Stogodišnjoj tradiciji benediktinskih fratara u Sjevernoj Dakoti uskoro će doći kraj. Ovog mjeseca oni će se oprostiti od svojeg goveđeg krda. U samostanu Uznesenja razlozi koji su doveli do toga uzrok su šire zabrinutosti u cijeloj regiji Velikih ravnica.
Hladni vjetar puše oko kamenih zidina benediktinskog samostana u gradu Richardtonu, u američkoj saveznoj državi Sjevernoj Dakoti. U samostanu Uznesenja 25 fratara živi uobičajenim samostanskim životom, no oko njega se mogu čuti zvukovi koji nisu obično povezani sa životom katoličkih svećenika.
Benediktinski fratri brinu se o stadu od oko 300 krava, potomstva životinja dovedenih ovdje u vrijeme kad je samostan bio izgrađen, prije oko stotinu godina. Brat Placid Gross zadužen je za to stado goveda sorte crni Angus skoro od samog njegovog dolaska u samostan 1957. godine.
"Kad su fratri došli ovdje 1899., osnovali su samostan i od samog su početka imali farmu, kako bi sami proizvodili hranu za svoje potrebe. U ranim danima svi su imali i goveda uzgajana za meso i ona uzgajana za mlijeko. No, posljednjih godina većinu krava i teladi smo prodali. Još uvijek koljemo svoja goveda, i to je za samostan još uvijek izvor prihoda, no više ih ne koljemo mnogo."
To je izvor prihoda za samostan koji će uskoro usahnuti. Fratri se pripremaju prodati ostatke svog stada na dražbi krajem studenog. Opat Brian Wangler, koji vodi samostan, kaže da je razlog tome isključivo radna snaga.
"Nije samo u pitanju interest za takvu vrstu posla, već i spremnost na fratarski način života. Hoću reći, taj se posao može naučiti, no za njega ustinu treba imati interes. Jednostavno nema dovoljno mladih ljudi zainteresiranih za takav posao."
Spremnost podvrći se fratarskom načinu života uključuje molitve četiri puta dnevno. U Rapid Cityju, rančer Marv Kammerer kaže da su i uzgajivači stoke u Sjevernoj Dakoti sučeljeni s tim istim problemom, nedostatkom mlade radne snage.
"Prosječna dob farmera-rančera u sjevernom dijelu Velikih ravnica popela se na 58 godina. To je opasno i za cijelu ekonomiju i za stočarsku industriju. Mnoge stvari odvlače mlade ljude s rančeva i farmi. Bolje plaće, škole, i drugi ekonomski faktori tu igraju važnu ulogu."
Kammerer je imao sreću da je petero od njegovih sedmero djece odlučilo nastaviti obiteljsku tradiciju, no on kaže da je to rijetkost. R-CALF, nacionalna udruga uzgajivača stoke izvijestila je da se od 1980. godine broj stočarskih farmi samo u Južnoj Dakoti smanjio za 13 tisuća, a u cijeloj Americi u zadnjih 15 godina njihov se broj smanjio za 147 tisuća.
Bilo da je riječ o samostanu u Sjevernoj Dakoti ili o rančevima Južne Dakote, Marv Kammerer opisuje uzgajanje stoke kao priliku za osiguravanje hrane te brigu za zemlju, i kaže kako se nada da će tu priliku mlade generacije iskoristiti.