Evolucija ljudske vrste je prožeta mnogim tajnama, ali genetičke metode i uporan rad naučnika otkrivaju te tajne. Šta nas to čini ljudima i odakle smo došli predstavljaju možda najzanimljivija pitanja nauke.
Dugo vremena se smatralo kako su neandertalci, Homo neanderthalensis i naša vrsta, Homo sapiens, odvojene vrste, ali genetičke analize su pokazale da smo bliži nego što smo mislili te da su neandertalci zapravo više podvrsta nego odvojena vrsta. Također se otkrilo i da je jedan dio našeg genoma porijeklom od ovih izumrlih hominina te da oni, tako, žive kroz nas.
Svante Pääbo otkrio je da je do prenosa gena došlo s ovih sada izumrlih hominina na našu vrstu. Ovaj drevni protok gena za današnje ljude danas ima fiziološku važnost, na primjer utječe na to kako naš imunološki sistem reagira na infekcije.
Pääbo je švedski genetičar, specijaliziran za evolutivnu genetiku i svjetski je poznat po svom radu na proučavanju neandertalaca. Možemo slobodno reći da je on broj jedan stručnjak za neandertalce u svijetu. Bio je uključen u većinu studija objavljenih o neandertalcima u posljednih deceniju-dvije. Rođen je 1955. u Stockholmu, a sada radi pri Max Planck Institutu za evolutivnu antropologiju u Leipzigu.
Kroz svoje pionirsko istraživanje, Svante Pääbo postigao je nešto naizgled nemoguće: sekvenciranje genoma neandertalca, izumrlog rođaka današnjeg čovjeka. Također je došao do senzacionalnog otkrića prethodno nepoznatog hominina, iz pećine Denisova u Sibiru. Ova nova, treća važna i nama bliska vrsta hominina, dobila je ime denisovci.
Godine 2008. u pećini Denisova u južnom dijelu Sibira otkriven je 40.000 godina star fragment kosti prsta. Kost je sadržavala izuzetno dobro očuvanu DNK koju je Pääboov tim sekvencirao. Rezultati su izazvali senzaciju: sekvenca DNK bila je jedinstvena u poređenju sa svim poznatim sekvencama neandertalaca i današnjih ljudi.
Pääbo je otkrio prethodno nepoznatog hominina, denisovca. Poređenja sa sekvencama savremenih ljudi iz različitih dijelova svijeta pokazale su da je došlo do protoka gena između njih i Homo sapiensa, ali i neandertlaca. Ovaj odnos je prvi put viđen u populacijama u Melaneziji i drugim dijelovima jugoistočne Azije, gdje jedinke nose do 6% DNK denisovaca.
Važno je da je Pääbo također otkrio da se prenos gena dogodio s ovih sada izumrlih hominina na Homo sapiensa nakon migracije iz Afrike prije oko 70.000 godina. Ovaj drevni protok gena za današnje ljude danas ima fiziološku važnost, na primjer utječe na to kako naš imunološki sustav reagira na infekcije.
Komparativne analize pokazale su da su sekvence DNK neandertalaca sličnije sekvencama savremenih ljudi koji potječu iz Evrope ili Azije nego savremenim ljudima koji potječu iz Afrike. To znači da su se neandertalci i Homo sapiens ukrštali tokom suživota. Kod modernih ljudi evropskog ili azijskog porijekla, otprilike 1-4% genoma potječe od neandertalaca
Pääboovo istraživanje dovelo je do potpuno nove naučne discipline; paleogenomika. Otkrivanjem genetičkih razlika koje razlikuju sve žive ljude od izumrlih hominina, njegova otkrića pružaju osnovu za istraživanje onoga što nas čini jedinstvenim ljudima.
