S rastom svjetskog stanovništva i klimatskim promjenama koje uzimaju danak u svjetskim resursima, nedostatak vode postat će glavni problem 21. stoljeća. Prehrana 9 milijardi ljudi – koliko ih se očekuje do 2050. – dodatno će opteretiti opskrbu vodom koja je u mnogim dijelovima svijeta već sad problematična. To je sigurno slučaj u američkoj južnoj saveznoj državi Teksas, gdje ovogodišnja rekordna suša u fokus stavlja potrebu postizanja što većeg uroda usjeva sa doslovce svakom kapljom vode.
Na teksaškoj visokoj ravni još je jedan dan bez oblačka na nebu. Najsušnija godina i najvrućije ljeto otkad se pamti i bilježi uzeli su težak danak u urodu usjeva. Farmer Harold Grall guli ovojno lišće s jednog malog klipa na vrlo suhoj stabljici kukuruza: "Ovo ne samo da je mali klip, nego, pogledajte, na njemu ustvari nema ni mnogo zrna."
Suša je farmere i rančere ove savezne države koštala dosad više od 5 milijardi dolara. Grall kaže da je ovo najgora godina što ju je doživio u svojih 33 godine kako vodi farmu: "Moramo izaći s nečim dobrim u ovoj godini, koja je inače stvarno teška. Dakle, učimo jako puno stvari."
Jedan od onih koji farmere uče lekcijama suše je Nick Kenny, stručnjak za navodnjavanje sa teksaškog Sveučilišta A&M: "Teško je gledati ljude da prolaze kroz sve to, ali, ako se to bude odrazilo boljim upravljanjem farmama i boljim strategijama, onda bi ovo mogla biti godina koja će promijeniti način na koji se uzgajaju usjevi na teksaškoj visokoj ravni."
A, do promjena mora doći. Premda je ova godina bila ekstremna, jedna mračna činjenica vezana uz poljodjelstvo u ovom području ne može se izbjeći, podsjeća Harold Grall: "Jasno nam je u kojem smjeru se krećemo. Ostajemo bez vode! Što je tu još ostalo što netko ne bi razumio?"
Sva voda s kojom se navodnjavaju polja farmera dolazi iz ograničenog podzemnog rezervoara koji će ostati bez vode na nekim mjestima tek za stoljeće ili duže, ali na drugim za samo desetak ili 20 godina sa sadašnjom stopom potrošnje.
Kad voda presuši, presušit će i ekonomija čitave regije, kaže Steve Walthour, direktor regionalne vodoopskrbne vlasti: "Ono što nas ovdje sve uzdržava i hrani je navodnjavana poljoprivreda. Dakle, moramo naći načine da ona funkcionira što duže može."
Šetnja kroz jedno od polja na farmi Harolda Gralla pruža pogled na najnovije načine maksimaliziranja uroda s minimumom potrošnje vode. Nisko obješene irigacijske cijevi ispuštaju vodu točno na mjesto gdje se pojedina biljka diže iz tla. U usporedbi s ranijim, rastrošnim načinom izobilnog prskanja visoko iznad biljaka, ovo je ogromna ušteda.
Grall isto tako ostavlja stabljike i druge ostatke prošlogodišnje žetve na polju. Farmeri bi ih ranije zaorali u tlo, ali Grall kaže da ovako ostavljeni na tlu oni pomažu u hlađenju plodne zemlje i smanjuju isparavanje vode. Smanjuje se i otjecanje s polja jer taj sloj, kaže Grall, funkcionira poput ogromne spužve, zadržavajući ono malo vode koja na tla padne u obliku kiše.
Farmeri se također prebacuju na sorte koje uspijevaju sa znatno manje vode. Ove godine, Grall isprobava nove varijetete kukuruza, koje su ponudila dva razna proizvođača sjemena: "Evo, vidite, dobra veličina klipa koji je ispunjen zrnjem od jednog kraja do drugog." U ovogodišnjoj iznimnoj vrućini i suši, nema nikakve dvojbe da su se novi varijeteti pokazali daleko boljima od starih.
Grall iskušava i high-tech metode: ukopani senzori šalju u njegov kompjuter podatke o količini vode koja dopire do korijena njegovih usjeva. No, to nije jeftino: svaki senzor košta 2500 dolara. Grall, međutim, smatra da će se senzori isplatiti uštedama vode.
A, ovdje ušteda vode znači spašavanje izvora uzdržavanja stanovnika, a i više jer poljoprivreda u ovom dijelu Teksasa nije samo posao nego i način života.