Kad objavljuje presudu u Maloljetničkom sudu Pennsylvanije u Pittsburghu, sudac Dwayne Woodruff djeluje impozantno i autoritaivno. Upravo tako djelovao je i u svojoj prvotnoj karijeri, obrambenog igrača američkog nogometa u ekipi Pittsburgh Steelers. Woodruff nam govori kako se u američki nogomet zaljubio kao dijete i kako mu je taj sport bio sredstvo zbližavanja s njegovim ocem.
"Sjećam se kako bismo svako nedjeljno popodne proveli na kauču pred televizorom. Zaključali bismo sva vrata, zamračili sobu i gledali nogomet cijeli dan. Jednostavno sam bio predodređen da igram američki nogomet."
Woodruff je izbran u ligu američkog profesionalnog nogometa 1979. godine, a već sljedeće bio je prvak s Pittsburgh Steelersima. Njegova profesionalna karijera potrajala je jedanaest godina no tijekom tog vremena uvidio je da treba planirati i život nakon što ode u sportsku mirovinu.
"Želio sam raditi nešto što bi dalo istu dozu uzbuđenja kao američki nogomet, posao koji bi donio neku vrstu nadmetanja. Pomislio sam da bi to moglo biti pravo. Sudstvo je kompetitivan proces, ali za razliku od američkog nogometa - nema udaranja."
I tako još dok je igrao Woodruff je navečer pohađao pravni fakultet, a njegova supruga Joy radila je sve ostalo.
"Ona je bila majka, otac, taksist, kuhar i sve drugo tijekom četiri godine mog školovanja. Ja bih ujutro išao na treninge, a kasnije zgrabio sendvič i otišao na fakultet."
No Woodruff nije stao na tome da bude odvjetnik. Nakon 16 godina, kad su mu djeca odrasla i napustila dom, osjetio je potrebu da učini korak dalje.
"Kad sam postao sudac shvatio sam da je to ono što sam htio činiti u životu. Naročito u Maloljetničkom sudu jer mi je jako drago pomagati mladima i djeci, pomoći im da ostvare svoje snove. To je savršen posao za mene."
Sudac Woodruff i njegova supruga aktivni su u više humanitarnih zaklada te nastavljaju pomagati djeci.
"Mislim da je to jedini način da se Amerika vrati na ispravan put, da se najprije pomogne najmlađima."
Premda tranzicija od igrača američkog profesionalnog nogometa u suca na sudu ne izgleda kao logičan koak, Woodruff ističe da oba posla imaju dosta zajedničkog: naporan rad, pripreme i odlučnost te dosta vjere u ono što se radi.