Pregovarači nastoje oživjeti zamrle izraelsko-palestinske mirovne pregovore, Izraelci nastavljaju graditi sigurnosne zidove i barijere da bi se zaštitili od terorističkih napada sa palestinske teroririje, Palestincima kojima te barijere presjecaju pot do njihove obradive zemlje sve je teže raditi i preživljavati.... Rad na gradnji barijera, dobro plaćen posao, za neke Palestince je jedina mogućnost zarade, ali i velika moralna dilema.
Te izraelske sigurnosne barijere, na pojedinim dijelovima visoki betonski zidovi, na drugim žičana ograda, i jedno i drugo ojačano bodljikavom žicom, sa instaliranim elektronskim uređajima za osmatranje i sa osmatračkim tornjevima, ružan su podsjetnik i svjedok palestinsko-izraelskih odnosa.
Za Palestince barijere su, u najkraćem, simbol izraelskog ugnjetavanja. Paradoksalno je da te barijere svojim rukama grade i sami Palestinci.
Jedan od njih bio je Maher Abu Sharkh, građevinski poduzetnik iz Ramallah-a za Zapadnoj Obali. On kaže:
„Nema posla u gradovima na Zapadnoj Obali. Mora se živjeti i stoga mnogi Palestinci prihvataju i poslove na gradnji izraelskih projekata.“
Svakog jutra na stotine Palestinaca staje u red na kontrolnim punktovima, pokazuje odgovarajuće dokumente izraelskim vojnicima, ukrcava se u izraleska vozila i u pratnji naoružanih čuvara odlazi do dionica na kojima se gradi sigurnosni zid.
Izraelci tvrde da je zahvaljući tim barijerama, uz pojačane obavještajne napore i bolju saradnju palestinskih snaga sigurnosti, broj samoubilačkih napada na teritoriji Izraela uveliko smanjen.
Najat Abu Sharkh, supruga Mahera Abua, kaže da ne može zbog tih barijera, koje gradio i njen suprug, do rodbine u drugim dijelovima Zapadne Obale. Ona dodaje:
„Nisam bila sretna što moj muž radio na gradnji zida jer se time ograničava sloboda kretanja nas, Palestinaca. Zidovi su zatvor za sve nas.“
Sa drugim Palestincima koji rade na gradnji zida nije bilo moguće razgovarati. Ili su oni odbijali razgovor, ili su pripadnici izraelskih snaga sigurnosti zabranjivali pristup gradilištima. Među Palestincima koji rade na gradnji barijera dosta je i straha, jer ih drugi Palestinci smatraju kolaboracionistima, okupatorskim slugama.
Mada je zarada bila dobra, mada jedno vrijeme nije imao drugog izbora, Maher Abu Sharkh je zbog osjećaja srama, odustao od rada na gradnji izraelskih sigurnosnih barijera:
„Gradio sam zatvor za moju braću, za moj narod. Nisam to mogao izdržati, pitao sam se jesam li lud, pijan... Povukao sam svoj svoj buldožer i drugu opremu, nekako uspio naći nešto posla u Ramallah-i i sada sam mnogo sretniji.“
Stopa nezaposlenosti za rad sposobnih Palestinaca na Zapadnoj Obali je skoro 20 odsto i za većinu nezaposlenih teško je naći bilo kakav posao. I sve dok bude tako, mnogi Palestinci će se svakog jutra morati lomiti unutar sebe idući na izraelske kontrolne tačke da bi prošli... i došli do mjesta na kojem će raditi i zaraditi za život.
