Mina Akbari imala je naporan radni raspored, predstavljajući dvije dnevne emisije za Shamshad TV u Kabulu i pripremajući sadržaje o ženskim pitanjima za Nargis, radijsku postaju u istočnoj afganistanskoj provinciji Nangarhar.
Međutim, otkako su 15. avgusta talibani zauzeli Kabul, Akbari je kod kuće i previše je uplašena da bi se vratila na posao.
Nargis, postaja u kojoj je radila, jedna je od najmanje tri radijske postaje koje vode ili u kojima rade žene, a koje su promijenile svoje osoblje ili programe iz zabrinutosti da bi im se talibani mogli osvetiti. Jedna je privremeno obustavila rad.
Iako niko nije dobio direktnu naredbu od talibana, prema ranijem pravilu te grupe, ženama nije bilo dopušteno da rade ili obavljaju istaknute funkcije. A otkako su preuzeli vlast, djevojkama od 12 do 18 godina rečeno je da ostanu kod kuće.
Vršilac dužnosti zamjenika ministra za informacije i kulturu talibana, Zabihullah Mujahid rekao je prošlog mjeseca za Glas Amerike (VOA) da će ženama biti dopušteno da se vrate na posao kada bude sigurno.
"Na islamskim učenjacima je da odluče o pravilima za žene i da ih nauče kako da rade ili nastave školovanje", rekao je Mujahid, dodajući da talibani čekaju da učenjaci izvijeste vladu o svojoj odluci.
Talibani su, takođe, rekli da će privatnim medijima biti dopušteno da rade slobodno, sve dok ne budu protiv islama. Međutim, grupa je objavila smjernice medijima, a grupe za ljudska prava su navele porast nasilja i prijetnji koje su počinili pripadnici talibana u posljednja dva mjeseca.
Neki novinari na državnim postajama, takođe, su rekli da im je onemogućen rad. Shabnam Dawran, voditeljica državne Radio televizije Afganistan (RTA), javno je progovorila o tome kako su je pripadnici talibana spriječili da ide na posao.
"Talibani su mi rekli da idem kući. Režim se promijenio", rekla je Dawran za Glas Amerike (VOA Deewa).
Dawran je rekla da je bila odjevena u hidžab i predočila radnu iskaznicu, ali joj nije bilo dopušteno da uđe u ured. Muškim kolegama, međutim, bilo je dopušteno da uđu u urede postaje.
"Talibane sam vidjela samo na slikama, u medijima, u vijestima, ali nikada nisam zamišljala da ću im se jednog dana usprotiviti i raspravljati se s njima", rekla je Dawran. "Dok sam se raspravljala, jedan taliban je izašao naprijed, uperio pištolj u moju glavu i rekao: 'Radi se samo o metku'. Ali odgovorila sam bez obzira na sve, da je stotinu žena poput mene ubijeno i da ću ja biti 101."
Khadija Amin, koja radi za isti kanal, kaže da je, takođe, poslana kući.
"Talibani nikada ne bi htjeli da žene rade. Ako talibani nisu imali problem sa ženama koje dolaze na posao, zašto nisu imali niti jednu predstavnicu ženu u mirovnom procesu?", upitala je Amin.
"Ne vjerujem u ono što talibani govore", rekla je za Glas Amerike, ukazujući na izvještaje o talibanima koji su tukli novinare.
Suhail Shaheen, portparol talibanskog političkog ureda u Kataru, nije odgovorio na zahtjeve Glasa Amerike za komentarom.
Za novinarku Akbari, sjećanje na prijetnje prije nego što su talibani službeno došli na vlasti, doprinijelo je njenoj odluci da se kloni radnog mjesta.
"Talibani su mi nekoliko puta prijetili, jer nisam nosila maramu u TV emisijama, što sam raspravljala o pravima žena ili što sam u izvještajima koristila činjenicama o talibanima. Čak su me optuživali da sam protiv islama i da sam nevjernik", rekla je Akbari. "Nekoliko puta sam se na kratko vrijeme morala seliti u susjedne zemlje, a onda sam se vraćala da nastavim svoj posao."
Nekoliko pripadnica ženskog osoblja postaje se krije. Neke su čak napustile zemlju.
Shafiqullah Rahmani, upravitelj stanice Nargis, rekao je da su mnoge organizacije kojima upravljaju žene pogođene talibanskim preuzimanjem.
"Naše kolegice su još uvijek uplašene. Svaka od ovih žena radi više od 10 godina u području novinarstva. U kontaktu smo s njima i žele se vratiti na posao, ali čekaju da talibansko vodstvo objavi da im je dozvoljeno da idu na posao", rekao je Rahmani.
Slična je priča i na Nazu, lokalnoj postaji u provinciji Khost, koja emitira emisije o obrazovanju, zdravlju i svijesti.
Stanicu je vodilo oko 15 žena, ali nakon što su talibani zauzeli Afganistan, nijedna od tih žena se nije vratila. Umjesto toga, muške kolege su ih zamijenile.
Upravitelj stanice Anwar Sadiq rekao je za Glas Amerike (VOA Deewa) da su njegove kolegice morale prestati dolaziti. "Njihova budućnost je nejasna, one još uvijek čekaju", rekao je Sadiq.
"Talibani nam nisu ništa rekli o radu žena na našem radiju, ali su žene mislile da ako talibani ne dopuštaju djevojčicama da idu u školu, to znači da ni njima nije dopušteno da rade", rekao je.
U zapadnoj pokrajini Kandahar, lokalna postaja Merman — što na paštu znači "žena" - privremeno je zatvorena. Njegov tim voditeljica emitirao je 14 sati programa dnevno.
Postaja je nagrađena nagradom Reporteri bez granica u decembru 2020. za svoj uticajan rad na promicanju ženskih pitanja i pružanju obuke.
Ruhullah Sherzad, upravitelj postaje, rekao je za Glas Amerike (VOA Deewa): "Privremeno smo zatvorili radio. Još nismo sigurni."
Na pitanje mogu li novinarke nastaviti da rade, ako emitiraju od kuće, Sherzad je rekao da će to biti teško.
"Možda nećemo moći pružiti svu tehničku pomoć kod kuće za naše radnike. Imamo ekonomskih problema", rekao je. "U Kandaharu ima toliko problema sa strujom i internetom. Ne možemo osigurati računala, mikrofone i svu drugu opremu tim ženama kod kuće. Bit će to skupo."
Za radijsku novinarku Akbari protekla dva mjeseca bila su teška. "Srce mi se raspada, jer nemam posla. Nedostaju mi kolege i moje radno mjesto", rekla je.
