Diplomate nekoliko članica OSCE-a, među kojima je i Ukrajina, bojkotovale su skup u Skoplju zbog učešća Lavrova.

Lavrov je govorio 15 minuta prije nego što je napustio sastanke. U obraćanju je za rat u Ukrajini, koji je počeo ruskom invazijom u februaru 2022. godine, okrivio "zapadno tolerisanje neonacističkog režima u Kijevu".

"Negira se samo postojanje Rusa i njihov snažan doprinos istoriji Ukrajine. Ima mnogo činjenica. OSCE i njegove relevantne institucije šute", rekao je Lavrov.

Ruski predsjednik Vladimir Putin više puta je tvrdio da ukrajinsku vladu čine "neonacisti" uprkos tome što je zemlja izabrala jevrejskog predsjednika koji je izgubio članove porodice u Holokaustu.

Putin i drugi ruski zvaničnici pozvali su se na Holokaust, Drugi svjetski rat i nacizam da bi opravdali invaziju na Ukrajinu. Istoričari tu retoriku smatraju dezinformacijama.

Ministri zapadnih zemalja, koji su prisustvovali sastanku OSCE-a, oštro su kritikovali Lavrova nakon njegovog govora.

"Ruski pokušaji da krivi druge za svoje odluke su providni. Nećemo praviti kompromise kada je riječ o suštinskim principima evropskog bezbjednosnog poretka ili dozvoliti Rusiji da Ukrajini negira pravo da donosi nezavisne odluke o spoljnoj politici i bezbjednosti", rekao je danski šef diplomatije Lars Lokke Rasmussen, koji je govorio nakon što je Lavrov napustio sastanak.

OSCE je međuvladina organizacija, sa sjedištem u Beču, koja je usredsređena na promovisanje bezbjednosti, stabilnosti i saradnje među članicama.

Sjeverna Makedonija, članica NATO-a, ukinula je zabranu za ulazak ruskih aviona da bi omogućila Lavrovu da prisustvuje sastanku. Ruska državna novinska agencija Tas prenijela je da je ministar letio dužom rutom iznad Turske i Grčke da bi došao da Skoplja, nakon što je Bugarska zatvorila vazdušni prostor za njegov avion.

Ministri inostranih poslova Ukrajine, Estonije, Letonije i Litvanije bojkotovali su razgovore zbog učešća Lavrova.

Ruski ministar je stigao u Skoplje nekoliko sati nakon što je američki državni sekretar Antony Blinken u srijedu na kratko posjetio glavni grad Sjeverne Makedonije.

Pomoćnik državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja James O'Brien je na sastanku u četvrtak optužio Rusiju da pokušava da podrije rad OEBS-a.

"Pridružujem se kolegama koje traže od Rusije da prestane da krši osnovne principe organizacije, ali nisam siguran da je spremna da sluša".

Ministar inostranih poslova Sjeverne Makedonije Bujar Osmani rekao je da je OEBS istrajao kao organizacija uprkos ruskim potezima u Ukrajini.

"Rat podriva povjerenje, dijalog i naše kapacitete da ostvarujemo rezultate. Iznad svega, uništava živote građana", rekao je Osmani.

Nova izborna trka između Trumpa i Bidena?

Desetine miliona Amerikanaca će 5. novembra 2024. godine birati 60. predsjednika Sjedinjenih Država, na izborima na kojima bi aktuelni predsjednik Joe Biden mogao da ostane na vlasti do svoje 86. godine.

Ankete pokazuju da većina birača smatra da je Biden, koji je sklon gafovima, previše star da bi bio glavnokomandujući iako njegov vjerovatno rival, bivši predsjednik Donald Trump, ima 77 godina i pravi slične ispade.

Očekuje se da kampanju, između ostalog, obilježe dezinformacije preostale sa prošlih izbora koji se se okončali nasilnim upadom Trumpovih pristalica u kompleks američkog Kongresa da bi zaustavili potvrdu Bidenove pobjede.

Trump je trenutno favorit za osvajanje predsjedničke nominacije Republikanske stranke uprkos tome što je protiv njega podignuto više krivičnih optužnica.

Putin se kandiduje za još jedan šestogodišnji mandat

Vladimir Putin je lider Rusije već 23 godine. Zahvaljujući ustavnom amandmanu, usvojenom 2020. godine, Putin bi u teoriji na vlasti mogao da ostane do 2036. godine, što znači da bi potencijalno mogao da vlada duže od Jozefa Staljina.

S obzirom na to da je rat u Ukrajini iskorišten da se zatvore ili ušutkaju Putinovi protivnici, male su šanse da će mu neko biti prepreka da osvoji još jedan šestogodišnji mandat na izborima u martu ako odluči da se kandiduje, što se očekuje.

Putinov dugogodišnji protivnik Aleksej Navalni služi 19-godišnju kaznu u jednoj zatvorskoj koloniji.

Još jedan potencijalni protivkandidat, veteran iz ukrajinskog rata i nacionalistički bloger Igor Gurkin objavio je da namjerava da se kandiduje, ali je i on u zatvoru na neograničeno vrijeme.

Modi favorit na izborima u Indiji

Gotovo milijardu Indijaca glasaće u aprilu i maju, kada se u najmogoljudnijoj državi u svijetu budu održavali izbori na kojima će premijer Narendra Modi i njegova nacionalistička stranka BJP pokušati da osvoje treći mandat.

Modijeva politička karijera i uspjeh zasnovani su na podršci više od milijardu indijskih Hindusa čime se, kako kažu kritičari, podstiče netrpeljivost prema najvećoj muslimanskoj manjini u zemlji.

Uprkos obračunu sa građanskim slobodama za vrijeme njegovog mandata, Modi je jasni favorit na izborima, a pristalice mu pripisuju zasluga za jačanje pozicije Indije na svjetskoj sceni.

Indija je u augustu postala tek četvrta zemlja u svijetu koja je poslala letjelicu bez posade na Mjesec, poslije Rusije, SAD i Kine. Također planira da pošalje ljudsku posadu na Mjesec do 2040.

Evropski test za populiste

Na najvećim transnacionalnim izborima u svijetu, koji će biti održani u junu, više od 400 miliona birača iz 27 članica Evropske uniije biraće 720 poslanika Evropskog parlamenta koji odlučuju o nizu pitanja, od cijene roaminga za mobilne telefone do privatnosti online podataka.

Glasanje će biti test podrške desničarskih populista, koji su dobili na zamahu posle pobjede anti-islamske i anti-EU Stranke za slobodu Geerta Wildersa na nedavnim izborima u Holandiji i prošlogodišnje pobjede desničarske partije Braća Italije, premijerke Giorgije Meloni.

Predsjednik francuske ekstremno desničarske stranke Nacionalni front Jordan Bardella napisao je na Facebooku: "Jedva čekamo juni 2024."

Prva predsjednica Meksika?

Ljevičarka i bivša gradonačelnica glavnog grada Meksika i jedna preduzetnica sa starosjedelačkim korijenima pokušaće da na izborima u junu uđu u istoriju kao prve žene na čelu te zemlje.

Bivša gradonačelnica Meksiko Cityja Claudia Sheinbaum kandiduje se u ime stranke Morena odlazećeg predsjednika Andresa Manuela Lopeza Obradora.

Njena protivkandidatkinja Xochitl Galvez predstavljaće opozicionu koaliciju, Široki front za Meksiko. Mladi guverner iz države Nuevo Leon, Samuel Garcia, također se nedavno kandidovao na izborima. Prema ranim anketama, Sheinbaum je u prednosti.

Kissinger je imao 100 godina, a umro je u svom domu u Connecticutu, saopštila je firma, ne navodeći više detalja. Biće sahranjen u krugu porodice, a kasnije će u New Yorku biti održana javna komemorativna služba.

Kissinger je bio aktivan i nakon što je proslavio 100. rođendan. Prisustvovao je sastancima u Bijeloj kući, objavio knjigu o liderskim stilovima i svjedočio pred senatskim odborom o nuklearnoj prijetnji koju predstavlja Sjeverna Koreja. U julu 2023. je iznenada posjetio Peking da bi se sastao sa kineskim predsjednikom Xi Jinpingom.

1970-ih je, kao državni sekretar u administraciji Richarda Nixona, učestvovao u ključnim globalnim događajima te decenije. Njegovi napori su doveli do diplomatskog otvaranja Kine, historijskih razgovora SAD i Sovjetskog Saveza o kontroli naoružanja, proširenja veza između Izraela i njegovih arapskih susjeda, i Pariskog mirovnog sporazuma sa Severnim Vijetnamom.

Kissingerova vladavina kao glavnog tvorca američke spoljne politike je prestala kada je Nixon podnio ostavku zbog afere Watergate. Pa ipak, ostao je diplomatska sila za vrijeme Nixonovog nasljednika, predsjednika Geralda Forda, i nastavio da iznosi snažna mišljenja do kraja svog života.

Dok su mnogi veličali Kissingera zbog briljantnosti i širokog iskustva, drugi su ga opisivali kao ratnog zločinca, zbog podrške anti-komunističkim diktaturama, posebno u Latinskoj Americi. Kasnijih godina, putovanja su mu bila ograničena zbog pokušaja drugih nacija da ga uhapse zbog ranije američke spoljne politike.

Nobelova nagrada za mir 1973, koja je dodijeljena Kissingeru i lideru Sjevernog Vijetnama Le Duc Tohu, koji je odbio da je primi - bila je jedna od najkontroverznijih u historiji. Dvoje članova Nobelovog komiteta je podnijelo ostavku zbog tog izbora, a postavljena su i pitanja o američkom tajnom bombardovanju Kambodže.

Ford je Kissingera nazvao "super državnim sekretarom", ali je također pominjao njegovu osornost i samouvjerenost, koje su kritičari bili skloniji da zovu paranojom i egoizmom.

Namrgođen i promuklog glasa, sa njemačkim akcentom, Kissinger je bio daleko od privlačnog muškarca, ali je ipak stekao reputaciju zavodnika, i prije braka je izlazio sa brojnim starletama po Washingtonu i New Yorku. Moć je - kako je rekao - ultimativni afrodizijak.

Početak karijere

Heinz Alfred Kissinger rođen je u Furthu u Njemačkoj 27. maja 1923. i preselio se u Sjedinjene Države sa porodicom 1938, prije nego što su nacisti krenuli u kampanju istrijebljenja evropskih Jevreja.

Ime je "amerikanizovao" u Henry i postao naturalizovani državljanin SAD 1943. Služio je u američkoj vojsci u Drugom svjetskom ratu, i dobio stipendiju Harvardskog univerziteta, gdje je magistrirao 1952, i doktorirao 1954. godine. Predavao je na Harvardu narednih 17 godina.

U to vrijeme je služio kao konsultant vladinih agencija, a 1967. je bio posrednik State Departmenta u Vijetnamu. Iskoristio je svoje veze sa administracijom predsjednika Lindona Johnsona da Nixonovom timu dostavi informacije o mirovnim pregovorioma.

Kada je Nixonu obećanje da će okončati Vijetnamski rat donijelo pobjedu na predsjedničkim izborima 1968. godine, poveo je Kissingera u Bijelu kuću, kao svog savjetnika za nacionalnu bezbjednost.

Međutim, proces "vijetnamizacije" - kada je teret rata sa pola miliona američkih vojnika prebačen na vojsku Južnog Vijetnama - bio je dug i krvav, a obilježili su ga veliko američko bombardovanje Sjevernog Vijetnama, miniranje luka sjevera i bombardovanje Kambodže.

Kissinger je 1972. proglasio da je "mir na domak ruke", ali je pariski mirovni sporazum u januaru 1973. bio samo uvod u konačno komunističko preuzimanje Južnog Vijetnama dvije godine kasnije.

1973. godine, pored uloge savjetnika za nacionalnu bezbjednost imenovan je za državnog sekretara - zbog čega je dobio neprikosnoveni autoritet u spoljnopolitičkim pitanjima.

Zbog sve snažnijeg arapsko-izraelskog konflikta, Kissinger je krenuo u svoju prvu misiju "shuttle diplomatije" - vrste vrlo lične i energične diplomatije vršenja pritiska, po kojoj je bio poznat.

Trideset dva dana putovanja između Jerusalima i Damaska pomogli su Kissingeru da postigne dugotrajni sporazum između Izraela i Sirije na Golanskoj visoravni koju je okupirao Izrael.

U nastojanju da smanji sovjetski uticaj, okrenuo se glavnom komunističkom rivalu Sovjeta - Kini, i dva puta posjetio tu zemlju, uključujući tajnu posjetu tokom koje se susreo sa premijerom Zhouon Enlaijom. Rezultat je bio Nixonov historijski samit u Pekingu sa Mao Zedongom, i kasnije uspostavljanje formalnih odnosa dvije zemlje.

Sporazum o strateškom naoružanju

Afera Watergate, koja je primorala Nixona da podnese ostavku, jedva da je okrznula Kissingera, koji nije bio povezan sa zataškavanjem, i nastavio je da radi kao državni sekretar kada je Gerald Ford stupio na dužnost u ljeto 1974. Međutim, Ford ga je smijenio sa položaja savjetnika za nacionalnu bezbjednost u želji da čuje više ideja o spoljnoj politici.

Kasnije te godine, Kissinger je sa Fordom otputovao u Vladivostok u Sovjetskom Savezu, gdje se predsjednik sastao sa sovjetskim liderom Leonidom Brezhnevom i dogovorio okvire pakta o strateškom naoružanju. To je bila kruna Kissingerovih napora da se smanje tenzije u odnosima SAD i Sovjetskog Saveza.

Međutim, Kissingerove diplomatske vještine su imale limit. 1975, nije uspio da ubijedi Izrael i Egipat da pristanu na drugu fazu povlačenja na Sinaju.

U ratu Indije i Pakistana 1971, Nixson i Kissinger su žestoko kritikovani zbog naklonosti prema Pakistanu.

Kao i Nixon, plašio se širenja ljevičarskih ideja po zapadnoj hemisferi, a potezi koje je povukao izazvali su duboku sumnjičavost prema Washingtonu u brojnim zemljama Latinske Amerike godinama kasnije.

1970. godine, kovao je planove sa CIA-om kako da destabilizuje i smijeni markističkog, ali demokratski izabranog predsjednika Čilea Salvadora Alendea, a u memorandumu uoči krvavog puča u Argentini 1976. godine rekao je da bi trebalo podržati vojne diktatore.

Kada je Ford izgubio izbore od Jimmyja Cartera, demokrate, 1976, Kissingerovi dani moći su bili u najvećoj mjeri završeni. Sljedeći republikanac u Bijeloj kući Ronald Reagan distancirao se od Kissingera, za koga je smatrao da ne odgovara njegovom konzervativnom biračkom tijelu.

Kada je napustio vladu, Kissinger je formirao skupu, moćnu konsultantsku firmu u New Yorku, koja je nudila savjete svetskoj korporativnoj eliti. Bio je član bordova brojnih kompanija i raznih spoljnopolitičkih i bezbjednosnih foruma, pisao je knjige i postao redovni medijski komentator za međunarodna pitanja.

Poslije napada 11. septembra 2001, predsjednik George Bush je izabrao Kissingera da predvodi istražnu komisiju, ali je zbog protivljenja demokrata, koje su vidjele konflikt interesa zbog brojnih klijenata njegove konsultantske firme, bio primoran da se povuče iz komisije.

Henry Kissinger razveo se od svoje prve supruge Ann Fleischer 1964, sa kojom je imao dvoje djece, a zatim se oženio Nancy Maginnes, saradnicom guvernera New Yorka Nelsona Rockfellera 1974.

Govoreći o slučaju Alsu Kurmaševe u Washingtonu, Jeffrey Gedmin, vršilac dužnosti predsjednika Radija Slobodne Evrope, rekao je da je State Department bio netransparentan kada je u pitanju reakcija na pritvaranje novinara.

Ruske vlasti su sredinom oktobra pritvorile Kurmaševu pod optužbom da se nije registrovala kao „strani agent”. Ona i njen poslodavac odbacuju optužbe.

Jedan od glavnih zahtijeva Slobodne Evrope je da State Department proglasi Kurmaševu nezakonito pritvorenom. Tako bi se otvorili dodatni resursi što bi pomoglo da ona izađe na slobodu, navodi mreža. Međutim, govoreći u Nacionalnom press klubu u Washingtonu, Gedmin je rekao da ne zna kako se taj slučaj sada kvalifikuje.

„Do sada je američka vlada je bila upadljivo nepristrasna, a mi tražimo bilo kakvu podršku koju možemo da dobijemo. Za sada nam je prilično netranparentna”, rekao je Gedmin.

Odbijen zahtjev za konzularnu posjetu

Kao i Glas Amerike, Radio Slobodu Evropu finansira Kongres SAD, ali je uređivački nezavisan. Gedmin je rekao da finansiranje Kongresa nije olakšalo rad sa Washingtonom na slučaju Kurmaševe.

„Još nisam vidio korist od toga”, rekao je Gedmin.

Na pitanje da li će Kurmaševa biti označena kao nezakonito pritvorena, portparol State Departmenta je rekao da se kontinuirano preispituju okolnosti pod kojima su pritvoreni američki državljani u inostranstvu, uključujući i one u Rusiji, u potrazi za indikacijama da su nezakonite.

„Kada pravi te procjene, State Department sprovodi pravnu reviziju zasnovanu na činjenicama, kako bi sagledali okolnosti za svaki slučaj pojedinačno”, napisao je portparol u mailu.

Portparol je dodao da je zahtjev za konzularnu posjetu Kurmaševoj odbijen 15. novembra i da State Department pomno prati njen slučaj.

„I dalje smo duboko zabrinuti zbog produženja istražnog pritvora Kurmaševu”, dodao je portparol.

Oduzeti pasoši

Sa sjedištem u Pragu, Kurmaševa je urednica u Tatarsko-baškirskoj službi Radija Slobodne Evrope. Američko-ruska državljanka otputovala je u Rusiju u maju zbog hitnog porodičnog slučaja.

Pasoši su joj zaplijenjeni kada je pokušala da otputuje u junu, a čekala je da joj se dokumenti vrate kada su je vlasti privele u oktobru.

Ministarstvo pravde Rusije je 2017. proglasilo Radio Slobodna Evropa stranim agentom. Više od 30 novinara tog medija od tada su proglašeni stranim agentima, ali Kurmaševa nije među njima.

Pritvor Kurmaševe je posebno težak za njenu porodicu.

„Za mene Alsu nije priča iz medija, ona je mnogo više od toga. To je nešto sa čim naša porodica živi svaki dan”, rekao je njen suprug Pavel Butorin u Nacionalnom pres klubu.

Butorin je direktor Current Time TV, televizijske i digitalne mreže na ruskom jeziku koju vodi Radio Slobodna Evropa u partnerstvu sa Glasom Amerike.

„Svakog dana, po cijeli dan, od jutra do večeri, kada legnem, kada ustanem, imam istu misao: Da li radim dovoljno za njeno oslobađanje? Što više dignem buke oko njnenog slučaja, to je bolje”, rekao je Butorin.

Grupe za slobodu medija također su pozvale američku vladu da proglasi Kurmaševu nezakonito pritvorenom.

„Kao američka novinarka na meti zbog svog rada, Kurmaševa ne zaslužuje ništa manje od punog kapaciteta njene vlade da radi na njenom oslobađanju”, rekao je u saopštenju Clayton Weimers, izvršni direktor američkog biroa Reportera bez granica.

Kurmaševa je jedna od dvoje američkih novinara koji su trenutno u zatvoru u Rusiji. Reporter Wall Street Journala Evan Gerškovič je u zatvoru od marta zbog optužbi za špijunažu koje on, njegov poslodavac i američka vlada negiraju.

State Department je proglasio Gerškoviča nezakonito pritvorenim.

„Za mene su oboje novinari koje su Rusi zatvorili kako bi uticali na Sjedinjene Države”, rekao je Paul Beckett, pomoćnik urednika Wall Street Journala, koji vodi kampanju tog medija da obezbijedi Gerškovičevo oslobađanje.

Ruski sud je u utorak produžio Gerškoviču istražni pritvor do 30. januara 2024. Prvobitno je trebalo da istekne u maju, ali je Gerškoviču tri puta produžen istražni pritvor.

„Evan je sada nepravedno zatvoren skoro 250 dana, a svaki dan je dan predugačak” navodi Wall Street Journal u saopštenju o najnovijem razvoju događaja.

„Optužbe protiv njega su kategorički lažne, a njegovo dalje držanje u zatvoru je drzak i nečuven napad na slobodnu štampu, što je od ključne važnosti za slobodno društvo. Mi smo uz Evana i pozivamo na njegovo hitno oslobađanje”, navodi se u saopštenju.