Irmgard Furchner (Furhner), stara 97 godina, primljena je kao tinejdžerka daktilografkinja u Štuthofu i tamo je radila od 1943. do 1945. godine. Furhner, jedna od rijetkih žena kojima se sudi za nacističke zločine, dobila je dvogodišnju uslovnu zatvorsku kaznu, prenosi BBC.
Iako je bila civilna radnica, sudija se složio da je bila potpuno svjesna onoga šta se dešava u logoru. Smatra se da je oko 65.000 ljudi umrlo u užasnim uslovima u Štutofu, uključujući jevrejske zatvorenike, nejevrejske Poljake i zarobljene sovjetske vojnike.
Kako je Furhner tada imala samo 18 ili 19 godina, suđeno joj je na specijalnom sudu za maloljetnike.
U Štuthofu, koji se nalazi u blizini današnjeg poljskog grada Gdanjska, korištene su različite metode za ubistvo zatočenika i hiljade je umrlo u gasnim komorama od juna 1944. godine. Sud u Itzenhoeu u sjevernoj Njemačkoj saslušao je preživjele iz logora, od kojih su neki umrli tokom suđenja.
Kada je suđenje počelo u septembru 2021, Irmgard Furhner je pobjegla iz svog doma za stare i na kraju ju je pronašla policija na ulici u Hamburgu.
Komandant Štuthofa Paul-Werner Hoppe (Pol-Verner Hope) je 1955. zatvoren zbog saučesništva u ubistvu i pušten je pet godina kasnije.
Od 2011. godine u Njemačkoj se vodi niz krivičnih gonjenja, nakon što je osuđujuća presuda bivšem čuvaru nacističkog logora smrti John Demjanjuk (Džonu Demjanjuku) postavila presedan da je biti čuvar dovoljan dokaz da se dokaže saučesništvo. Ta presuda je takođe značila da se civilnoj radnici Furhner može suditi, jer je radila direktno sa komandantom logora, baveći se prepiskom oko zatočenika Štuthofa.
Trebalo joj je 40 dana da prekine šutnju na suđenju, kada je sudu rekla "Žao mi je zbog svega što se dogodilo. Žao mi je što sam tada bila u Štutofu – to je sve što mogu da kažem", rekla je ona. Njeni branioci su tvrdili da bi ona trebalo da bude oslobođena zbog sumnji u ono što je znala, pošto je bila jedna od nekoliko daktilografkinja u Hopeovoj kancelariji.
Istoričar Stefan Hördler (Stefan Herdler) je imao ključnu ulogu u suđenju, prateći dvojicu sudija u posjeti logoru. Iz posjete je postalo jasno da je Furhner iz komandne kancelarije mogla da vidi neke od najgorih uslova u logoru.
Istoričar je na suđenju rekao da je 27 transporta sa 48.000 ljudi stiglo u Štuthof između juna i oktobra 1944. godine, nakon što su nacisti odlučili da prošire logor i ubrzaju masovna ubistva uz upotrebu gasa ciklon B. Hordler je opisao Hopeovu kancelariju kao "nervni centar" za sve što se dešavalo u Štuthofu.
Preživjeli iz logora Jozef Salomonovič, koji je otputovao u sud da svjedoči na suđenju, imao je samo šest godina kada je njegov otac ubijen u Štuthofu u septembru 1944. godine. "Ona je indirektno kriva", rekao je on novinarima na sudu prošlog decembra, "čak i ako je samo sjedila u kancelariji i stavila svoj pečat na umrlicu mog oca".
Drugi preživjeli, Manfred Goldberg, rekao je da je uslovna kazna "izgleda greška". "Niko pri zdravoj pameti ne bi poslao 97-godišnjakinju u zatvor, ali kazna treba da odražava težinu zločina", rekao je on. "Ako je kradljivac osuđen na dvije godine, kako je moguće da neko ko je osuđen za saučesništvo u 10.000 ubistava dobije istu kaznu?"
Suđenje Furhnerovoj moglo bi da bude posljednje koje se vodi u Njemačkoj za zločine iz nacističke ere, iako se nekoliko slučajeva još uvek istražuje. Dva druga slučaja su posljednjih godina išla na sud zbog nacističkih zločina počinjenih u Štuthofu.
Prošle godine bivši čuvar logora proglašen je nesposobnim za suđenje iako je sud rekao da postoji "visok stepen vjerovatnoće" da je on kriv za saučesništvo. Godine 2020, drugi čuvar SS logora, Bruno Dey (Dej), osuđen je na dvije godine zatvora zbog sumnje da je saučestvovao u ubistvu više od 5.000 zatvorenika.
