Mnogim Pakistankama, osuđenicama na zatvorsku kaznu, dozvoljeno je da u zatvorima drže svoju djecu. Život te djece iza rešetaka može rezultirati dvojako - sigurnošću uz majku kada im je majčina briga najpotrebnija, ali i traumama življenja u ambijentu neprikladnom za djecu u ranim godinama.
Mohib je petogodišnjak. Već dvije i po godine živi u zatvoru. Njegova majka, Sehar Bibi, osuđena zbog ubistva, u zatvor je sa sobom povela i sina. Kaže da o njemu nema niko drugi brinuti i dodaje:
„Znam da to nije dobro za Mohiba. Djeca vole, žele biti na otvorenom, igrati se u parkovima, učiti izvan zatvora.“
Ni ona, ni mnoge druge majke-zatvorenice, jednostavno rečeno, ne vjeruju u državni program zaštite djece.
Muhammad Hassan Mangi, čelnik pakistanskog Ministarstva za ljudska prava ističe:
„Mislimo da je život u zatvoru štetan po mentalni razvoj djece. Odrastanje u zatvorskim okolnostima ima dugotrajan negativan psihološki i socijalni uticaj na djecu.“
Unatoč tome djeca su u zatvoru. Ta mogućnost ustupak je majkama. Kada napune pet godina djeca bi trebalo da odu iz zatvora.
No to nije pravilo.
Sedmogodišnja Muskan,takođe već dvije i po godine „zatvorenica“ još uvijek je sa majkom. Njena majka, Yasmeen Bibi, osuđena zbog otmice, smatra je da za Muskan bolje biti u zatvoru:
„Moja kćerka ne bi bila sigurna u vanjskom okruženju, kao što je ovdje, uz mene“ - kaže ona.
Aktivista za poštivanje ljudskih prava Anees Jillani navodi neke od razloga:
„Majke se plaše da bi očevi, dok su majke u zatvoru, mogli prisiliti njihove kčerke, kao sasvim male djevojčice, na udaju, ili ih čak prodati.“
Prema posljednjim podacima Ministarstva za ljudska prava, u pet zatvora koji su analizirani, 68 djece živi sa majkama zatvorenicama. Koliko je takve djece u ostalim pakistanskim zatvorima nije poznato. Takođe nema nikakvih saznanja šta se događa sa djecom kada jednog dana budu prisiljena odvojiti se od majki i nastaviti živjeti izvan zatvorskih zidova.
Mohib je petogodišnjak. Već dvije i po godine živi u zatvoru. Njegova majka, Sehar Bibi, osuđena zbog ubistva, u zatvor je sa sobom povela i sina. Kaže da o njemu nema niko drugi brinuti i dodaje:
„Znam da to nije dobro za Mohiba. Djeca vole, žele biti na otvorenom, igrati se u parkovima, učiti izvan zatvora.“
Ni ona, ni mnoge druge majke-zatvorenice, jednostavno rečeno, ne vjeruju u državni program zaštite djece.
Muhammad Hassan Mangi, čelnik pakistanskog Ministarstva za ljudska prava ističe:
„Mislimo da je život u zatvoru štetan po mentalni razvoj djece. Odrastanje u zatvorskim okolnostima ima dugotrajan negativan psihološki i socijalni uticaj na djecu.“
Unatoč tome djeca su u zatvoru. Ta mogućnost ustupak je majkama. Kada napune pet godina djeca bi trebalo da odu iz zatvora.
No to nije pravilo.
Sedmogodišnja Muskan,takođe već dvije i po godine „zatvorenica“ još uvijek je sa majkom. Njena majka, Yasmeen Bibi, osuđena zbog otmice, smatra je da za Muskan bolje biti u zatvoru:
„Moja kćerka ne bi bila sigurna u vanjskom okruženju, kao što je ovdje, uz mene“ - kaže ona.
Aktivista za poštivanje ljudskih prava Anees Jillani navodi neke od razloga:
„Majke se plaše da bi očevi, dok su majke u zatvoru, mogli prisiliti njihove kčerke, kao sasvim male djevojčice, na udaju, ili ih čak prodati.“
Prema posljednjim podacima Ministarstva za ljudska prava, u pet zatvora koji su analizirani, 68 djece živi sa majkama zatvorenicama. Koliko je takve djece u ostalim pakistanskim zatvorima nije poznato. Takođe nema nikakvih saznanja šta se događa sa djecom kada jednog dana budu prisiljena odvojiti se od majki i nastaviti živjeti izvan zatvorskih zidova.
