Popularan trend u američkoj industriji uređenja vrtova su takozvani “parkovi za pse”, ili kako ih jedan novinar Chicago Tribune naziva, “parkovi za lajanje”. Trenutno postoje tisuće tavih ograđenih područja za pse na kojima se oni mogu igrati i ne moraju biti na uzici, a mnogi od njih imaju odvojene djelove za velike i male pse.
Psi dobivaju svoja igrališta zbog toga što u većini američkih gradova možete platiti globu ukoliko psa pustite da slobodno trči. No u parkovima za pse, psi svih vrsta i veličina mogu trčati, družiti se, i ostavljati svoje mirise potpuno slobodno. No, bilo kakve druge tragove, njihovi su vlasnici obavezni počistiti.
Od 1997 godine, u gradu Chicagu izgrađeno je 11 ovakvih parkova, ili sličnih mjesta koja dozvoljavaju pse, uključujući i vrt Versailles za pse u Grand Parku, koji je inače park uz jezero Michigan, nedaleko poznatog poslovnog dijela grada Loop. Ovaj park od tisuću i 200 četvornih metara sadrži željeznu ogradu, stabla s ukrasima, mjesto za odlaganje psećeg otpada, kao i velik broj malih plastičnih vrećica za skupljanje otpada. U ovom psećem parku se čak nalazi i umanjena verzija fontane iz Grand Parka, u kojoj se psi mogu rashladiti.
Parkovi za pse sviđaju se i ljudima, koji se i sami razgibavaju kad svoje ljubimce dovedu na ovakva mjesta. Vlasnici pasa često se sprijatelje, no ponekad ne zapamte imena jedni drugima, nego se prepoznaju po imenima svojih ljubimaca.
Oni jkoji ne vole pse nisu uvijek sretni da se javna sredstva koriste za ovakve svrhe. Kada se na jednom mjestu okupi toliki broj pasa, to može dovesti do problema i tuča među životinjama. Takve se stvari događaju vrlo rijetko, odgovaraju vlasnici pasa. I što je više mjesta rezerivranih za pse, to će ih manje biti na površinama koje koriste ljudi, dodaju oni.