Procjenjuje se da je oko milijarda ljudi širom svijeta prošla kroz nasilje, mučenja ili terorizam i da pati od poremećaja post-traumatskog stresa, depresije i anksioznosti. Neki nisu sposobni brinuti se o sebi ili svojim obiteljima. Sada jedna mala američka fondacija, koju je započela obitelj žrtve terorističkog napada 11 septembra, uspostavlja klinike za traumu u siromašnim zemljama koje su prošle kroz nasilje.
Njujorčanka Liz Alderman i James Okello, psihijatar iz Ugande, nikada se ne bi sreli da nije došlo do tragedije. NJen najmlađi sin, Peter, je poginuo 11 septembra u napadima na Svjetski trgovinski centar.
On nije radio u zgradi, bio je tamo zbog sastanka. Imao je samo 25 godina. Ja i moj muž smo željeli stvoriti uspomenu na njega, sačuvati pečat koji bi podsjećao na njegov život i na to da bi svijet bio bolje mjesto zahvaljujući Peteru, kaže Liz Alderman.
Gledajući televiziju jedne noći, nadošla je na ideju da brigu za mentalno zdravlje donese ljudima u siromašnim zemljama koje su prošle kroz traumu masivnog nasilja i terorizma. Prva klinika za liječenje traume Peter Alderman je otvorena u Kambodži 2005, i u nju je dolazilo toliko mnogo pacijenata da je druga klinika otvorena u blizini samo godinu dana kasnije.
Ljudi nas često pitaju zašto viđamo pacijente u Kambodži. Pol Pot je vladao prije 30, 35 godina, ali traumatska depresija ne odlazi. To možete vidjeti kod djece preživjelih holokausta. Traumatska depresija se može prenositi sa jedne generacije na drugu, i ukoliko je ne liječite, ona neće nestati.
U Ugandi, gdje su otvorene četiri klinike, među pacijentima su bivša djeca vojnici i drugi koje je vojska Lords Resistance uvukla u rat. James Okello predvodi kliniku u mjestu Gulu na sjeveru zemlje, koja pacijentima pomaže sa savjetovanjem, grupnom terapijom i psihofarmakologijom.
Ako nema nekog oblika intervencije, doći će do problema sa gotovo svakom vrstom traume. Ponekad govorimo o poremećaju post traumatskog stresa sa naknadnim simptomima. Mnogo toga se dešava i dugo nakon što prestane vanredna situacija, kaže James Okello.
Klinike su podignute uz partnerski odnos sa vladama u svakoj zemlji i osoblje su isključivo lokalni doktori, koji shvataju traumatske mentalne bolesti i iz medicinske, kao i prespektive lokalne kulture.
Mi se koristimo kulturnim idiomima kako bi izrazili iste zapadne simptome. Stoga, bilo ko ko ne shvata kulturu neće moći dati pravu dijagnozu, u zavisnosti od resursa koje koristi.
Fondacija također ima klinike u siromašnom dijelu Najrobija u Keniji, a radila je i u Ruandi, Liberiji i na Haitiju. Ona financira novi medicinski žurnal African Journal of Traumatic Stress. Gospođa Alderman kaže da je trenirano više od 200 lokalnih zdravstvenih radnika, koji sada treniraju druge, a briga se danas pruža za više od 5 hiljada pacijenata.
Njujorčanka Liz Alderman i James Okello, psihijatar iz Ugande, nikada se ne bi sreli da nije došlo do tragedije. NJen najmlađi sin, Peter, je poginuo 11 septembra u napadima na Svjetski trgovinski centar.
On nije radio u zgradi, bio je tamo zbog sastanka. Imao je samo 25 godina. Ja i moj muž smo željeli stvoriti uspomenu na njega, sačuvati pečat koji bi podsjećao na njegov život i na to da bi svijet bio bolje mjesto zahvaljujući Peteru, kaže Liz Alderman.
Gledajući televiziju jedne noći, nadošla je na ideju da brigu za mentalno zdravlje donese ljudima u siromašnim zemljama koje su prošle kroz traumu masivnog nasilja i terorizma. Prva klinika za liječenje traume Peter Alderman je otvorena u Kambodži 2005, i u nju je dolazilo toliko mnogo pacijenata da je druga klinika otvorena u blizini samo godinu dana kasnije.
Ljudi nas često pitaju zašto viđamo pacijente u Kambodži. Pol Pot je vladao prije 30, 35 godina, ali traumatska depresija ne odlazi. To možete vidjeti kod djece preživjelih holokausta. Traumatska depresija se može prenositi sa jedne generacije na drugu, i ukoliko je ne liječite, ona neće nestati.
U Ugandi, gdje su otvorene četiri klinike, među pacijentima su bivša djeca vojnici i drugi koje je vojska Lords Resistance uvukla u rat. James Okello predvodi kliniku u mjestu Gulu na sjeveru zemlje, koja pacijentima pomaže sa savjetovanjem, grupnom terapijom i psihofarmakologijom.
Ako nema nekog oblika intervencije, doći će do problema sa gotovo svakom vrstom traume. Ponekad govorimo o poremećaju post traumatskog stresa sa naknadnim simptomima. Mnogo toga se dešava i dugo nakon što prestane vanredna situacija, kaže James Okello.
Klinike su podignute uz partnerski odnos sa vladama u svakoj zemlji i osoblje su isključivo lokalni doktori, koji shvataju traumatske mentalne bolesti i iz medicinske, kao i prespektive lokalne kulture.
Mi se koristimo kulturnim idiomima kako bi izrazili iste zapadne simptome. Stoga, bilo ko ko ne shvata kulturu neće moći dati pravu dijagnozu, u zavisnosti od resursa koje koristi.
Fondacija također ima klinike u siromašnom dijelu Najrobija u Keniji, a radila je i u Ruandi, Liberiji i na Haitiju. Ona financira novi medicinski žurnal African Journal of Traumatic Stress. Gospođa Alderman kaže da je trenirano više od 200 lokalnih zdravstvenih radnika, koji sada treniraju druge, a briga se danas pruža za više od 5 hiljada pacijenata.
