Iako su se neke zemlje u razvoju protivile njezinoj kandidaturi, Christine Lagard od početka je bila favorit za položaj direktora Međunarodnog monetarnog fonda. Njezin jedini suparnik, direktor Središnje banke Meksika Augustin Carstens, tvrdio je da prvi čovjek MMF-a ovaj put ne treba biti Europljanin, u skladu s promjenama na svjetskoj gospodarskoj sceni gdje najbrži rast imaju velike ekonomije Azije i Južne Amerike. No, Christine Lagarde, 55-godišnja odvjetnica iz Pariza, nije se obazirala na kritike. U nekoliko tjedana u svibnju i lipnju posjetila je razmjerno velik broj ključnih zemalja svijeta, od Amerike pa do Brazila i Kine.
"Imala sam konzultacije u nizu zemalja, pogotovo u velikim ekonomijama koje su u ekspanziji. Bila je to prilika da predstavim svoju viziju razvoja MMF-a," rekla je Lagarde.
Na kraju, Christine Lagard podržale su i Sjedinjene Države, europske zemlje, kao i Rusija i Kina – države koje, zajednički, imaju većinu kada je trebalo glasati za direktora MMF-a.
Domenico Lombardi, stručnjak za svjetsku monetarnu politiku iz washingtonskog Instituta Brookings, smatra da je Christine Lagarde bila izvrstan kandidat i da će njezina stručnost dobro doći u rješavanju financijskih problema u Europi: "Ključni faktor bila je činjenica što ona dolazi iz jedne od ključnih država euro-zone. Ona će efikasno izvršiti pritisak na svoje kolege iz Europe, da se u rješavanju tamošnjih problema agresivnije postave."
Christine Lagarde je najavila da će se zalagati za što brži razvoj siromašnih zemalja. Ekonomist Gustavo Bagattini smatra da je bivša francuska ministrica financija dobila čelno mjestu u MMF-u upravo zbog njezina međunarodnog iskustva: "Nema sumnje da će ona biti vrlo dobar direktor. Iskusna je, pogotovo kada je riječ o rješavanju kriznih situacija. Takvi su bili i prethodni direktori, to su sve ljudi sa sličnim kvalifikacijama."
Ne škodi niti to što je Christine Lagard žena, pogotovo nakon neugodne afere s Dominique Strauss-Kahnom, njezinim prethodnikom, koji je sredinom svibnja uhićen u New Yorku zbog sumnje da je napao jednu sobaricu s namjerom da je siluje.
No, Christine Lagard je pravnica, a ne ekonomist odnosno stručnjak za financije. Phillipe Moreau Defarges iz pariškog Instituta za međunarodne odnose ne sumnja međutim da će se Lagard uspješno uhvatiti u koštac s grčkom financijskom krizom koja prijeti cijeloj euro-zoni: "Ona je spremna, i to iz ovog razloga: okružena je vrlo stručnim suradnicima koji su joj spremni pomoći."
Niz nevladinih ustanova koje se bave međunarodnim razvojem kritiziralo je postupak izbora prve osobe Međunarodnog monetarnog fonda. One smatraju da je taj postupak netransparentan i nedemokratski. Najviše se zamjera činjenici što zemlje u razvoju nemaju veći utjecaj na odlučivanje.
Luc Lampriere iz francuske podružnice Oxfama smatra da bi Christine Lagarde trebala tu uvesti promjene: "Ona će biti pod pritiskom u vezi s tim. Ona bi trebala imati ključnu ulogu u promjenama na tom planu."
Međutim, primarna će biti kriza u euro-zoni, smatra Jacob Kirkegaard iz američkog Instituta Peterson: "Međunarodni monetarni fond brzo je reagirao kako bi u Grčkoj, Irskoj i Portugalu počele strukturne reforme. Na taj način, postoji barem mala nada da će se situacija tamo popraviti."
Međutim, Emira Woods iz Instituta Otvoreno društvo zamjera Fondu da ne pomaže Africi: "Ne pomaže se vladama koje imaju problema s regulacijom privatnog sektora. MMF želi da se tamošnji državni sektor privatizira i rasproda korporacijama."
Owen Barder iz Centra za globalni razvoj smatra da zemlje u razvoju u Fondu moraju imati veći utjecaj: "Dogodile su se dvije stvari. Zemlje u razvoju danas su bogatije i utjecajnije nego ikad prije. I drugo, svjetska ekonomija je danas mnogo bolje integrirana. Zbog toga, odluke koje donosi Međunarodni monetarni fond sve su važnije – ne samo za Zapad, već za cijeli svijet."
Bivši dužnosnik Svjetske banke Yukon Huang očekuje da će jedan od glavnih problema Međunarodnog monetarnog fonda u budućnosti biti – novac. Naime, pita se on, s čime će se spašavati sve te zemlje kojima prijeti bankrot?