Linkovi

Top priča BiH

Bošnjaci bojkotovali izbore u Srebrenici, Grujičić ponovo načelnik, u Doboju Jerinić

Ponovoljeni lokalni izbori u Srebrenici, 21. februar 2021.

Bošnjaci Srebrence bojkotovali su ponovljene izbore u tom gradu na istoku Bosne i Hercegovine (BiH), u kojem su srpske snage jula 1995. počinile genocid nad bošnjačkim stanovništvom, a zajednički kandidat srpskih stranaka za načelnika Mladen Grujičić izabran je za načelnika Opštine.

Izbori su bojkotovani na poziv koalicije političkih stranaka Inicijativa "Moja adresa: Srebrenica" jer nije ponovljeno glasanje putem pošte za Srebreničane koji žive širom svijeta.

Grujičić, koji je bio načelnik i u prošlom mandatu (izabran na izborima 2016. godine) dobio je 67,62 posto glasova kao kandidat više srpskih stranaka u koaliciji pod nazivom“ Zajedno za Srebrenicu“. Alija Tabaković, kandidat koalicije bošnjačkih stranaka „Moja adresa: Srebrenica“ osvojio je 31,70 posto glasova. Nezavisni kandidat Mile Janjić 0,36 a Aleksandar Simić, takođe nezavisni kandidat, 0,31 posto glasova.

Za Radio Slobodna Evropa (RSE) Grujičić je izjavio nakon izbornog dana kako bi "i da nije bilo bojkota od strane bošnjačkih partija", opet razlika u njegovu korist "bila velika" i osvojio bi novi mandat za načelnika.

Mladen Grujičić je bio načelnik Opštine i u prošlom mandatu
Mladen Grujičić je bio načelnik Opštine i u prošlom mandatu

"Zato smatram da je bojkot izbora opravdanje za Bošnjake koji su znali da neće imati šansu da ostvare bolje rezultate od onih novembarskih, kada sam nad protivkandidatom Alijom Tabakovićem imao prednost od 1.200 glasova. Građani, Srbi i Bošnjaci su pokazali dostojanstvo. I oni koji su bojkotovali izbore, nisu pravili probleme“, rekao je Mladen Grujičić.

Zbog bojkota moglo bi se desiti da, osim načelnika opštine srpske nacionalnosti, i sastav opštinske skupštine bude jednonacionalni, odnosno bez Bošnjaka.

Izbori u Srebrenici, te u Doboju na sjeveru zemlje ponovljeni su nakon već održanih 15. novembra ove godine zbog brojnih nepravilnosti. Najčešće se radilo o glasanju bez važećih dokumenata države BiH ili o njihovom falsifikovanju, fiktivnim prijavama mjesta boravka, krivotvorenju potpisa, onemogućavanja prisustva posmatrača, itd.

Apelacija Ustavnom sudu

Sadik Ahmetović, predsjednik izbornog štaba Inicijative „Moja adresa: Srebrenica“, za RSE je rekao da su Bošnjaci poštovali odluku ove Inicijative i nisu izašli na izbore. Na pitanje, šta se dobilo bojkotom, Ahmetović je rekao:

„Mi nastavljamo svoju borbu u nekoliko pravaca. Očekujemo da Ustavni sud BiH uvaži našu apelaciju kojom se omogućava glasanje svim Bošnjacima iz Srebrenice, ma gdje bili. S tim u vezi očekujemo da se raspišu novi izbori na kojim bi svaki građanin Srebrenice imao pravo da bira svoje kandidate. Samo na taj način izbori u Srebrenici bi bili legitimni i demokratski“, rekao je Ahmetović.

Sadik Ahmetović: 'Očekujemo da se raspišu novi izbori na kojim bi svaki građanin Srebrenice imao pravo da bira svoje kandidate'
Sadik Ahmetović: 'Očekujemo da se raspišu novi izbori na kojim bi svaki građanin Srebrenice imao pravo da bira svoje kandidate'

On je dodao kako je uspjeh što su ponovljeni lokalni izbori u Srebrenici protekli u najboljem redu i nije bilo incidenata kojim bi se narušio uspostavljeni suživot između Srba i Bošnjaka.

Apelacija Ustavnom sudu predata je nekoliko dana prije ponovljenih izbora a zatraženo je da Ustavni sud donese mjeru kojom ponovljene izbore stavlja van snage.

Glasanje u Srebrenici 21. februara 2021
Glasanje u Srebrenici 21. februara 2021

Ove nedjelje u Srebrenici je na izbore za načelnika i Skupštinu Opštine izašlo 42,87 posto birača, a u Doboju na izbore za gradonačelnika i odbornike Skupštine Grada 55,43 posto, objavio je CIK. Podatak se odnosi na 26 od 28 redovnih biračkih mjesta u Srebrenici i na svih 89 biračkih mjesta u Doboju. Kompletan odziv za cijele izborne jedinice Doboj i Srebrenica će biti naknadno objavljen.

Na ulicama i parkiralištima u Srebrenici u nedjelju na dan ponovljenih izbora je bilo parkirano mnogo automobila s registarskim oznakama gradova iz Srbije. Veliki broj glasača iz Srbije na novembarskim izborima bio je jedan od povoda da se oni ponište i raspišu novi.

Na ulicama Srebrenice na izborni dan bio je veliki broj automobila sa registarskim tablicama iz Srbije
Na ulicama Srebrenice na izborni dan bio je veliki broj automobila sa registarskim tablicama iz Srbije

Dva biračka mjesta bez ijednog glasača

Kao efekat bojkota izbora na koji su pozvale partije iz koalicije „Moja adresa: Srebrenica“, na biračkim mjestima Luka i Osmače, nije se pojavio nijedan birač. Reporter RSE iz Srebrenice javio je da nije bilo gužvi na drugim glasačkim mjestima i da je očigledno da su izbore bojkotovali Bošnjaci, shodno pozivu na bojkot inicijative "Moja adresa: Srebrenica“.

Ta koalicija političkih stranaka je na novembarskim izborima imala zajedničkog kandidata za opštinskog načelnika.

Kako bi bojkot bio potpun, povučeni su članovi biračkih odbora kao i posmatrači koji su ranije delegirani iz koalicije koju čine Stranka demokratske akcije, Savez za bolju budućnost, Pokret demokratske akcije i Demokratska fronta. Od odbornika koji osvoje dovoljno glasova za novi saziv opštinske skupštine se traži da ne preuzimaju mandate.

Nekoliko dana prije održavanja ponovljenih izbora, predstavnici više probosanskih stranaka su u Srebrenici podržali odluku koju je donijela Inicijativa “Moja adresa: Srebrenica“.

„Političke stranke koje su podržale naš stav i zajedničkog kandidata za načelnika, pronašle su u vrijednostima ove ideje najmanji zajednički sadržilac: borbu protiv diskriminacije i segregacije, ustrajnost u djelovanju da se ostvari potpuna ravnopravnost svih građana, posvećenost obavezi ostvarivanja prava na povratak te stalno djelovanje protiv politika koje glorificiraju ratne zločince, negiraju presude Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Suda BiH te konačno, protiv onih koji negiraju žrtve i sam genocid u Srebrenici“, navedeno je tada u saopštenju Inicijative

Kako bi bojkot bio potpun, povučeni su članovi biračkih odbora kao i posmatrači koji su ranije delegirani iz koalicije koju čine Stranka demokratske akcije (SDA), Savez za bolju budućnost (SBB), Pokret demokratske akcije i Demokratska fronta (DF). Od odbornika koji osvoje dovoljno glasova za novi saziv opštinske skupštine se traži da ne preuzimaju mandate.

Iz udruženja Srebreničanki podržan bojkot

Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa, sa ostalim majkama Srebrenice podržala je bojkot izbora u ovom gradu.

„Naše opredjeljenje je da se borimo za pravdu, istinu i demokratiju u Srebrenici. Međutim, od svega toga, ostale su samo sjenke. Ovo što se dešava nije demokratija jer su našim sugrađanima oduzeta osnovna prava kroz genocid, a sada i putem izbora", rekla je za RSE Munira Subašić.

Ona kaže da je, prema njenim saznanjima, u Srebrenici glasalo "oko 60 Bošnjaka".

"Oni su bili ucijenjeni, morali su izaći na izbore jer su uposlenici javnih ustanova u Srebrenici", kaže Subašić.

U Doboju SNSD proglasio pobjedu

U Doboju, u kojem Srbi čine oko 70 posto stanovništva, Boris Jerinić, koji je bio gradonačelnik Doboja i u prethodnom mandatu ponovo je izabran.

Jerinić je dobio 67,44 posto glasova, kandidat Srpske demokratske stranke (SDS) Cvijan Filipović osvojio je 16,20 a Srđan Todorović iz Socijalističke partije (SP) 16,36 posto glasova.

Na konferenciji za novinare u Doboju nakon izbornog dana Jerinić je poručio da je njegova pobjeda ubjedljiva, navodeći kako „desant na Doboj koji je opozicija najavila nije uspio“.

Jerinić je za načelnika bio izabran i na prijevremenim lokalnim izborima u februaru 2019. godine, nakon što je dotadašnji gradonačelnik Obren Petrović dobio mandat poslanika u Parlamentu BiH.

Rezultati izbora za gradsku skupštinu Doboj i za opštinsku skupštinu Srebrenica biće objavljeni u ponedjeljak (22. februara) prijepodne.

Predsjednik Centralne izborne komisije BiH Željko Bakalar je na konferenciji za novinare izjavio da ova komisija nije dobila ni jedan prigovor koji je odnosi na povrede izbornog procesa a koji su u prvostepenoj nadležnosti CIK-a. Stigla su tri prigovora od političkih partija ali su oni u nadležnosti Gradske izborne komisije Doboj, rekao je Bakalar.

Koalicija „Pod lupom“: Nagovaranje i pritisci

Predstavnici koalicije nevladinih organizacija „Pod lupom“ saopštili su na kraju izbornog dana da su njihovi posmatrači zabilježili otvoreno nagovaranje da se glasa za određenu partiju ili pojedinca, odnosno bilo je prisutno zastrašivanje i vršenje pritisaka na glasače na tri biračka mjesta u Doboju i dva u Srebrenici.

Sa konferencije za novinare koalicije 'Pod lupom' u Doboju
Sa konferencije za novinare koalicije 'Pod lupom' u Doboju

Glasanje bez važećih identifikacionih dokumenata je registrovano na osam biračkih mjesta, od kojih je pet u Doboju, a tri u Srebrenici, rečeno je na konferenciji za novinare u Doboju u nedjelju uveče.

Porodično glasanje primjećeno je na više od polovine biračkih mjesta i u Doboju i u Srebrenici. Na 22 biračka mjesta jedna osoba je pružala pomoć većem broju birača da glasaju u kabini, od kojih je 19 u Doboju.

Zabilježene su i primjedbe ili prigovori na petnaest biračkih mjesta u Doboju i na jednom biračkom mjestu u Srebrenici.

Za više od stotinu građanskih, nestranačkih posmatrača ove koalicije bio je omogućen nesmetan pristup svim biračkim mjestima za razliku od izbora 15. novembra prošle godine, kada im je u Doboju onemogućeno praćenje toka glasanja. To je bio jedan od razloga za poništavanje izbora u ovom gradu.

U Doboju je bila veća izlaznost
U Doboju je bila veća izlaznost

Za mjesto načelnika Srebrenice borila su se četiri kandidata dok su se na glasačkom listiću za opštinsku skupštinu nalazili kandidati 22 političke stranke, četiri koalicije i jedan nezavisni kandidat.

Na glasačkom listiću za izbor gradonačelnika Doboja bila su tri kandidata iz tri političke stranke, dok su na glasačkom listiću za gradsku skupštinu bili kandidati u ime 85 ovjerenih političkih subjekata (34 nezavisna kandidata, četiri koalicije i 47 političkih stranaka).

  • Skupština opštine Srebrenica – prethodni sastav

U prethodnom mandatu Koalicija SDA, SBB i Stranka za BiH imala je pet odbornika, SNSD takođe pet, Srpska demokratska stranka (SDS), Socijaldemokratska partija (SDP) i Demokratski narodni savez (DNS) imali su po dva odbornika, nezavisnih odbornika bilo je dvoje, a Partija demokratskog progresa (PDP), Srpska radikalna stranka Dr Vojislav Šešelj SRS i Narodni demokratski pokret (NDP) po jednog odbornika.

  • Skupština grada Doboja – prethodni sastav

U prethodnom sazivu većinu su činili odbornici iz SNSD-a, njih14. Socijalistička partija (SP) imala je tri odbornika. Po dva odbornika imali su SDA, SDP i Demokratski savez (DEMOS). Po jednog odbornika imali su SDS, PDP, DNS, NDP i Ujedinjena Srpska.

Na lokalnim izborima u novembru, građani u BiH su birali opštinske načelnike i gradonačelnike, te opštinske i gradske sazive skupština u Republici Srpskoj, odnosno vijeća u Federaciji Bosne i Hercegovine. Izbori za gradonačelnika Mostara i Gradsko vijeće su provedeni 20. decembra 2020. godine.

See all News Updates of the Day

Ćamil Duraković smijenjen za pozicije predsjednika Skupštine Opštine Srebrenica

Ćamil Duraković

Na mjesto smijenjenog predsjednika Skupštine Opštine Srebrenica Ćamila Durakovića u četvrtak, 16. septembra, glasovima 15 odbornika iz reda srpskog naroda izabran je Salko Tursunović.

Ovo je za Radio Slobodna Evropa (RSE) potvrdio Duraković, kojeg su smijenili odbornici iz reda srpskog naroda zato što je podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH protiv novinara Radio-televizije Repubike Srpske (RTRS) zbog negiranja genocida.

Duraković je rekao da je Tursunović izabran nakon što je istupio iz kluba Bošnjaka.

Tursunović je izabran unatoč tome što je Duraković ranije izjavio da klub Bošnjaka neće predlagati novog kandidata za ovu poziciju.

„Očito se nekome jako žuri da destabilizuje političku situaciju. Što se tiče nas Bošnjaka mi nećemo nastaviti rad”, kazao je prije glasanja Duraković i potcrtao da pozicija predsjednika pripada Bošnjacima.

Mladen Grujičić, načelnik Opštine Srebrenica, izjavio je poslije sjednice da će pozvati sve bošnjačke odbornike da se vrate u Skupštinu.

Kazao je da je pokušao razgovarati o novom kandidatu sa odbornicima iz reda Bošnjaka, ali da razgovori „nisu urodili plodom“.

Kako je rekao, pokušaj ponovne kandidature Durakovića, mogao bi samo izazvati probleme.

Duraković je podnio krivičnu prijavu krajem jula protiv novinara RTRS Branimira Đuričića zbog, kako je naveo, poricanja genocida u Srebrenici.

”Osumnjičeni je na Twitter profilu svjesno i namjerno napisao objavu u kojoj se navodi: 'Od danas je i formalno na snazi Zakon o negiranju genocida u Srebrenici. Kazna zatvora do pet godina zatvora. Uz iskreno uvažavanje bošnjačkih stradalnika u Srebrenici, kao potomak žrtava istinskog, jasenovačkog genocida i borac za slobodu izražavanja kažem u Srebrenici nije bilo genocida'”, kazao je Duraković za Radio Slobodna Evropa (RSE) krajem jula.

Prethodno su bošnjački odbornici u Skupštini opštine Srebrenica u četvrtak, 16. septembra, napustili su sjednicu na kojoj je jedna od tačaka dnevnog reda smjena Ćamila Durakovića sa pozicije predsjedavajućeg Skupštine. Razlog napuštanja je što nijedan njihov prijedlog dopune dnevnog reda nije prihvaćen.

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) Milorad Dodik je izjavio u Banjaluci 30. jula da će već u septembru tražiti smjenu Ćamila Durakovića sa pozicije predsjednika Skupštine Opštine zbog njegove krivične prijave protiv novinara Radio-televizije Republike Srpske.

„To je dogovoreno jučer (četvrtak, 29. jula) i zaključeno da na prvoj narednoj sjednici, nakon ljetne pauze, prva tačka bude smjena Ćamila Durakovića”, kazao je Dodik.

Dvadeset osmog jula stupile su na snagu dopune Krivičnog zakona BiH kojim se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina. Dopune su zvanično objavljene u Službenom listu BiH 27. jula.

Dopune Krivičnog zakona BiH je 23. jula nametnuo visoki predstavnik u BiH, Valentin Inzko.

Odlukom visokog predstavnika kojom je dopunjen član 145 a, kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine predviđena je za one koji javno podstreknu na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost.

Kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina kaznit će se onaj ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom, navodi se u Odluci.

Odlukom je, kako je saopšteno iz OHR-a, predviđeno i da će se kaznom od najmanje tri godine kazniti onaj ko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin.

Odluka predviđa i da počinilac krivičnog djela koji je zvaničnik ili odgovorna osoba ili zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se finansira putem javnog budžeta, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine.

Udruženje novinara Republike Srpske (RS) pozvalo je 28. jula sve svoje članove, cjelokupnu novinarsku zajednicu u RS-u, ali i u drugom bosanskohercegovačkom entitetu, Federaciji BiH, da bez straha od povratka verbalnog delikta nastave da izvještavaju o svim pojavama u društvu po svojoj savjesti i uz primjenu profesionalnih standarda.

Skupštinu Opštine Srebrenica čini 21 vijećnik. Bošnjaci imaju šest mandata, a Srbi 15 mandata.

Predstavnici srebreničkih Bošnjaka su prihvatiti šest mandata koje su osvojili na izborima u Srebrenici, iako su bojkotovali ponovljene izbore održane 21. februara.

Sa liste "Moja adresa: Srebrenica", koju čine Stranka demokratske akcije (SDA), Stranka za BiH (SBiH), Savez za bolju budućnosti, Pokret demokratske akcije izabrano je pet odbornika, a s liste Demokratske fronte (DF)- Građanskog saveza izabran je jedan odbornik.

U Skupštinu su tako ušli Ćamil Duraković, Hamdija Fejzić, Salko Tursunović, Zulfo Salihović i Almir Dudić i Dželaludina Nukić.

Sudija Kees van der Weide za BIRN BiH: Odnosi u postupcima protiv Debevca i Tadić alarmirajući

Sudija Kees van der Weide (Foto: Ron Magielse)

Nizozemski sudija nedavno je kritikovao način na koji Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), gdje je savjetnik već godinu dana, vodi disciplinske postupke protiv nosilaca najviših pravosudnih funkcija u zemlji.

Nakon bloga sudije Keesa van der Weidea koji je izazvao reakcije u pravosudnoj zajednici, u intervjuu za BIRN Bosne i Hercegovine on govori o nedostatku integriteta kod domaćih sudija i tužilaca, lošoj disciplinskoj praksi, izostanku odgovornosti i odgovarajućih kazni.

Godinu dana od kada je postao savjetnik u VSTV-u, nizozemski sudija Van der Weide javno je kritikovao disciplinske postupke protiv predsjednika Državnog suda, glavne državne tužiteljice i člana Vijeća. Na svom blogu na društvenoj mreži LinkedIn, gdje piše o problemima u domaćem pravosuđu, ovaj sudija je iznio mišljenje da nositelji pravosudnih funkcija koji se terete za disciplinske prekršaje, pokazuju tendenciju da se brane u skladu s motom “sve prolazi”, potpuno ignorišući granice pristojnosti koje treba poštovati sudija ili tužilac.

“Generalno, polaganje računa za ponašanje teško da je dio odgovora. Umjesto toga, čini se da je igra ubiti sve na nivou procedure, izbjegavajući što je više moguće da se uđe u ono o čemu se zapravo radi”, naveo je on u autorskom tekstu objašnjavajući da odluke protiv glavne državne tužiteljice i predsjednika Suda BiH pokazuju da u odlukama komisija u VSTV-u ne postoji nikakva usklađenost u sankcionisanju.

“Općenito uočavam ne tako oštre kazne i u slučajevima kada se radi o ne toliko visoko pozicioniranim nosiocima pravosudnih funkcija, pa postoji oklijevanje u izricanju oštrih kazni”, kaže on u razgovoru za BIRN BiH i pojašnjava da sudije i tužioci imaju tendenciju da štite jedni druge.

On je u tekstu naveo kako smatra da su tri odluke VSTV-a i Ureda disciplinskog tužioca (UDT) koje se odnose na Ranka Debevca, glavnu tužiteljicu Gordanu Tadić i člana Vijeća Mahmuta Švraku “daleko od primjene principa koji uči da visoki nivo nezavisnosti i visoka odgovornost trebaju ići zajedno s visokim kaznama kada se prekrše pravila integriteta”.

“U predmetima protiv predsjednika Suda BiH i protiv člana VSTV-a, komisije pokazuju da nisu voljne (ili sposobne?) biti stroge kada je to potrebno”, zaključio je.

On smatra da se pozicije disciplinskih komisija u predmetima protiv Tadić i Debevca mijenjaju u odnosu na druge nosioce pravosudnih funkcija.

“‘Ja nikad ne znam kako mi možeš naškoditi ili koristiti u budućnosti, pa nećemo onda kvariti naš odnos.’ To je nešto što sam općenito uočio u bosanskohercegovačkom društvu, da što se neko nalazi na višoj funkciji, toliko će drugi biti oprezniji u ophođenju s njim, i to je nešto što može biti i slučaj s disciplinskim odlukama”, kaže on.

Pozadina u slučajevima “Tadić” i “Debevec” jeste slab učinak obje institucije, što su, kako kaže Van der Weide, isticali i drugi, poput Misije OSCE-a i sutkinje Joanne Korner. Ali on kaže da javnost više zanimaju priče o “politici i etničkoj pripadnosti” nego o lošem radu “obje strane, koje odbijaju da razgovaraju jedna s drugom”.

“Nije tajna da postoji lični animozitet između Tadić i Debevca”, kaže Van der Weide.

Kritike disciplinskih postupaka protiv Tadić i Debevca

Ranko Debevec i Gordana Tadić (Foto: BIRN BiH)
Ranko Debevec i Gordana Tadić (Foto: BIRN BiH)

On je prisustvovao disciplinskim ročištima protiv Tadić i Debevca i analizirao dokaze u ovim nepravosnažno okončanim postupcima. Prvostepenim odlukama Tadić je razriješena dužnosti zbog nekorištenja sistema automatskog upravljanja predmetima i nepoštivanja sigurnosnih protokola, a Debevec je kažnjen javnom opomenom zbog neprijavljivanja imovine u Španiji, sastajanja s direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), kome se u tom trenutku sudilo.

Debevec je disciplinski kažnjen za disciplinske prekršaje “ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske funkcije i namjerno davanje lažne, obmanjive i nedovoljne informacije u vezi s bilo kojim drugim pitanjima koja su u nadležnosti Vijeća”.

On je oslobođen odgovornosti za slanje neprimjerenih poruka državnoj tužiteljici koja je protiv njega provodila istragu.

U svom tekstu Van der Weide je kritikovao odluke članova disciplinskih komisija, ali i ponašanje sudije i tužiteljice.

Kritikujući zahtjeve Tadić za izuzeće članova Drugostepene disciplinske komisije, on ih je nazvao nečuvenim, interpretirajući zahtjev Tadić tako da “bošnjački sudija ne može neovisno odlučivati jer mediji špekuliraju da je njeno (ona je Hrvatica) uklanjanje politički potez bošnjačke zavjere, tako da je on pod pritiskom odlučivati u skladu sa svojom etničkom pripadnošću”.

“Znači li to da sve bošnjačke sudije treba ukloniti ili je možda vrijeme da ova glavna tužiteljica nađe drugu poziciju?”, pita on.

Van der Weide je značajan dio teksta posvetio analizi disciplinskog postupka protiv Debevca, posebno se osvrćući na tačku po kojoj je predsjednik Suda BiH oslobođen – slanje poruka u kome komentariše istragu koju je protiv njega provodila državna tužiteljica.

Za njega je bilo čudno da je tužiteljica kao svjedokinja navela da se nije osjećala zastrašena njegovim porukama i da ga je komisija oslobodila ove tačke tužbe.

Analizirajući tačku optužbe protiv Debevca u vezi sa njegovom imovinom u Španiji, nizozemski sudija kritikovao je odluku disciplinske komisije da zatvori za javnost ovaj dio postupka zbog navodne zaštite privatnosti Debevca.

“Opet dokaz o udaljenosti bosanskog pravosuđa od transparentnosti, koje joj je očajnički potrebno”, naveo je on kritikujući činjenicu da Debevec nije dao nikakve potkrepljujuće dokaze o svom životu u Španiji i kako “promjena vlasništva jednostavno nikada nije upisana u službeni registar u Španiji”.

On je kritikovao i odluke Ureda disciplinskog tužioca u ovom predmetu navodeći da je disciplinski tužilac odlučio da ne optuži Debevca jer nije javno objavio činjenice o svom španskom državljanstvu, kao niti za boravak u Španiji sa uposlenicom Suda, pravdajući to svojim privatnim životom te kako se nisu dogodila nikakva krivična djela. Nizozemski sudija smatra kako ovakva ponašanja krše pravila ponašanja i dostojanstvo koje zahtijeva pozicija predsjednika Državnog suda.

Odlukom da se Debevec kazni javnim upozorenjem, najslabijom mjerom u disciplinskim postupcima, smatra Van der Weide, šalje se loša poruka da se skrivanje imovine ne sankcioniše.

“Blagim kaznama se potvrđuje da iako nije u redu postupanje sudije ili tužioca, ono se ipak toleriše, što stvara ozbiljne posljedice”, smatra ovaj sudija.

Kako dodaje, moguće je da su ponekad disciplinske prijave više lične nego profesionalne prirode i da se njima vode bitke unutar pravosuđa. Korištenje disciplinskih postupaka kao alata za upravljanje, sudija Van der Weide ocjenjuje kao lošu praksu te dodaje kako u ozbiljnijim slučajevima disciplinskih prekršaja izrečene sankcije su dosta blage.

On kaže da “disciplinski sistem cvjeta”, pojašnjavajući zbog čega je to loša stvar s obzirom da se sudije i tužioci “disciplinuju sve vrijeme”, a prijave UDT-u konstantno pristižu.

“Čim je neko nezadovoljan bilo čime, prvi refleks je podnošenje disciplinske prijave, a zatim započinje istraga i često se pretvara u predmete pred komisijom Vijeća. (…) To je hobi koji je široko rasprostranjen”, ističe Van der Weide.

Disciplinski postupci su nešto za čim treba posegnuti nakon što se više ništa drugo ne može uraditi, mišljenja je Van der Weide.

“Glavni tužioci i predsjednici [sudova] trebali bi mnogo bliže upravljati kolegama u svojim institucijama prateći njihov rad i aktivno pružajući podršku kada je to potrebno. Pristojnim upravljanjem spriječit će se mnogo toga što može poći po zlu”, kaže on.

Govoreći o pozivanju na privatnost u disciplinskim predmetima, savjetnik u VSTV-u kaže kako izlaganje javnosti jeste u opisu posla sudija i tužilaca, zato što javnost želi da im se opravda ukazano povjerenje.

“U slučajevima Debevca i Tadić znam da ima dosta oklijevanja i poziva na privatnost, ali kad ste pod vatrom i pod sumnjom, recimo da niste u skladu s pravilima pristojnosti i integriteta, trebali biste biti još otvoreniji, još otvorenije pokazati da nema ništa loše ili barem pokazati šta se dešava, a da zatim nadležni organi daju mišljenje o vama, ali i javnost putem medija. Igraju se skrivača i time podstiču nepovjerenje i način na koji se na njih gleda. Ako sakrijete svoju priču, svi će pomisliti da postoji nešto što treba sakriti, a to je opći stav, ne samo njihov već je široko rasprostranjen”, smatra on.

VSTV bi generalno trebalo da poboljša transparentnost, mišljenja je Van der Weide.

Loše rukovođenje sudovima i tužilaštvima

Sjednica VSTV-a (Foto: CIN)
Sjednica VSTV-a (Foto: CIN)

On također primjećuje kako iza OSCE-a, koji je međunarodni partner koji je određen kao monitor rada suda i disciplinskih postupaka, “nisu bili prisutni ili da nisu bili prisutni često, ili ne više nego što su bili”, što predstavlja “nedostatak koji bi se mogao staviti na tanjir međunarodne zajednice”.

Kako objašnjava, Evropska unija (EU) nema posao nadgledanja, ali kada se predsjednik Državnog suda disciplinski kažnjava, smatra Van der Wiede, “svi bi trebali skočiti” i pokušati naći mjesto na ročištu da čuju šta se dešava.

“Interes medija i međunarodne zajednice prilično je iznenađujuće nizak”, smatra on.

Govoreći o transparentnosti, on kaže da nivo otvorenosti sjednica Vijeća ponekad utiče na ponašanje članova VSTV-a.

“Cijela ova stvar s transparentnošću sa sjednica Vijeća sprečava Vijeće da s vremena na vrijeme uđe u stvarne rasprave jer znaju da ih ‘Veliki brat’ gleda i svaka će riječ biti stavljena na vagu, vagana i objavljena u medijima”, ukazuje on.

Tokom svog rada sudija Van der Weide uočio je da tužilaštva i sudovi u BiH imaju dobronamjerne i obrazovane profesionalce koji rade najbolje što mogu, ali da se mora prihvatiti činjenica da je fokus medija usmjeren na loš rad.

“Što više idemo prema gore, to je slika sve siromašnija. Općenito mogu slobodno reći da sudovi i tužilaštva nisu dobro vođeni”, ističe on te dodaje kako je uočio da su loši rezultati uglavnom posljedica lošeg upravljanja predmetima i lošeg vodstva prema nosiocima pravosudnih funkcija.

Stvaran problem predstavlja politizacija, pogotovo na entitetskom i državnom nivou, naglašava Van der Weide, koji smatra da političari upravljaju mnogim ljudima na visokim položajima i brinu se o časnom predstavljanju “tražeći od ljudi da rade nečasne stvari”. Vrlo često odluke na ovim nivoima donose se na osnovu “balansa moći između etničkih i političkih boja”.

Bosanskohercegovačkom pravosuđu, prema njegovom mišljenju, kako bi izronilo iz stanja u kojem se nalazi, potrebni su ljudi s postratnom historijom, a ne generacije koje su odrastale “u starim jugoslovenskim vremenima”.

U svakom pravosuđu, kako ističe on, treba vremena da se pronađu ljudi koji su zaista kompetentni za vodstvo budući da vođenje organizacije nije za svakoga.

“Ako nađete nekoga, trebali biste biti jako sretni i imenovati ga odmah, a ne svrstati kao ‘broj jedan’ zbog poželjne [političke] boje bez obzira na to što mislite o njihovim mogućnostima”, kaže Van der Weide.

On pojašnjava kako je prilikom sjednica VSTV-a viđao sudije u svojim 70-im godinama koji su dolazili da izlažu programe rada, te smatra “da ovu zemlju ne bi tebali voditi ljudi tih godina”.

Najvažnija stvar koju VSTV može uraditi za pravosuđe jeste “da se emancipuje iz tradicionalnih odnosa koji su bili dominantni”, smatra Van der Weide te pojašnjava kako pravosuđe predstavlja jedan od stubova svake zemlje.

Također navodi da se svaki problem s kojim se zemlja suoči servira pravosuđu.

“Svako veliko pitanje odmah se predstavlja problemom pravosuđa i služi u Sarajevu na pladnju VSTV-u. To je prljava igra, zapravo staviti pravosuđe do krajnje odgovornosti jer mislim da bi se trebalo obratiti onima koji su zaista odgovorni ili odgovorniji. Oni ne bi trebali skretati pažnju sa sebe tako što će se upirati prstom u pravosuđe. Ali onda se i pravosuđe osjeća dužnim da se povinuje i uđe u igru s političarima”, kaže Van der Weide.

Prva stvar koju, prema njegovom mišljenju, VSTV treba uraditi, jeste kloniti se politike.

“To je zapravo tijelo koje bi moglo pokazati da je moguće donošenje drugih odluka, a drugo donošenje odluka znači daleko od podjele zemlje”, kaže on.

Osvrćući se na rad na predmetima zločina, on smatra opravdanom percepciju da se predmeti ratnih zločina ne rješavaju onako kako bi trebalo, ali kaže da se uzroci ponekad nalaze i van BiH.

“Imamo optužene koji se kriju u susjednim zemljama, koje neće da sarađuju s BiH u precesuiranju. Ne možete optužiti bosanskohercegovačko pravosuđe za to. To je izvan njihovih mogućnosti”, kaže Van der Weide, pojašnjavajući da se često radi o političkom pitanju, odnosno o nedostatku volje susjednih zemalja.

Govoreći o izmjenama Zakona o VSTV-u, on objašnjava kako je trenutna situacija takva da će izmjena biti predstavljena Parlamentu BiH i ne zna šta će se dogoditi.

“Ako dobro slušam ljude s kojima blisko surađujem, trebali bismo biti spremni za odbijanje Parlamenta jer su određene stranke izrazile da nisu voljne prihvatiti ove amandmane koji će nas vratiti na početnu tačku donošenja zakona koji treba biti modernizovan”, navodi Van der Weide te dodaje kako strahuje da će se, kada se zakon izmijeni, naći neki drugi razlog zbog kojeg će se odbijati jer nije u skladu s principima koje određene osobe imaju na umu.

Iako je podnošenje imovinskih kartona nosilaca pravosudnih funkcija veliki zahtjev, Van der Weide smatra da je itekako potrebno s obzirom na stanje u BiH “kako bi se ljudi odvratili od korupcije”.

On zaključuje da je od velikog značaja da se VSTV stalno suočava sa stvarima koje se moraju poboljšati, te da ima veliko povjerenje u predsjednika VSTV-a.

“Jedino što mogu učiniti jeste dati mišljenje o tome šta vidim – šta se radi, a šta ne. I to je jako važno jer i ja osjećam da se to cijeni kao podrška, a ne kao kritika, pa sam zahvalan na tome”, kaže Van der Weide.

Autoput Banjaluka-Prijedor: Netransparentnost koncesije za kinesku kompaniju otvara sumnju u nepravilnosti

Sastanak u Vladi Republike Srpske sa predstavnicima kineske kompanije. (Foto: Vlada RS)

Izgradnja autoputa između Banjaluke i Prijedora trebala bi početi do kraja godine.

Netransparentnost dugog procesa dodjele koncesije za stručnjake otvara pitanja opravdanosti ali i nepravilnosti u ovom vrijednom poslu koji je dodijeljen kineskoj kompaniji.

Kada je sredinom augusta organizovala sastanak sa predstavnicima kineske kompanije “Shandong” Vlada Republike Srpske odlučila je zaobići konferenciju za novinare koja je uobičajena nakon sastanaka o značajnim projektima kakav je izgradnja autoputa Banjaluka – Prijedor vrijedna više stotina miliona maraka.

Bio je to nastavak netransparentosti postupanja Vlade od kada u posljednjih nekoliko godina sa kineskom kompanijom pregovara o izgradnji 40 kilometara autoputa između dva grada.

Iz Vlade nisu odgovorili na zahtjev Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) za detalje ugovora niti na zahtjev za uvid u koncesioni ugovor. Druge institucije uključene u ovaj posao također nisu dostavile detalje o obavezama Republike Srpske prema ovoj koncesiji.

Za Transparency International u Bosni i Hercegovini, organizaciju koja nadgleda nivo transparentnosti vlasti širom svijeta, skrivanje detalja ugovora samo povećava sumnju u nepravilnosti.

“Kad god se takve stvari kriju od javnosti po pravilu nastane šteta po javni interes i javne finansije”, kaže Srđan Traljić iz Transparencyja.

Nakon posljednjeg sastanka premijer entiteta Radovan Višković je najavio da će gradnja autoputa Banjaluka – Prijedor početi do kraja ove godine, navodi se u saopštenju Vlade na internet stranici. Entitetska vlast ovaj projekat predstavlja kao veliku investiciju od izuzetne važnosti za banjalučku regiju i Republiku Srpsku. Opozicija i ekonomisti istovremeno upozoravaju da se radi o bespotrebnom i preskupom projektu koji je teško ekonomski opravdati.

Nakon sastanka nije organizovana konferencija za medije pa novinarima nije pružena mogućnost da pitaju o detaljima ugovora o koncesiji.

Iz Vlade Republike Srpske, Ministarstva saobraćaja i veza nisu odgovorili na pitanja BIRN-a BiH u vezi sa detaljima ovog gotovo milijardu maraka vrijednog projekta – koliko se predviđa da će gradnja autoputa Banjaluka – Prijedor do kraja tridesetogodišnjeg koncesionog perioda koštati građane Republike Srpske. Iz ovog ministarstva nisu odgovorili ni na zahtjev za davanjem na uvid u koncesioni ugovor sa kompanijom “Shandong”.

Netransparentne koncesije

Iz javnog preduzeća “Autoputevi Republike Srpske”, takođe, ne otkrivaju detalje. Navode da oni nisu potpisnici ugovora već da je to Vlada Republike Srpske.

Na zahtjev BIRN BiH da prokomentarišu koncesioni ugovor o gradnji autoputa Banjaluka – Prijedor iz Komisije za koncesije Republike Srpske kratko su odgovorili da oni jesu upoznati sa detaljima tog ugovora kao i da su dali potrebne saglasnosti na njegovo potpisivanje.

“Komisija za koncesije Republike Srpske je dala saglasnost na prijedlog ugovora o koncesiji zaključenog sa Vladom Republike Srpske, kao Koncedentom i Koncesionarom ‘SDHS-CSI BH’ Banja Luka. Komisija za koncesije Republike Srpske je dala saglasnost na Studiju ekonomske opravdanosti za Projekat autoputa Banja Luka – Prijedor”, kratko su za BIRN BiH odgovorili iz entitetske Komisije za koncesije.

Firmu “SDHS-CSI BH” osnovala je preko beogradske podružnice matična kompanija “China Shandong International Economic & Technical Cooperation Group”.

BIRN BiH nije mogao dobiti komentar iz firme “SDHS-CSI BH”. Na broj mobilnog telefona koji je zvanično prijavljen u registru kompanija javila se osoba koja tvrdi da je ranije samo “vodila knjige” za ovu kompaniju i da nije ovlaštena da govori. Na fiksni telefon koji je novinarima dala ova osoba, niko se nije javljao. Kompanija nema drugih vidljivih kontakt podataka dostupnih online.

U medijima u Banjaluci ranije je objavljeno da će projekat izgradnje četrdesetak kilometara dugačkog autoputa između Banjaluke i Prijedora koštati nešto manje od 600 miliona maraka i to je trošak koji će na gradnju autoputa da potroši kineski koncesionar. Vlada Republike Srpske obavezala se, prema tim navodima, da će na ime godišnje naknade za raspoloživost autoputem plaćati 32,5 miliona maraka u periodu od 30 godina.

“Dogovoreno je da ukoliko bude mnogo manji broj vozila, da ćemo mi iz budžeta mjesečno davati novac građana Republike Srpske investitoru do kraja trajanja koncesije. To je neekonomično i neopravdano”, kaže Siniša Vukelić, urednik poslovnog portala Capital koji je ranije objavljivao detalje o ugovoru.

Capital je objavio da će sav novac od putarine ići kineskoj kompaniji te da će se dio novca ukoliko bude potrebno plaćati iz budžeta pa će u konačnici Republika Srpska platiti 975 miliona maraka.

“Najbolja varijanta je i da koncesija bude duža a da se ne garantuje broj vozila jer to koncesionar koristi, ne održava autoput, ne radi na povećanju prometa jer ga to ne zanima jer ima zagarantovan broj vozila i nije motivisan da ulaže u autoput jer u svakom slučaju ima zagarantovan prihod”, dodaje on.

Izgradnja autoputa u Republici Srpskoj, ilustracija. (Foto: Autoputevi RS)
Izgradnja autoputa u Republici Srpskoj, ilustracija. (Foto: Autoputevi RS)

Ali o ovim detaljima stručnjaci i novinari i dalje nemaju zvaničnih informacija dok se početak gradnje očekuje uskoro. Pitanje transparentnosti nije samo pitanje principa nego otvara sumnju u zloupotrebe, smatraju u Transparencyju.

“To smo vidjeli bezbroj puta do sada, od nabavke respiratora i pokretne bolnice do Bobar banke, izgradnje zgrade Vlade i privatizacije naftne industrije Republike Srpske. S obzirom da se radi o velikom projektu i velikom novcu nije dobro da se ove stvari kriju od javnosti”, kaže Traljić.

Ekonomska neizvjesnost

Kompanija “Shandong” je autoputeve već gradila u susjednoj Srbiji. BIRN Srbije je prije tri godine pisao kako su ugovori o izgradnji 48 kilometara Koridora 11 vrijedni 760 miliona dolara sklopljeni sa kineskim kompanijama netransparentno u direktnim pregovorima i bez javnog nadmetanja.

“Shandong” je odabran za izgradnju autoputa bez javnog tendera zato što je ovaj posao rezultat međudržavnog sporazuma potpisanog između Srbije i Kine 2009. godine. Ovakvi projekti ne podliježu uobičajenim propisima i procedurama javnih nabavki u Srbiji. Kao rezultat toga, “Shandong” je bio u poziciji da angažuje podizvođača bez nadzora javnosti, otkrio je BIRN. Stručnjaci su tada objasnili da kineske kompanije poslove najčešće završavaju u roku, ali da ostaje pitanje transparentnosti ovih poslova.

Zbog takvih iskustava vlasti u Republici Srpkoj moraju proces učiniti transparentjim, smatra Traljić. Vlada mora objaviti i nove procjene broja vozila koja će da koriste autoput, odnosno iznos nedostajućih sredstava koja će Republika Srpska morati da nadoknadi investitoru ukoliko je Kinezima garantovan godišnji prihod od putarina, objašnjava on.

“Svi se danas suočavaju sa padom prihoda a prognoze su prilično neizvjesne, deficit budžeta RS-a na kraju prošle godine bio je oko 470 miliona KM, prihodi od putarine prošle godine imali su značajan pad – preko deset posto – Vlada ima vrlo ograničene mogućnosti zaduživanja. Sve to treba shvatiti kao upozorenje i zbog toga ovaj cijeli proces mora biti potpuno otvoren”, kaže Traljić.

Informacije o kojima je pisao Capital da je Vlada garantovala broj vozila koja će na godišnjem nivou da koriste autoput naročito su sporne, pojašnjava novinar i urednik portala Siniša Vukelić. On tvrdi da je takav model ugovaranja gradnje autoputa najlošiji po onoga ko izdaje koncesiju.

“Vlada je pogodovala investitoru i kod trase autoputa jer je na sebe preuzela obavezu eksproprijacije zemljišta i rušenja objekata na predviđenoj trasi umjesto da je autoput djelimično izmješten ali na teret investitora”, kaže Vukelić koji u pitanje dovodi i ekonomsku opravdanost gradnje autoputa koji će da spoji dva grada koji zajedno imaju nešto više od 200.000 stanovnika.

“Brza cesta je često mnogo isplativija naročito ako spaja manja mjesta gdje nema toliko prometa iz nekoliko razloga. Jeftinija je gradnja, građani ne plaćaju putarinu, ne presijecate ljudima imanja, zauzima se manji prostor… to je uvijek opravdano u odnosu na autoput. Autoputevi koštaju i dugoročno se vrlo teško otplaćuju”, kaže Vukelić i dodaje kako je Vlada Republike Srpske garantovala velike sume novca kineskoj kompaniji: “Koštaće milijardu maraka, garantovali smo kineskim investitorima tačno određen broj vozila koji saobraća a koji je sada znatno manji od onog koji se predviđa i koji će biti još manji jer će se korišćenje autoputa naplaćivati i ljudi će koristiti alternativne puteve. Pored svega toga Vlada ne odustaje od tog autoputa.”

Pitanje ekonomske opravdanosti potencira i ekonomista iz Banjaluke Zoran Pavlović. On smatra da povezivanje susjednih gradova autoputem ima smisla ukoliko postoje robe koje će da idu tim autoputem, a što u ovom slučaju ne postoji.

“Po tom osnovu je potpuno neracionalno na bazi osnovnih elemenata kojima raspolažemo, o broju automobila, graditi autoput kojim će putovati eventualno ljudi koji žive u okolini Banjaluke i Prijedora. Broj automobila koji je registrovan na ključnim tačkama govori da je taj broj relativno mali u odnosu na investiciju. To je prvo pitanje ekonomskog racija izgradnje autoputa na toj dionici”, smatra Pavlović.

On na osnovu informacija koje su otkrili mediji smatra da se u slučaju posla Vlade RS-a sa kineskom kompanijom “Shandong” ne radi o koncesiji već o javno-privatnom partnerstvu i da se čitav posao pogrešno predstavlja kao koncesija.

“Kada se da koncesija da se izgradi autoput na zemlji koja pripada RS-u sav rizik je na investitoru i nema obaveze onoga ko daje koncesiju. Ako govorimo da je koncesija a da ima obavezu onaj ko daje zemlju onda je to javno-privatno partnerstvo. Koncesija podrazumijeva da obavezu ima samo onaj ko koristi koncesiju i ko plaća nešto državi za korištenje javnog dobra. Javno-privatno partnerstvo je kada imamo zajedničke obaveze i odnose”, objašnjava Pavlović.

On izričito tvrdi da je planirani autoput Banjaluka – Prijedor skup i u ovom trenutku nepotreban a da je poseban problem što ugovor, u kojem se nalaze obaveze koje će Republika Srpska morati da ispuni, nije dostupan javnosti.

Opozicioni poslanik Nebojša Vukanović kritikuje odluku ali i način Vlade da gradi autoput od Banjaluke do Prijedora.

“Svima je jasno da je cijena prenaduvana, jer će na kraju Kinezi naplatiti 50 miliona po kilometru, i jasno je da se radi o korupciji jer Vlada krije ugovore i sve je pod velom tajne”, kaže Vukanović.

Gradnji autoputa od Banjaluke do Prijedora po predloženoj trasi protive se i mještani nekoliko sela koja su smještena između ova dva grada. Izmještanje trase zbog planiranog rušenja kuća u selima protestima su već tražili mještani Verića i Kozarca. Oni su najavili nove proteste jer Vlada Republike Srpske nije udovoljila njihovim zahtjevima.

Obustavljena istraga protiv Davora Dragičevića zbog ugrožavanja sigurnosti Dragana Lukača

Arhiv - Dragan Dragičević

Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci donijelo je naredbu o obustavi istrage protiv Davora Dragičevića zbog krivičnog djela “ugrožavanje sigurnosti ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragana Lukača”.

Advokat Dragan Tolimir je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) potvrdio da je dobio odluku Tužilaštva koja mu je adresirana 8. septembra 2021. godine.

Davor Dragičević kaže da mu danas takva odluka Tužilaštva ne znači mnogo i da je došla sa tri godine zakašnjenja.

“Što se mene lično tiče, ne znači mi ta odluka ništa”, kaže Dragičević.

Istraga protiv Davora Dragičevića vođena je zbog dešavanja ispred Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) 17. decembra 2018. godine. Tada su građani okupljeni oko grupe “Pravda za Davida”, predvođeni Davorom Dragičevićem, došli pred entitetski parlament, u kojem su poslanici birali novu Vladu Republike Srpske. Građani su ispred Skupštine protestovali zbog toga što je Dragan Lukač ponovo bio predložen za ministra unutrašnjih poslova.

Prijavu protiv Dragičevića podnio je sam ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač.

Dragičević, koji se nalazi u Beču, za BIRN BiH govori da, tri godine nakon dešavanja ispred Skupštine, obustava istrage dolazi kasno.

“Zakasnili su skoro tri godine. Na vrijeme smo prepoznali njihove namjere i osjetili njihove montirane procese”, komentariše Dragičević naredbu o obustavi istrage protiv njega.

Dodaje i da on i dalje insistira na otkrivanju ubica svog sina, ali i na tome da odgovornost snose i oni koji su pokušavali da zataškaju ubistvo i koji su u tu svrhu progonili njega i članove grupe “Pravda za Davida”.

Obustava istrage protiv Dragičevića je za advokata Tolimira pokazatelj da su institucije korištene samo kako bi se građani zastrašili i odvratili od daljih okupljanja.

“Ovo je pokazatelj da je ovo bio čist progon i da su koristili sve da onemoguće ljude da protestuju. To je zloupotreba institucija jer ako nijedna prijava nije rezultovala optužnicom, očigledno je da je Tužilaštvo korišteno za pritisak”, kaže Tolimir.

Za isto krivično djelo, “ugrožavanje sigurnosti ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača”, istraga je vođena protiv članova neformalne grupe “Pravda za Davida” – Ozrena Perduva i Sofije Grmuše.

“Protiv nas dvoje istraga je obustavljena u februaru ove godine, nakon što smo Sofija i ja insistirali da vidimo šta se dešava sa tom istragom”, kaže Perduv.

Protiv Davora Dragičevića za isto djelo, “ugrožavanje sigurnosti ministra Dragana Lukača”, trenutno se vodi još jedna istraga, ali u prijedorskom Okružnom javnom tužilaštvu.

Građani okupljeni oko neformalne grupe “Pravda za Davida” protestuju u kontinuitetu od marta 2018. godine. Protesti su počeli nakon što je na obali Vrbasa pronađeno tijelo dvadesetjednogodišnjeg Davida Dragičevića, čija smrt još nije razjašnjena. Istragu o ubistvu od banjalučkog Okružnog tužilaštva u aprilu ove godine preuzelo je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.

Pred Osnovnim sudom u Banjaluci u toku je suđenje protiv Davora Dragičevića, po tužbi koju su zbog klevete podnijeli Dragan Lukač, Darko Ilić i Darko Ćulum, sadašnji i bivši visoki funkcioneri Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.

Komšić i Džaferović otkazali put u Beograd zbog hapšenja Edina Vranja

Predsjedništvo BiH

Članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić odustali su od odlaska u Beograd, gdje su trebali prisustvovati Samitu nesvrstanih povodom 60. godišnjice prve konferencije ovog Pokreta, javlja N1.

Ambasador Srbije u BiH Aleksandar Đorđević odbio je doći na sastanak u Predsjedništvo BiH, na koji ga je pozvao predsjedavajući Željko Komšić, potvrđeno je iz Komšićevog kabineta za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Tema sastanka je trebalo biti hapšenje Edina Vranja, bh. državljanina koji je u nedjelju, 12. septembra uhapšen na graničnom prelazu Uvac između Srbije i BiH na osnovu raspisane policijske potrage zbog sumnje da je izvršio ratni zločin.

Kako je rečeno iz Komšićevog kabineta, ovo je prvi put u proteklih 26 godina da je ambasador neke države u BiH odbio doći na sastanak u Predsjedništvo BiH.

Ambasador Đorđević u saopštenju za javnost naveo da je u deset sati stigao poziv od kako navodi izvjesnog gospodina Vuletić na koji je odgovorila sekretarica sa zahtjevom da dođe kod Komšića na razgovor u 11 sati. Tema razgovora, kaže nije spominjana, a on je rekao da nije u mogućnosti se odazvati tako iznenadnom pozivu. Dalje navodi, da ga je u 10.20 sati ponovo pozvao šef Komšićevog kabineta govoreći mu, kako tvrdi, da je može biti neprijatno ako ne dođe, da će mediji o tome pisati. Ambasador tvrdi da tema nije spominjana, već da je pozvan da "pređe na kaficu".

U saopštenju, ambasador Đorđević navodi da poznaje i profesionalno sprovodi protokol Ministarstva vanjskih poslova BiH i da on kao ambasador neće da krši kodifikovane diplomatske običaje.

Komšićev savjetnik Davor Vuletić, kako je prenosi N1, odgovorio je da nije ambasador Srbije nije pozvan na kaficu već na ozbiljan razgovor koji se tiče dvije države, dodavši da nije komunicirao sa ambasadorom već sa ambasadom kako to praska nalaže.

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Srbije odredilo je u nedelju, 12. septembra uveče zadržavanje od 48 sati za Edina Vranja, nekadašnjeg načelnika Sektora kriminalističke policije u Federalnoj upravi policije BiH i bivšeg čelnika Odjela za organizovani kriminal BiH.

Ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine (BiH) Bisera Turković naložila je u nedjelju navečer, 12. septembra, Ambasadi BiH u Srbiji da "odmah reaguje i od vlasti Srbije dobije zvanične i potpune informacije o statusu Edina Vranja, državljanina BiH" koji je uhapšen granici BiH i Srbije.

Kako se navodi na zvaničnom Facebook profilu ministrice Turković, Ministarstvo vanjskih poslova BiH je uputilo notu ministarstvu vanjskih poslova Srbije.

"Ministarstvo i ambasada BiH u Beogradu će se odmah uključiti u slučaj i ponuditi svu moguću pomoć državljaninu BiH", ističe se u saopštenju ministrice.

Dodaje se kako je Bosna i Hercegovina ranije, u više navrata, "pozivala Srbiju da poštuje sve ranije postignute ugovore koji tretiraju pitanje procesuiranja ratnih zločina".

"Tereti se da je u periodu od januara 1993. do oktobra 1994. kao islednik u logoru u Goraždu učestvovao u maltretiranju i prebijanju ratnih zarobljenika srpske nacionalnosti koji su bili pripadnici Vojske Republike Srpske", navodi se u saopštenju MUP-a Srbije.

Tužilaštvo BiH saopćilo je u ponedjeljak, 13. septembra, da od nadležnih organa Srbije nije dobilo nikakvu službenu obavijest ili informaciju vezi s hapšenjem Edina Vranja.

“Tužilaštvo BiH o navedenom uhićenju informirano je iz medijskih izvješća, te nije dobilo nikakvu službenu obavijest ili informaciju od nadležnih organa Srbije”, kaže se u saopćenju.

Iz Tužilaštva BiH podsjećaju da su postupali, na temelju prijave dostavljene od nadležnih policijskih organa, protiv više osoba, a u vezi navoda o ratnim zločinima nad žrtvama srpske nacionalnosti, u zgradi ZOIL-a u Goraždu 1993. i 1994. godine.

“U navedenom predmetu podignuta je optužnica protiv više osoba i suđenje je u tijeku, dok je u odnosu na prijavljenog Edina Vranja i još nekoliko osoba, 26. decembra 2018. godine, donesena naredba o neprovođenju istrage, na koju u odnosu na prijavljenog Edina Vranja, nije bio izjavljen prigovor”, kaže se u saopćenju.

Tužilaštvo BiH o svemu navedenom žurno je proslijedilo upit prema Tužilaštvu za ratne zločine Srbije, u kojem su zatražene detaljne informacije, te je proslijeđena Naredba o neprovođenju istrage, koja je postala konačna u BiH.

Edin Vranj izjavio je prethodno za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je uhapšen na graničnom prelazu Uvac, a razlog hapšenja mu, kako je rekao, nije poznat.

"Lišen sam slobode zbog nekih sumnji, neke potrage iz oblasti ratnih zločina, nekih sumnji u ratne zločine. Krenuo sam privatno u Sandžak i još uvijek sam u šoku, ne mogu vjerovati šta se dešava i šta se radi. Cijela Bosna zna da se oni oko mene vrte u vezi tih ratnih zločina, ali ja s tim imam veze koliko imam i s marsovcima”, kazao je Edin Vranj za RSE.

Prema navodima koje je objavio portal Istraga, Vranj se javio i novinaru tog medija, te rekao, prije nego što mu je oduzet mobilni telefon, da se nalazi u stanici policije u Priboju, oko 250 kilometara jugozapadno od Beograda.

Vranj je napustio Federalnu službu 2016. godine. Tužilaštvo BiH protiv njega nije nikada podiglo optužnicu za navode o umiješanosti u ratne zločine.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG