Predsjednik Sjedinjenih Država Barack Obama kompletirao je ove sedmice, po ocjenama više analitičara, historijsku posjetu Africi. Boravak u Keniji, rodnoj zemlji njegovog oca, za predsjednika Obamu imao je i dubok osobni značaj. Sada, nakon povratka i iz Etiopije, gdje je kao prvi američki predsjednik govorio u sjedištu Afričke unije, analitičari ocjenjuju da je još uvijek rano za definiranje veličine i značaja onog što će Barack Obama, 44. američki predsjednik, ostaviti kao njegovu baštinu Sjedinjenim Državama. Naime, do isteka drugog mandata ostalo je još godinu i po dana.
Što analitičari kažu o dosadašnjih 6 i po predsjedničkih godina Baracka Obam?
Odlazak u Keniju uslijedio je nakon niza pobjeda za koje se predsjednik Obama izborio na međunarodnom i domaćem nivou. Posljednja je bila zaključivanje povijesnog sporazuma o iranskom nuklernom programu.
"Danas, nakon dvije godine pregovaranja, Sjedinjen Države, zajedno sa međunarodnim partnerima, ostvarile su ono što nije višedecenijskim animozitetom bilo moguće - sveobuhvatan, dugoročan sporazum sa Iranom kojim će Iran biti spriječen da se domogne nuklernog oružja" - rekao je tim povodom predsjednik Obama.
Skeptici taj sporazum ocjenjuju kao Obamino kockanje. Kako će, historijski objektivno, biti procijenjen ovisiće od Irana, upozorava analitičar Dan Halper:
"Ako Iran bude kršio sporazum, ako se bude domogao nuklearnog oružja, ako bi se desilo da napadne neku drugu zemlju, to bi bila očigledna velika crna mrlja na postignućima predsjednika Obame. Ti pregovori bi bili okarakterisani kao grub promašaj koji bi duboko zasjenio sve ostalo."
Među uspjesima predsjednika Obame van američkih granica su likvidacija Osame bin Ladena, okončanje borbenih operacija u Iraku i Afganistanu i neuvlačenje, ostajanje Sjedinjenih Država izvan drugih, novih sukoba. Bujanje pokreta za Islamsku državu dovodi u pitanje taj dio predsjednikovih ostvarenja, smatra analitičar Aaron David Miller i dodaje:
"Realnost je da će, po izlasku predsjednika Obame iz Bijele kuće u januaru 2017. godine, stanje na Srednjem Istoku biti mnogo gore nego u januaru 2008. kada je preuzeo predsjedničku funkciju. Korektno, ili nekorektno, pošteno ili neobjektivno... neki će govoriti da Obama nije bio sklon većem riziku i dovoljno odlučan."
Predsjednik je iznenadio svijet i odlukom o obnavljanju odnosa sa komunističkom Kubom. Tim povodom on je istakao:
"Prije godinu dana izgledalo je nemogućim da bi Sjedinjene Države ponovo mogle podići nacionalnu zastavu iznad ambasade u Havani. Sada je to realnost."
Sve promjene na bolje mogle bi biti nedovoljno da se Obamina ostavština ocijeni velikom, sjajnom, upozorava Aaron David Miller, inače i autor knjige pod naslovom "Kraj velikana: Zašto Amerika ne može i zašto nema još jednog velikog predsjednika:"
"Imamo li predsjednika za povijest? Neupitno je da je veliki predsjednik u 18. stoljeću bio George Washington, Abraham Lincoln u 19. stoljeću, Franklin Delano Roosewelt u 20. stoljeću. Pitanje je kako će Obamina ostvarenja biti procijenjena u odnosu na postignuća 43 njegova prethodnika. Teško je to upravo sada reći."
U američkim unutarnjim okvirima, izbor predsjednika Obame, prvog predsjednika crnca, je historijski. Mnogi Amerikanci smatraju ga izuzetno zaslužnim za prevazilaženje ekonomske recesije koju je naslijedio, najteže od godina Velike depresije. Izborio se i za „Obamacare,“ najveću reformu zdravstvenog osiguranja u američkoj povijesti.
Obamin izbor za predsjednika je još uvijek daleko od kraja rasizma u Sjedinjenim Državama. Odajući počast jednom od ubijenih u nedavnom rasistički motiviranom napadu u Charlstonu, predsjednik Obama je istakao da rasizam neće biti prevladan preko noći. Za njega osobno bio je to jedan od najtužnijih trenutaka, a osobnu i predsjedničku snagu pokazao je podstakavši svojim glasom okupljene da zapjevaju kršćansku himnu.
I taj momenat ostavštine predsjednika Obame, kao i mnoge druge, biće moguće cjelovito i objektivno procijeniti sa određene vremenske distance.
