Kada čujete riječi avanturističko putovanje, možda vam na um padne venecijanski trgovac Marko Polo, istaknuti afrički istraživač David Livingstone, ili pak avanturist Robert Pearly koji je istraživao Sjeverni pol. Ovih dana, na um vam mogu pasti i mišićavi muškarci kako tjeraju pse koji vuku sanjke u Iditarod utrci na Aljasci, ili skaču s mostova i kanjona na rastezljivom užetu.
Svima im je jedno zajedničko. Muškarci. Istražuju, penju se, tjeraju zaprege, skaču.
No, deseci žena popeli su se na Mount Everest. Druge su pak stvarale karte različitih kontinenata, i upravljale svemirskim letjelicama. Prije nekih dvije stotine godina, upravo je jedna Indijanka vodila istraživače Meriwether Lewisa i Williama Clarka na njihovom istraživačkom pohodu preko pacifičkog sjeverozapada.
Prošle je godine britanska veslačica Roz Savage postala prva žena koja je sama prešla Atlantik u brodu na vesla. Žene su najbrže rastući segment američke industrije avanturističkih putovanja. Knjige s naslovima poput “Hrabre žene”, te turističke agencije kao što je “Woodswomen” stoje na raspolaganju onima koji su zainteresirani za putovanje rijekom u kanuu, samo za žene, ekspedicije u zabačenim krajevima, ili slične fizički naporne avanture.
Žene su već naviknute na složenost normalnih obiteljskih putovanja. Sada, mnoge od njih žele nešto uzbudljivije. Jedna od pozitivnih stvari jest da ovakva avanturistička putovanja žene mogu podijeliti sa svojim kćerima i unukama. Za druge pak, ovakva putovanja predstavljaju priliku da savladaju različite izazove, a da ne moraju brinuti o potrebama svoje djece, supruga ili mladića.
Mnoge žene kažu kako se plaše da neće moći izdržati napore ovakvih pustolovina, izjavila je jedna od njih za dnevnik “Baltimore sun”, i dodala kako uživa vidjeti žene koja uspiju pobijediti ograničenja koje su same sebi postavile.
Starije žene češće se odlučuju na organizirane izlete u kojima razgledaju znamenitosti. Sada, žene svih dobi izlaze iz autobusa, i energično se upuštaju u pohode u udaljena, divlja i prekrasna mjesta.