Čini se da su Amerikanci zarobljenici televizije i videa - od kolijevke do groba. Kad smo već kod groba, kablovska televizijska serija “Six Feet Under,” o obitelji koja vodi pogrebno poduzeće, prikazivala se šest sezona, a reprize su još uvijek vrlo popularne. Trenutno se na televiziji može vidjeti i reality program o obitelji koja je zaista vlasnik pogrebnog poduzeća, a da ne govorimo o mnogim drugim serijama o forenzičarima koji u istrazi zločina analiziraju leševe.
S druge strane, postoji i veliki broj televizijskih programa za djecu još od četrdesetih godina prošlog stoljeća. Tu je i jedan novi fenomen - online služba samo za bebe. “Baby First” nisu web stranice o bebama, nego baš za bebe, od šest mjeseci pa do otprilike dvije godine. Umjesto da slušaju mamu ili tatu dok im pjevaju uspavanke, ili da guguću gledajući viseće ribice nad kolijevkom, bebe sada mogu gledati vlastite video programe – napravljene isključivo za njih. Naslovi emisija su, na primjer - “Slon koji se voli oblačiti” ili “Geometrijski oblici igraju se skrivača.” U njima nema reklama, iako se roditelje potiče da ‘posjete’ online trgovinu.
Kreatori ovih web stranica kažu da bebe ionako već gledaju televiziju. Oko dvije trećine američkih beba glada je svaki dan, bilo dok sjede u roditeljskom krilu ili sami.
Neki pedijatri protive se video programima za bebe. Čak i najkvalitetniji programi nisu zamjena za kontakt sa stvarnim ljudima - kažu oni. Plaši ih pomisao da bi ovi programi mogli postati jeftini baby sitteri, ili da će neki roditelji možda bombardirati svoje mališane satima ovakvih programa - kako bi ih učinili pametnijima. Ta se ideja čini ironičnom, budući da stalno čujemo kako prekomjernim gledanjem televizije postajemo sve gluplji.