Jedan posjet Nacionalnom botaničkom vrtu, u blizini zgrade američkog Kongresa, promijenio je život Ruth Kassinger:
"Ušla sam unutra, i kad su se otvorila staklena vrata, zakoračila sam u u prekrasnu zelenu, bujnu, toplu i vlažnu džunglu…šetala sam neko vrijeme i jednostavno bila osupnuta ljepotom i punoćom života tog mjesta."
Nakon borbe s karcinomom dojke, i preranom smrću sestre, Ruth Kassinger pokušala je pronaći utočište u svom domu u državi Maryland, nadomak Washingtona. No, pred ponovnim početkom našle su se prepreke:
"Nisam se nikad bavila vrtlarstvom. Zapravo, mrzila sam ga."
Stoga je odlučila uzgajati biljke unutra, u teglicama. Demolirala je istrošenu drvenu terasu i na tom mjestu izgradila prostoriju odvojenu od ostatka kuće kliznim staklenim vratima. Tada je ovaj kućni staklenik popunila malim stablima naranče, limete i limuna i jednim neobičnim žutim agrumom koji kao da ima krakaste prstiće, a zove se Budina ruka. Ruth Kassinger kaže da posebno uživa u tome što su ove biljke istovremeno i korisne i ukrasne. Osim njih, ona uzgaja i gusto poredane paprati, sukulente i cvjetnice crvenih, srcolikih cvjetova s visokim šiljcima koje rastu u tropskim džunglama. A patuljaste naranče obožava – gledati ih, ali i jesti. Njen vertikalni vrt lak je za održavanje. Crijevo povezano na pumpu hrani krošnje koje rastu bez zemlje, između tankih slojeva sintetičkog filca.
"Sve je više-manje automatizirano. Voda kaplje i hrani biljke četiri puta dnevno. To je izvrsna metoda za lijene vrtlare poput mene, jer morate samo jednom tjedno dodati vode i gnojivo u korito - i to je sve."
Isprva je Ruth Kassinger gledala na staklenik kao na neku vrst čahure koja ju je štitila od depresije i gubitka. No, vremenom se on razvio u nešto drugo:
"Kad smo napravili staklenik, u njega smo preselili kuhinjski stol. Sada sve naše obroke jedemo u stakleniku. Ovaj rajski vrt mi je pokazao da istinski užitak života nije izoliranost od obitelji i prijatelja."
Danas joj se u tom raju pridružila njena najmlađa kćer Alice, na šalici čaja. U knjizi Raj pod staklom, Ruth Kassinger piše da stvarni raj “nije mirno, nepromjenjivo utočište, već mjesto gdje uvijek ima nešto novo pod suncem.” Ova autorica kaže da je njen rajski vrt svakodnevno podsjeća da može živjeti sa životnim gubicima - i velikima i onim malima.
