Najvažnije
Najviše državne počasti za sutkinju Ginzberg
Memorijal za Rut Bejder Ginzberg, sudiju Vrhovnog suda Sjedinjenih Država koja je privrženost američkih građana stekla borbom za ljudska i manjinska prava, premješten je zgradu američkog Kongresa.
U petak su u to zdanje položeni njeni posmrtni ostaci – čime je postala prva žena u američkoj istoriji kojoj je ukazana takva čast.
U prethodna dva dana kovčeg sa njenim tijelom bio je izložen pred zgradom Vrhovnog suda – gdje od nje u tom periodu oprostilo više hiljada građana.
Kolone ljudi smjenjivale su se na stepenicama institucije čiji je sudija bila punih dvadeset sedam godina.
Dostignuća sudije Ginzberg u oblastima zaštite ljudskih prava, seksualnih manjina, prava žena - mnogobrojnim poštovaocima postala su životna inspiracija.
„Bez nje ne bi postojala jednaka prava za sve. Ne samo za žene, već i za muškarce, sve ljude. Obezbjedila mi je pravo da živim živo tovako kako ga živim. Da sudija Ginzberg nije promijenila zakon – danas ne bih mogla biti vlasnica svog stana. Ili, ne bih imala kreditnu karticu – ili još mnoštvo drugih stvari“, rekla je Glasu Amerike Lorejn Mejnkjuso koja je doputovala iz Njujorka da počivšoj sudiji Ginzberg oda poštu.
Najbolja studenktinja u svojoj klasi i prva profesorka prava na prestižnom Kolumbija univerzitetu – bila je i prvi sudija koja je vjenčala istopolni par – što je danas širom Sjedinjenih Država uobičajena praksa. Ono što je u svom životu postigla za druge donijeli su joj kultni i u status u popularnoj kulturi.
„Bila je dobra žena i sjajni sudija Vrhovnog suda“, kaže nam Tomas Hart, koji je i sam više decenija radio u Vrhovnom sudu – jedno vrijeme i kao izvještač iz najviše institucije američkog pravnog sistema.
Sudija Ginzberg nosila je nadimak "Ozloglašena RBG" zbog kako se vjeruje odlučne odbrane prava žena i manjina, ali i snage koju je pokazala noseći se sa zdravstvenim i privatnim životnim krizama.
Meri, koja je prije zgradu Vrhovnog suda došla iz države Virdžinija, kaže nam da je sudija Ginzberg bila heroj velikog broja ljudi.
„Prevashodno ženama, ali i svakome, ko vjeruje u jednakost. Bilo da pričamo o rasnoj jednakosti ili pravima LGBTQ osoba. Bila je sposobna da se nosi sa toliko različitih izazova“, podvlači Meri.
Istovremeno, Meri Harvud takođe iz Virdžinije, podsjeća na njene zasluge u oblasti rodne ravnopravnosti.
„Divim joj se. Mnogo mi je značilo što sam uspjela da uvidim i razumijem koliko se žestoko, između ostalog, borila za jednakost polova“, rekla nam je Meri Harvud – jedna od okupljenih građanki ispred zgrade Vrhovnog suda.
Rut Bejder Ginzberg važila je za jednu od četvoro sudija Vrhovnog suda liberalnije orijentacije. Nakon njene smrti, gotovo je izvjesno da će predsjednik Donald Tramp, povećati broj konzervativnijih sudija u Vrhovnom sudu – prije predsedničkih izbora koji se održavaju u novembru.
To je izazvalo kritike dijela američke javnosti, ali i pristalica sudije Ginzberg, koja je pijre smrti zatražila da se mjesto koje će ostati upražnjeno nakon nje – popuni poslije novembarskih izbora. Lorejn Mejnkjuso smatra da je tako nešto neprihvatljivo.
„U 2016. godini Antonin Skalija je iznenada preminuo (sudija konzervativnog usmerenja prim.nov). Obama (Barak Obama, bivši američki predsjednik u dva mandata do 2016. godine, prim.nov.) imao je pravo da ga zamijeni – ali su se republikanci usprotivili tome. Odjednom mijenjaju pravilo koje su postavili 2016. Jer im to sada odgovara. To se direktno suprotstavlja onome što je Rut Ginzberg predstavljala - vladavini prava. Ili svi igraju po istim pravilima, jer se u suprotnom postavlja pitanje, čemu ta pravila uopšte služe“, pita se njujorčanka Lorejn Mejnkjuso.
Mogućnost da američka javnost već u subotu sazna ime nasljednice Rut Ginzberg na funkciji sudije Vrhovnog suda – naišla je na kritike i ostalih naših sagovornika.
Meri Harvud podvlači da sa imenovanjem novog sudije Vrhovnog suda ne treba žuriti.
„U potpunosti sam uvjerena da bi Kongres trebalo da sačeka i da bi imenovanje trebalo da se odloži za period poslije izbora“, ukazuje Harvud – dok Marta, pristalica sudije Grinzberg iz Virdžinije, prema toj inicijativi ima oštriji stav.
„Ideja koju trenutno imamo, po kojoj senatori govore da će podržati kandidata iako im još nije poznato ime te osobe, ukazuje da im je nebitno ko će biti novi sudija Vrhovnog suda“, podvlači Marta iz Virdžinije.
Inače, nasljednika Antonina Skalije sudije preminulog 2016, devet mjeseci prije predsjedničkih izbora, naslijedio je Nil Gorsuč. Nominovao ga je tada novoizabrani predsjednik Donald Tramp, 31. januara 2017. Republikanci su osam mjeseci blokirali prijedlog koji je za nasljednika Skalije iznio bivši predsjednik Barak Obama.
Mič Mekonel, vođa republikanske većine u Senatu, 2016. protivio se mogućnosti da nasljednika sudije Skalije predloži tadašnji predsjednik Obama navodeći da bi tu odluku trebalo prepustiti pobjedniku predsjedničkih izbora. Sada, međutim, podržava i zagovara da predsjednik Tramp nominuje nasljednicu preminule Rut Bejder Ginzburg.
Različite stavove iznesene 2016. i 2020. godine, branio je tvrdnjama da su prije četiri godine različite stranke kontrolisale Senat i Belu kuću, dok sada ista stranka kontroliše oba nivoa vlasti.
Prema anketi koju je sprovela televizija CNBC, 37 odsto anketiranih glasača smatra da bi aktuelni predsjednik Tramp trebalo da imenuje nasljednika Rut Ginzberg, čak i u slučaju da izgubi predsjedničke izbore – nasuprot 57 odsto koji smatraju da, u slučaju poraza, to ne bi trebalo da čini.
See all News Updates of the Day
Wesley Clark: Napad na sjeveru Kosova treba da zabrine Evropsku uniju i NATO
"Napad počinjen na sjeveru Kosova, kod sela Banjska, predstavlja pravi problem za stabilnost Balkana – zbog čega bi Evropska unija i NATO trebalo da budu zabrinuti", izjavio je za Glas Amerike general u penziji Vesli Klark.
Tri dana poslije napada na pripadnike kosovske policije kod sela Banjska, na sjeveru Kosova, i dalje je nepoznato ko je angažovao, opremio, organizovao i naoružao formaciju od najmanje trideset ljudi.
Epilog njihovog napada je pet ljudskih žrtava - jedan kosovski policajac, četvorica napadača srpske nacionalnosti, kao i više povređenih osoba.
Ko je Wesley Clark
Vesli Klark je penzionisani američki general koji je obavljao je funkciju komandanta evropskih snaga NATO-a u vrijeme operacije pod nazivom “Saveznička sila”, odnosno intervencije u bivšoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, koja je trajala od kraja marta do početka juna 1999.
Intervenciji Alijanse, koja je počela 24. marta 1999. prethodili su sukobi vojno-policijskih snaga tadašnje SRJ i snaga Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), kao i ubistva, deportacije i masovni progoni kosovskih Albanaca tokom 1998-1999.
Odluka o intervenciji, bez saglasnosti Ujedinjenih nacija, donijeta je nakon neuspješnih pregovora delegacija Kosova i SRJ u Rambujeu i Parizu, februara i marta 1999.
tekst body
"Uznemirava činjenica da se poslije incidenta ispostavilo da je u srpskom manastiru bila uskladištena velika količina oružja. Takvih slučajeva je bilo i tokom naših ranijih iskustava na Balkanu devedesetih godina, kada su pojedini manastiri bili uporišta srpskog nacionalizma, što nije isključivalo njihovo korištenje kao arsenala naoružanja. Nadam se da će KFOR instistirati da sve to bude provjereno – jer za tako nečim nema mjesta u trenucima nastojanja da se obezbijedi sporazum o autonomiji za kosovske građane srpske nacionalnosti", navodi Klark - uz napomenu da se umjesto toga preti oružjem i nasiljem – što ocjenjuje kao potpuno kontraproduktivno.
Glas Amerike: Kakva bi formacija mogla imati pristup opremi i resursima koji su zaplijenjeni kada je napad neutralisan?
Klark: Oružje je vjerovatno došlo iz Srbije. I vjerovatno se radi o akciji koju su koordinirali ili bar prešutno odobrili srpski specijalci. Takve akcije smo viđali i ranije. Sjećam se tokom priprema za kampanju na Kosovu, početkom 1999. prije ili na početku vazdušnih udara, grupa ljudi u civilu kidnapovala je trojicu američkih vojnika koji su bili u sastavu trupa u sadašnjoj Sjevernoj Makedoniji. Prešli granicu, izveli vojnike iz džipa, pretukli i prebacili u Beograd. Dakle, ko su bili ti ljudi na sjeveru Kosova, njihove veze sa srpskim specijanim snagama i vlastima Srbije – to je ono što treba utvrditi.
Glas Amerike: Predsjednik Srbije tvrdi da su napadači bili lokalni Srbi koji su se suprotstavili represiji vlade premijera Kurtija. Kako gledate na to?
Klark: Potrebno je bolje da razumijem žalbe zbog represije – jer toga nisam svjestan. Od 1999. pošto je u toj zoni raspoređen KFOR pod francuskim rukovodstvom – albanske vlasti su raspuštene. Albanci su napustili funkcije u zajednici na kojima su mogli biti od pomoći. Od tada vlada razdvojenost i stanje u kom se kosovske vlade nose sa separatističkim nastojanjima na sjeveru Kosova. Tako da mislim da za tvrdnje o represiji nema realnih pokazatelja. Ali, jasno je da u to područje stiže novac iz Beograda kao da se radi o posebnoj državi, što je netačno. Sjever Kosova je dio Kosova. I trebalo bi da bude integrisano potpuno u kosovski sistem. U tome se sastoji istinski problem.
Glas Amerike: Kosovske vlasti tvrde da je jedan od napadača Milan Radoičić, aktuelni potpredsjednik najveće i najuticajnije stranke kosovskih Srba na Kosovu, koja ima bliske veze sa vladajućom Srpskom naprednom strankom. On je takođe pod sankcijama SAD i Velike Britanije. Kako tumačite to?
Klark: To se može tumačiti kao dodatni dokaz saučesništva srpskih vlasti – što ugrožava postizanje sporazuma o autonomiji srpske zajednice za čiju primjenu se zalažu Sjedinjene Države i Evropska unija. Jer se, što ukazuje i posljednji incident, tu radi o nečem većem od same autonomije za Srbe. Mogao bi značiti veću povezanost Srba sa državom Srbijom, pa i njenim policijskim i vojnim strukturama. To bi moglo dovesti do ozbiljnih poremećaja unutar Kosova.
Glas Amerike: Smatrate li da bi strane trebalo da se suoče sa nekim konkretnim posljedicama? Ko i na koji način?
Klark: Pojedinci koji su sa srpske strane učestvovali u svemu tome treba da budu izvedeni pred lice pravde i to u skladu sa pravilima koje propisuje kosovsko zakonodavstvo. Potrebno je da NATO učvrsti svoje sposobnosti i bude efikasan na teritoriji čitavog Kosova. Ukoliko su, na primjer, nekog pojedinca sankcionisale Sjedinjene Države ili Evropska unija – kako je moguće da bude lider političke partije na Kosovu?! Ko to dozvoljava? Na primjer, gospodin Tači koji je optužen za ratne zločine, još je u haškom pritvoru. Potrebno je da postoji mjera razumijevanja obje strane za vladavinu prava na Kosovu.
Glas Amerike: Srpski ministar odbrane je, između ostalog, rekao da je Srbija nezadovoljna reakcijom KFOR-a. Kako je KFOR trebalo da reaguje u ovoj konkretnoj situaciji?
Klark: Trebalo je snažno da se usprotivi nasilju na Kosovu, gdje god da se dešava, i to protiv strana koje ga vrše. Snage KFOR-a su zbog toga tamo i raspoređene. Ali, primijetio bih i da akcije na Kosovu imaju veze sa nasiljem u Ukrajini. Rusiji, koja Srbiju koristi kao svog agenta, odgovara nemirno stanje na Kosovu u hibridnom ratu koji vodi. Rusija bi željela veću nestabilnost na Balkanu, koja bi NATO-u odvukla pažnju. Ona želi da prikaže da demokratija ne funkcioniše. Povlačenje priznanja nezavisnosti Kosova je u interesu Moskve i dio agende koju sprovode neki od elemenata u Beogradu.
Glas Amerike: U Srbiji je proglašen Dan žalosti za poginule Srbe u napadu. I na sjeveru Kosova za njih su održavani javni pomeni. Kakva se poruka time šalje?
Klark: Mogu da razumijem da to čine članovi njihovih porodica. Ali, neopravdano je kada se to podigne na nivo državne politike – jer su ti ljudi bili odmetnici. Prekršili su zakone države Kosovo. Učesnici u tome bi trebalo da budu kažnjeni, a ne da budu smatrani herojima. Međutim, svjestan sam da u Srbiji i tom čitavom regionu postoji naslijeđe konflikta duže od jednog vijeka. U obliku etničkih i vjerskih sukoba. Sve to praćeno je nasiljem, mržnjom, međuetničkim tenzijama. Vrijeme je da se sa time stane i krene ka 21. vijeku. Zato mislim da se radi o pravoj tragediji. Zaista žalim zbog porodica ljudi ubijenih sa obje strane. Kosovskog policajca koji je izgubio život dok je obavljao svoju dužnost – štiteći vladavinu prava na Kosovu. Ali, napadači ne zaslužuju nikakvo zvanično priznanje. Njihova smrt tragedija je za njihove porodice. Žalimo zbog svih izgubljenih života.
Glas Amerike: Kako bi se sve ovo moglo odraziti na već blokirani dijalog Kosova i Srbije o normalizaciji odnosa?
Klark: Sve ovo je prava šteta za dijalog. U njemu treba da učestvuju razumni državnici koji će se založiti da ovakve stvari treba da prestanu. Vrijeme je da se nezavisnost Kosova prizna, da se krene naprijed i uspostavi mir u regionu. Ali, to se nije dogodilo i nije vjerovatno da će se desiti. Snaga međuetničke mržnje, čije naslijeđe traje duže od jednog vijeka, toliko je moćna - da mislim da je potrebno da se nacije Evrope i Sjedinjenih Država udruženim snagama bave time.
Neće se postići brz napredak u smislu normalizacije odnosa. Potrebno je pronaći neke druge načine kako bi se ostvarila stabilnost za građane Balkana.
Glas Amerike: Pomenuli ste druge načine… Na šta ste mislili, uz ove koji se već primjenjuju?
Klark: Uz ove formalne napore – potrebno je ponuditi i neke vrste sporazuma sa malo više esencije ili vrijednosti za Srbiju i Kosovo. Prije deset, ili pet godina izgledalo je da Srbija napreduje u težnji da postane član euroatlantske zajednice. Sada djeluje da je to stalo. Srbija ne napreduje.
Vijeće za implementaciju mira u BiH: Zakoni RS su anti-demokratski
Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira u BiH, organizacija koja se bavi međunarodnom pomoću u provođenju civilnih aspekata Daytonskog mirovnog sporazuma, reagirala je protiv dva antidemokratska zakona u entitetu Republika Srpska.
"Vlada Republike Srpske (RS) od 2013. godine pokušava donijeti zakon kojim bi se organizacije civilnog društva stavile pod striktan nadzor organa vlasti i ograničila njihova mogućnost da ostvaruju svoja demokratska prava. Nacrt Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija dodatno će ograničiti građanski prostor za funkcionalno i nezavisno civilno društvo i predstavljat će značajnu prijetnju sveukupnom stanju u oblasti ljudskih prava i demokratije u Bosni i Hercegovini", stoji u izjavi Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira u BiH (PIC).
"Nedavno ponovno uvođenje zakonskih sankcija za klevetu u RS-u i predloženi novi zakon u suprotnosti su sa samim pojmom demokratije. Njima se ograničava politički pluralizam, a svrha im je da zastraše političku opoziciju. To će spriječiti slobodnu kritičku debatu i dodatno suziti ionako sve manji građanski prostor u RS. Ambasadori Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC SB) snažno podržavaju nezavisne medije i civilno društvo i naglašavaju njihovo pravo da provode svoje aktivnosti bez uznemiravanja, straha ili nepotrebnog pritiska." navodi PIC.
"Predloženom zakonu nema mjesta u demokratskom društvu i u suprotnosti je sa više puta ponavljanim opredjeljenjem rukovodstva Republike Srpske da unaprijedi odvijanje procesa evropskih integracija. Upravni odbor PIC-a poziva poslanike RS da glasaju protiv predloženog zakona", navedeno je na kraju izjave.
Uprkos nizu kritika javnosti, nevladinog sektora i međunarodnih organizacija, Narodna skupština Republike Srpske raspravljao Nacrtu zakona kojim vlast u tom bosanskohercegovačkom entitetu želi da evidentira "agente stranog uticaja".
Riječ je o Nacrtu zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, koji je još prošle godine najavio Milorad Dodik, proruski orijentisani predsjednik Republike Srpske i osoba sa američke "crne liste" na koju je dospio zbog korupcije i ugrožavanja mira u Bosni i Hercegovini.
PIC se sastoji od 55 zemalja i organizacija koje na različite načine pružaju potporu mirovnom procesu – osiguravajući financijska sredstva, dajući trupe u sastav EUFOR-a, ili izravno provodeći operacije u Bosni i Hercegovini. U PIC-u je također uključen jedan broj promatrača koji se mijenja.
Upravni odbora Vijeća za provedbu mira koji, pod predsjedanjem visokog predstavnika, funkcionira kao izvršni organ PIC-a.
U srijedu druga republikanska predsjednička debata
U srijedu, republikanski predsjednički kandidati će održati svoju drugu debatu. Lokacija debate podsjeća na poglede jednog bivšeg predsjednika koji je i danas konzervativni model za Republikansku stranku.
Sud u New Yorku: Trump i njegova kompanija godinama obmanjivali banke i osiguravajuća društva
Sudija u Njujorku u utorak je presudio da je Donald Trump godinama varao dok je gradio imperiju nekretnina koja ga je katapultirala do slave i Bijele kuće.
Sudija Artur Engoron, odlučujući u građanskoj parnici koju je pokrenula njujorška državna tužiteljka Leticija Džejms, utvrdio je da su bivši predsjednik i njegova kompanija obmanjivali banke, osiguravajuća društva i druge tako što su masovno precjenjivali njegovu imovinu i preuveličavali njegovu neto vrijednost na papirima korištenim za sklapanje poslova i obezbjeđivanje kredita.
Engoron je naredio da se neke od Trumpovih poslovnih dozvola ukinu, što im je otežalo ili onemogućilo poslovanje u Njujorku, i rekao je da će nezavisni posmatrač nastaviti da nadgleda poslovanje kompanije bivšeg predsjednika Amerike.
Trumpov advokat Kristofer Kise rekao je da namjeravaju da ulože žalbu na odluku, nazivajući je „greškom pravosudnog sistema“ i „potpuno suprotnu činjenicama i važećem zakonu“.
„Odlukom nastoji da se nacionalizuje jedna od najuspješnijih korporativnih imperija u SAD i preuzme kontrolu nad privatnom imovinom, a istovremeno se priznaje da nema dokaza o neispunjenju obaveza, kršenju, kašnjenju u plaćanju ili bilo kojoj pritužbi o šteti“, rekao je Kise.
Trump je tvrdio da nije učinio ništa loše. Njegov sin Erik rekao je da je Engoronova presuda „pokušaj da uništi njegovog oca i izbaci ga iz Njujorka“.
„Danas sam izgubio svaku vjeru u pravni sistem Njujorka“, napisao je na društvenoj mreži X Erik Tramp, izvršni direktor Trump organizacije i tuženi u predmetu. „Nikada ranije nisam vidio kod sudije takvu mržnju prema jednoj osobi – koordiniran napor sa državnim tužiocem da se uništi čovjekov život, okruženje i dostignuća”.
Engoronova odluka, nekoliko dana prije početka suđenja bez porote po tužbi Džejms, najsnažnije je do sada odbacivanje Trumpovog pažljivo oblikovanog imidža bogatog i oštroumnog magnata za nekretnine koji je postao politički moćnik.
Osim pukog hvalisanja bogatstvom, Trump, njegova kompanija i ključni rukovodioci su više puta lagali o njima u godišnjim finansijskim izvještajima, ubirajući nagrade kao što su povoljni uslovi zajma i niži troškovi osiguranja, otkrio je Engoron.
Ta taktika je prešla granicu i predstavlja kršenje zakona, rekao je sudija, odbacivši Trumpovu tvrdnju da ga je odricanje od odgovornosti u finansijskim izvještajima oslobodilo bilo kakvog krivičnog djela.
„U svijetu optuženih: regulisani stanovi za iznajmljivanje vrijede isto kao i neregulisani stanovi; ograničeno zemljište vrijedi koliko i neograničeno zemljište; ograničenja mogu da ispare. Odricanje od odgovornosti jedne strane koja prebacuje odgovornost na drugu stranu oslobađa laži druge strane", napisao je Engoron u presudi na 35 stranica. "To je svijet fantazije, a ne stvarni svijet."
Tužioci na Menhetnu su razmatrali mogućnost podizanja krivične prijave zbog istog ponašanja, ali su odbili da to učine, ostavljajući Džejms da tuži Trampa i traži kazne čiji je cilj da naruše njegovu i sposobnost njegove porodice da posluje u državi.
Engoronova presuda po kratkom postupku, rješava ključnu tvrdnju u tužbi Džejms, ali nekoliko drugih ostaje. On će odlučiti o tim tvrdnjama i zahtjevu Džejms za kaznu od 250 miliona dolara na suđenju koje počinje 2. oktobra. Trumpovi advokati zatražili su od žalbenog suda privremeno odlaganje.
„Danas je sudija presudio u našu korist i utvrdio da su Donald Trump i njegova kompanija godinama vršili finansijsku prevaru“, izjavila je Džejms u izjavi. „Radujemo se predstavljanju ostatka našeg slučaja na suđenju“.
Trumpovi advokati su tražili od sudije da odbaci slučaj.
Tvrdili su da Džejms nije zakonski dozvoljeno da podnese tužbu jer nije bilo dokaza da je javnost oštećena Trumpovim postupcima. Oni su takođe tvrdili da su mnogi navodi u tužbi zastarjeli.
Engoron je, napominjući da je te argumente "izričito odbacio" ranije u slučaju, izjednačio sa zapletom filma "Dan mrmota". On je kaznio pet advokata odbrane po 7.500 dolara zbog „ ponavljanja neozbiljnih argumenata”, ali je odbio zahtjev Džejms da sankcioniše Trumpa i druge optužene.
Džejms, demokrata, tužila je Trumpa i njegovu firmu prije godinu dana, navodeći obrazac dvoličnosti koji je nazvala „umjetnošću krađe“, što je aluzija na naslov njegovih poslovnih memoara iz 1987. - „Umjetnost dogovora“.
U tužbi se tvrdi da su Tramp i njegova kompanija rutinski povećavala vrijednost imovine kao što su soliteri, tereni za golf i imanje Mar-a-Lago na Floridi, povećavajući je za milijarde dolara.
Engoron je otkrio da je Trump stalno precjenjivao vrijednost Mar-a-Lago, “napuhavajući” je u jednom finansijskom izvještaju za 2.300 posto. Sudija je takođe zamjerio Trumpu što je lagao o veličini njegovog stana na Menhetnu. Bivši američki predsjednik je tvrdio da je njegov trospratni penthaus u Trump kuli skoro tri puta veći od stvarne veličine, procjenjujući ga na 327 miliona dolara.
Na društvenoj mreži X poslije donošenja presude, Erik Trump je insistirao da su tvrdnje njegovog oca o Mar-a-Lagu tačne, pišući da se za imanje u Palm Biču „spekuliše da vrijedi više od milijardu dolara, što ga čini vjerovatno najvrijednijim stambenim imanjem u državi".
Trump je u svjedočenju pod zakletvom za slučaj tvrdio da vrijednosti u njegovim finansijskim izvještajima nisu bile važne jer obrasci imaju stavku o odricanju odgovornosti. Trump je tvrdio da su banke „zaradile mnogo novca“ od njega i da se nije protivio procjenama.
Tužba Džejms predstavlja jednu od nekoliko pravnih glavobolja za Trumpa, republikanskog kandidata za izbore sljedeće godine. Protiv njega su podignute četiri optužnice u posljednjih šest mjeseci. Optužen je u Džordžiji i Vašingtonu da je planirao da prekroji volju birača na izborima 2020, na Floridi za pogrešno upravljanje povjerljivim dokumentima, a na Menhetnu za falsifikovanje poslovnih zapisa u vezi sa tajnim novcem koji je isplaćen u njegovo ime.
Trumpova kompanija je prošle godine osuđena za poresku prevaru u drugom krivičnom predmetu jer je pomagala rukovodiocima da izbjegnu poreze na pogodnosti kao što su stanovi i automobili. Kompanija je kažnjena sa 1,6 miliona dolara. Jedan izvršni direktor, Trumpov dugogodišnji šef finansija Alen Vajselberg, priznao je krivicu i odležao je pet mjeseci u zatvoru. On je takođe među optuženima u tužbi Džejms.
Njena tužba ne donosi potencijalnu zatvorsku kaznu, ali bi mogla da zakomplikuje Trumpovu sposobnost da sklapa poslove sa nekretninama.
Džejms, koja se u kampanji za funkciju predstavljala kao Trumpov kritičar, počela je da preispituje njegovo poslovanje u martu 2019. nakon što je njegov bivši lični advokat Majkl Koen svjedočio pred Kongresom da je on preuveličao bogatstvo u finansijskim izvještajima dok je pokušavao da kupi NFL ekipu Bafalo Bils.
Kancelarija Džejms je ranije podnijela tužbu protiv Trumpa zbog zloupotrebe njegove dobrotvorne fondacije za unaprijeđenje političkih i poslovnih interesa. Trumpu je naređeno da uplati dva miliona dolara u dobrotvorne svrhe kao kaznu, dok je njegova dobrotvorna organizacija zatvorena.
Biden - prvi američki predsjednik u historiji koji se pridružio štrajkačima
Predsjednik Joe Biden pridružio se članovima sindikata Ujedinjenih automobilskih radnika (UAV) dvanaestog dana njihovog štrajka protiv velikih auto-kompanija, kao prvi predsjednik u američkoj historiji koji se direktno uključio u neki štrajk.
Biden je stigao u Michigan predsjedničkim avionom Air Force 1, a na pisti ga je dočekao predsjednik sindikata Shawn Fain, poslije čega su se predsjednikovom limuzinom odvezli do skladišta za distribuciju dijelova kompanije General Motors, u predgrađu Detroita, gdje su se okupili radnici u štrajku.
"Nema dogovora, nema točkova!", skandirali su radnici. "Nema plata, nema dijelova!"
Portparolka Bijele kuće Karine Jean-Pierre rekla je novinarima na putu za Michigan da se "Biden bori da osigura da će se automobili budućnosti praviti u Americi i da će ih praviti američki radnici, članovi sindikata, sa dobro plaćenim poslovima, umjesto da se prave u Kini".
Tokom štrajka UAV, Biden je tvrdio da automobilske kompanije nisu otišle dovoljno daleko da ispune zahtjeve radnika, iako zvaničnici Bijele kuće nisu željeli da odgovore na pitanje da li predsjednik podržava specifične zahtjeve kao što je povećanje plata od 40% i puna plata za radnu nedjelju od 32 sata.
Stručnjaci za predsjedničku historiju i historiju radničkih pokreta u Americi kažu da nema primjera da se neki aktuelni predsjednik pridružio štrajku koji je trajao u tom trenutku, čak i za vrijeme mandata predsjednika koji su još vatrenije podržavali radničke sindikate kao što su bili Franklin Delano Roosevelt i Harry Truman.
Članovi Kongresa se često pojavljuju tokom štrajkova da iskažu solidarnost sa sindikatima, a Biden se pridružio radnicima kockarnica u Las Vegasu i automobilskim radnicima u Kansas Cityju dok se borio za demokratsku predsjedničku nominaciju 2020.
Međutim, predsjednici na položaju, koji moraju da balansiraju radnička prava sa zahtjevima ekonomije, lanaca snabdijevanja i drugim faktorima iz svakodnevnog života, držali su se podalje od štrajkača, sve do Bidena.
"Ovo je apsolutno bez presedana. Nijedan predsjednik nikada nije došao do štrajkača", kaže Erik Loomis, profesor na Univerzitetu Rhode Island i stručnjak za historiju radničkog pokreta u SAD. Predsjednici su historijski "izbjegavali direktno učešće u štrajkovima. Sebe vide više kao medijatore. Nisu smatrali da je njihova uloga da direktno intervenišu u štrajku ili aktivnostima sindikata."
Biden je stigao u Michigan dan prije najavljene posjete bivšeg predsjednika Donalda Trumpa Detroitu. Trump će održati sopstveni skup u želji da se poveže sa automobilskim radnicima iako lideri sindikata ističu da on nije njihov saveznik.
