Duga opsada tokom međuetničkog rata u Bosni od 1992. do 1995. godine odsjekla je Goraždu pristup električnoj energiji, hrani, lijekovima i vanjskom svijetu. Tamošnji ljudi pronašli su kreativne načine da održavaju upaljena svjetla i grijanje, hakove za preživljavanje koje sada dijele s civilima koji su uronjeni u mrak i hladnoću zbog nemilosrdnih napada ruskih raketa i dronova na električnu mrežu Ukrajine.
Edin Čulov, premijer goraždanske regije, rekao je da su ga krajem prošle godine kontaktirali prijatelji i poznanici koji rade za misiju Evropske unije u BiH u Sarajevu tražeći informacije za humanitarni napor da se Ukrajincima obezbijedi alternativni izvor električne energije.
Posebno su željeli bilo kakve “crteže, fotografije, video snimke ili bilo šta drugo” o “minijaturnim elektranama” koje su se koristile u Goraždu devedesetih godina. Postrojenja su se sastojala od domaćih točkova sa lopaticama postavljenim na drvene platforme s električnim generatorima. Mještani su ih postavili oko mosta na Drini, gdje su ih burad i užad držali na površini.
Svaka „elektrana“ je imala glavni kabl za napajanje koji je vodio od svog generatora do mosta, odakle su manji kablovi prenosili struju do zgrada. U zavisnosti od količine vode, naprave su proizvele dovoljno struje za bolnicu u Goraždu i za stanovnike koji žive dovoljno blizu rijeke da drže upaljenu jednu sijalicu, slušaju radio i povremeno gledaju televiziju.
Mala grupa mašinskih inženjera i električara koji su usavršavali svoje vještine u gradskoj prijeratnoj proizvodnoj industriji, koja je proizvodila sve, od oružja do tekstila, napravila je prvi prototip. Njihov pametan, ali jednostavan dizajn omogućio je DIYers da kreiraju mini postrojenja od motora, alternatora, kondenzatora i otpadnog materijala iz bombardiranih fabrika, vozila i domova u Goraždu.
Na rijeci su brzo procvjetale lopatice. Preživjeli u opsadi pripisuju da su naprave pomogle gradu da se održi i da postane jedina enklava u istočnoj Bosni koju srpske snage nikada nisu zauzele. Po završetku rata oprema je uklonjena i demontirana.
Kao odgovor na zahtjev EU svih ovih godina kasnije, Čulov je rekao da je grad prikupio sve što je mogao pronaći i da je otišao na radio da traži preživjele dokumente i sjećanja. Informacija je dostavljena misiji EU u BiH, koja ih je podijelila s Ukrajinom, rekao je on.
„Pretpostavljam da će koristiti materijal koji smo mi dali da razviju nekoliko testnih modela, a zatim, ako se pokaže izvodljivim, krenuti u masovnu proizvodnju (minijaturnih) elektrana“ za distribuciju širom zemlje, objasnio je Ćulov.
Među onima koji su odgovorili na Ćulovov apel za informacijama bila su i dva preživjela člana prvobitnog razvojnog tima.
Aziz Lepenica, koji je predavao inženjerstvo u gradskoj srednjoj tehničkoj školi sve dok prije nekoliko godina nije doživio moždani udar, ponudio se da se vrati da pokaže učenicima kako da pripreme ispravne crteže i tehničke proračune za Ukrajinu.
Tokom rata u Bosni, „Nismo pravili crteže. Nismo imali vremena za to”, rekao je Lepenica. “Sve proračune i planove izgradnje napravili smo u našim glavama.”
Tokom svojih profesorskih godina, Lepenica je pomagao svojim učenicima da naprave repliku domaćih elektrana. Postavljena je na obali rijeke, pored centralnog goraždanskog mosta, 2016. godine kako bi poslužila kao spomenik danima kada se, kako je Lepenica rekla, “život bio nepodnošljiv, ali naš moral bio visok”.
„Puno bi nam značilo ako se pokaže da možemo da pomognemo narodu (Ukrajine) koji je bez struje kao i mi“, rekao je Lepenica.
Murat Heto, još jedan od pronalazača, također je pomogao u pripremi dokumentacije za Ukrajinu.
„Uz sve što smo prošli, neko bi morao biti napravljen od drveta da ne bismo suosjećali s (Ukrajincima)“, rekao je penzionisani električar, prisjećajući se kako su svjetla napajana minijaturnim elektranama koje je razvio njegov tim „učinila razliku” u ratnom Goraždu.
U gradu je ubijeno ili teško ranjeno oko 7.000 civila. Stanovnici su često izlazili samo noću kako bi izbjegli nemilosrdne snajperske i artiljerijske napade. Priliv izbjeglica iz okolnih područja skoro je udvostručio stanovništvo na 70.000.
Dok je odbijanje srpskih snaga da propuste konvoje pomoći UN-a u Goražde otežalo zalihe hrane i lijekova, elektrane su bile “simbol naše odlučnosti da pružimo otpor, da ne pokleknemo”, rekao je Heto.
“Volio bih da se to nije dogodilo ni nama ni Ukrajini, ali kada su ljudi satjerani u ćošak i suočeni sa prijetnjom istrebljenja, sve postaje moguće”, rekao je on.
