Ovaj put, Nobelova nagrada za fiziku je podijeljena za dva različita, ali veoma bliska otkrića na polju astrofizike. Nagrada Jamesu Peeblesu ide za njegov teoretski rad, koji je trajao decenijama, a koji je omogućio osnove modernog razumijevanja istorije univerzuma, od Velikog praska do danas.
Nagrada Mayoru i Quelozi će biti dodijeljena za otkriće egzoplaneta – planeta koje se nalaze izvan našeg, Sunčevog sistema. Naime, na grčkom „egzo“ znači „izvan“ i ovo je termin koji naučnici koriste kako bi opisali planete kojje orbitiraju u drugim zvjezdanim sistemima, van Sunčevog sistema.
James „Jim“ Peebles (rođen 1935. u Winnipegu, Manitoba, Kanada) je američko-kanadski fizičar, teoretski kosmolog, trenutno profesor na Princetonu. Njegavi alma mater su Univerzitet Manitoba i Princeton. Od sedamdesetih, jedan je od vodećih fizičara i dao je veliki doprinos na polju istraživanja nukleosinteze (stvaranje težih atomskih jezgara), pozadinskog kosmičkog zračenja te teorije tamne materije.
Koristeći teoriju i proučavajući upravo pozadinsko kosmičko zračenje, Peebles je stvorio model oblika univerzuma, i to je upravo čuveni dijagram u kojem se univerzum predstavlja u obliku „zvona“. Prema njegovim predikcijama, univerzum se sastoji od 5% materije kakvu znamo („obična materija“), 26% tamne materije i 69% tamne energije. Upravo je to teoretska slika univerzuma koju imamo danas, premda još uvijek nije pokazano šta je to tamna materija, a još manje znamo o tamnoj energiji. Prve naznake postojanja tamne materije dali su Fritz Zwicky i nedavno preminula Vera Rubin (1928. - 2016.), svojim istraživanjima rotacije galaksija.
Michel Mayor (rođen 1942. u Laussane, Švicarska), profesor emeritus je astrofizike na Univerzitetu Ženeva. Njegovi alma mater su Univerzitet Laussane i Univerzitet Ženeva.
Didier Queloz (rođen 1966.) jedan je od šampiona otkrivanja egzoplaneta. Njegov rad je povezan sa nekoliko velikih univerziteta i instituta, poput Cambridge, Univerziteta Ženeva i grupe za astrofiziku pri Cavendish laboratoriju. Didier je kao student, zajedno sa svojim profesorom Michelom Mayorom analizirao zvijezdu 51 Pegasi i pomoću metode zvane Dopplerova spektroskopija, oni su otkrili kako oko ove zvijezde orbitira planeta.
Planeta će dobiti ime 51 Pegasi b, nezvanično Belerofon, i to je prva egzoplaneta otkrivena oko neke zvijezde slične Suncu. Međutim, ovaj sistem je bio drugačiji od našeg – planeta koja je bila blizu zvijezde više je bila nalik našem Jupiteru nego Zemlji. Ovo je ujedino bio dokaz ne samo kako postoje drugi planetarni sistemi, nego i dokaz da oni mogu biti veoma drugačiji od našeg.
Sve do potvrde postojanja egzoplaneta, mi smo mogli samo u filmovima naučne fantastike maštati kako postoje svjetovi mimo Sunčevog sistema. Zbog ove ideja i još nekih ideja, italijanski filozof Giordano Bruno je proglašen heretikom i 1600. godine spaljen na lomači. Bruno je smatrao kako je svaka zvijezda neko sunce i kako se oko njega okreću planete slično kao u Sunčevom sistemu. Do danas je otkriveno preko 4000 egzoplaneta.
Dugo se zapravo očekivalo da će jednom Nobelova nagrada za fiziku ići upravo za Peeblsovu sliku univerzuma i otkriće egzoplaneta. Ovi doprinosi u astrofizici su zapravo radikalno izmijenili našu sliku kosmosa od sredine prošlog vijeka i naveli na mnoga druga istraživanja – na potragu za tamnom materijom, drugim egzoplanetama i egzomjesecima. Egzomjesec – prirodni sateliti jedne egzoplanete, otkriven je 2017. i poslije je ovo otkriće i potvrđeno.
