Alžirska bokserka Imane Khelif je postala tema rasprava nakon što je na Olimpijskim igrama u Parizu pobijedila Italijanku Angelu Carini, koja se predala nakon 46 sekundi borbe.
Ovaj slučaj, koji je izazvao žestoke reakcije javnosti, otvara važna pitanja o granicama roda i spola u sportu, kao i o načinu na koji društvo tretira sportistkinje čiji izgled ili ponašanje odstupaju od tradicionalnih rodnih normi.
Imane Khelif je ostvarila značajne uspjehe u boksu, uključujući osvajanje zlatne medalje na Afričkim igrama i plasman u četvrtfinale na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. godine.
Međutim, njena karijera je dovedena u pitanje kada su organizatori prestižnog takmičenja odlučili da je isključe, tvrdeći da njeno fizičko stanje nije u skladu s onim što se očekuje od žene u sportu.
Iako su se pojavile spekulacije i komentari da je možda riječ o sindromu koji uključuje XY genotip kod žena, tačna medicinska dijagnoza nije javno objavljena. Rođena je kao žena. Na službenim stranicama International Boxing Association ne piše da su razlog diskvalifikacije bile povišene razine testosterona, ta informacija se pojavila nešto kasnije, na BBC.
Imane nije jedina koja se suočila sa online uznemiravanjem optužbama protivnika. Tajvanska bokserka Lin Yu-ting se također suočila sa velikim kontroverzama vezanim za njeno pravo da učestvuje na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine.
Sve je počelo kada je Lin bila diskvalifikovana sa Svjetskog prvenstva u boksu u New Delhiju prošle godine, nakon što nije ispunila uslove za takmičenje prema rezultatima biohemijskog testa. Uprkos tome što su dodatni testovi u Tajvanu potvrdili njenu podobnost, neke javne ličnosti, poput boksera Barry McGuigan, izrazile su sumnje u vezi s njenim spolom, optužujući da je transrodna osoba, što je Lin i zvanično odbacila.
Njena protivnica u meču, Bugarka Svetlana Staneva odbila je rukovati se sa Yu-ting te je pokazala ukrštenim prstima „XX”, aludirajući na hromosomsku garnituru žena.
Lin je ipak dobila dozvolu da se takmiči na Olimpijadi nakon što je Međunarodni olimpijski komitet potvrdio njenu podobnost, a i lokalne vlasti u Tajvanu su stale u njenu odbranu, osudivši optužbe kao diskriminatorne.
Tvrdnje da su Khelif i Yu-ting transrodne, brzo su se proširile društvenim mrežama i medijima, ali nemaju osnovu u činjenicama i predstavljaju dio šireg problema s kojim se suočavaju sportistkinje koje se ne uklapaju u tradicionalne rodne stereotipe.
Postoji mnogo razloga zbog kojih pojedini sportisti mogu imati fizičke karakteristike koje odstupaju od uobičajenih normi za njihov spol. Jedan od mogućih uzroka jeste stanje poznato kao hiperandrogenizam, kod kojeg tijelo proizvodi više muških hormona nego što je uobičajeno za žene. Ovo stanje može dovesti do povećane mišićne mase, jače vilice i drugih karakteristika koje su tradicionalno povezane s muškarcima.
Još neki mogući uzroci ovakvih stanja su androgeni sindrom osjetljivosti u kojem tijelo ima XY hromosome, ali je otporno na muške spolne hormone poput testosterona. Kod potpunog AIS-a, tijelo ne reaguje na testosteron i osoba se razvija sa ženskim spolnim karakteristikama. Djelomični AIS dovodi do kombinovanih spolnih karakteristika zbog djelimične reakcije na androgene.
Tu su i Swyer sindrom i sindrom deficijencije 5-alfa-reduktaze su stanja gdje osobe s XY hromosomima razvijaju ženske ili ne potpuno muške spolne karakteristike.
Prirodni biološki varijeteti mogu uzrokovati da pojedini ljudi, iako genetički ženskog spola, imaju izgled i tjelesne karakteristike koje se ne uklapaju u konvencionalna očekivanja.
Ova situacija može biti izazov za sportske organizacije koje pokušavaju osigurati pošteno takmičenje, ali također postavlja pitanje koliko je pravedno isključivati sportiste samo zbog njihovog fizičkog izgleda.
Uprkos kontroverzama, nema dokaza koji bi podržali tvrdnje da je Imane Khelif transrodna osoba ili muškarac. Takve spekulacije su neosnovane i samo dodatno stigmatiziraju sportistkinje koje se već suočavaju s mnogim izazovima u karijerama.
Organizacije poput Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) i Svjetske atletske federacije (IAAF) nastoje uspostaviti pravila koja će balansirati između poštenja u sportu i poštovanja prema različitostima, ali slučajevi poput Khelifinog pokazuju koliko je ovo pitanje kompleksno.
Khelifin slučaj također ističe koliko je važno obrazovanje i informisanje javnosti o raznolikosti ljudske biologije i načinima na koje se ona manifestira. Mediji i sportske institucije imaju ključnu ulogu u promoviranju razumijevanja i tolerancije, umjesto poticanja sumnji i podjela.
