Linkovi

Nedostatak kiseonika - još jedna prijetnja po koralne grebene


Arhiva - Korali u uzgajalištu u Jugoistočnom univerzitetu Nova, u blizini Fort Loderdelu, Florida.

Zagrijavanje i zakiseljavanje okeana uništavaju svjetske koralne grebene i različite ekosisteme koje oni održavaju. Staništa grebena su se već smanjila za 30 do 50 odsto od 1980-ih, a stručnjaci kažu da bi mogli da gotovo potpuno nestanu u narednih 20 godina.

Nedavna studija ukazuje na još jednu prijetnju opstanku koralnih grebena: nagli pad nivoa kiseonika.

Studija, objavljena u Nature Communications, potvrđuje zapažanja naučnika koji rade na spasavanju koralnih ekosistema u kojima živi veliki dio morskog života.

U septembru 2017, vodeći autor studije, ekološkinja specijalizovana za koralne grebene Megi Džonson, pripremala se za slobodno ronjenje u karipskim vodama kod obale Bokas del Toro u Panami za program dugoročnog praćenja obalnih ekosistema Tropskog istraživačkog instituta Smitsonian. Dok je sjedila na usidrenom čamcu i stavljala peraje, Džonson je vidjela mirnu, bistru morsku vodu. Ali nakon ronjenja ispod površine, ona i kolega su primijetili nešto sasvim drugačije.

Prvo su vidjeli ribe skupljene zajedno iznad dobro ocrtane linije mutne morske vode. Zatim su ugledali malaksala stvorenja na morskom dnu: ježeve sa visećim, neurednim bodljama, izduvane anemone koje su ležale ravno, morske zvijezde naslagane jedna na drugu nakon pokušaja da pobegnu iz mutne vode. Nakon izranjanja na površinu, otkrili su štetan, neprijatan miris koji izlazi iz mora.

"Ovo nije bilo ništa od onoga što sam ikada doživjela", rekla je Džonsonova, sada istraživačica na Okeanografskom institutu Vuds Hol.

Poslejdice deoksigenacije okeana

Kiseonik je neophodna komponenta za održavanje života. Kada temperature vode porastu, one zadržavaju manje gasa, što je objašnjenje zbog čega nivo kiseonika u zagrijanim okeanima pada.

Na panamskoj obali, iznenadni, lokalizovani pad kiseonika u okeanu ubio je veliki dio ekosistema grebena, uglavnom tako što su se živi svijet grebena ugušio. Prema studiji, mješavina niske aktivnosti vjetra mogla je da uzrokuje stagnaciju vode s niskim sadržajem kiseonika, dok je oticanje hranjivih tvari iz poljoprivrede i kanalizacije moglo da potakne višak rasta algi koje su dodatno osiromašile kiseonik kada su se razgradile.

Neka morska bića, poput riba, uspjela su da otplivaju. Međutim, većina njih nije mogla da pobjegne iz mrtve zone. U samo nekoliko dana, iznenadni događaj deoksigenacije bio je katastrofalan, kaže Džonson.

"Bilo je masivnih korala koji su bili zaista stari. Oni su tamo potencijalno stotinama godina, a nakon događaja ih više nije bilo", rekla je ona.

Tokom narednih šest dana događaja deoksigenacije, istraživači su pratili greben i prikupljali uzorke. Otkrili su da je u odnosu na prije događaja greben izgubio polovinu koralnog pokrova.

Studija je takođe pokazala da se godinu dana nakon događaja zajednice koje su uključivale korale, sunđere i alge nisu u potpunosti oporavile. Plitki greben, za koji se činilo da je prošao bolje od dubljeg grebena - možda zbog više vrsta korala otpornih na stres - pokazivao je spore znakove oporavka.

"Prošle su godine od događaja, a ekosistem - posebno na malo većoj dobini - nije se zaista oporavio. Nije se dogodilo ono 'sve je umrlo, a onda se sve vratilo'. Ne vraća se", rekla je Džonson za Glas Amerike.

Uočili su da su se mikroorganizmi ponovo razmnožili mjesec dana nakon događaja i pokazali su brži oporavak.

Izbjeljivanje korala u grebenima

Masovno izbjeljivanje korala, koje može da se pojavi nedeljama ili mjesecima, bila je veliki razlog brige čuvara prirode i ekologe kao vodeći uzrok umiranja grebena. Topla voda može da pokrene korale da izbace šarene alge koje se nalaze u njihovom tvrdom tkivu, pretvarajući živa staništa u bijele skelete.

Izbijeljeni koral još uvek može da se oporavi, ali ako prođe previše vremena a da ih alge koje u njima žive ne nahrane hranljivim materijama, koral će umijreti od gladi. Ili ako događaji postanu previše česti, koral neće imati vremena da se oporavi u međuvremenu.

Stres izazvan dezoksigenacijom, viđen je na grebenu Bokas del Toro, takođe može izazvati izbjeljivanje korala. I dok se događaji dezoksigenacije mogu dogoditi u manjem obimu od procesa zagrijavanja okeana, kao što su unutar zaliva ili u lagunama, brzina kojom se oni javljaju može ostaviti iza sebe razoreni greben u roku od nekoliko dana prije nego što ih timovi za odgovor čak mogu da se mobilišu ili otkriju problem.

"Kada razmišljamo o hipoksičnom stresu, koralni grebeni nisu prvo mjesto na koje mislim... ali jasno, to se dogodilo tamo", rekao je Francis Čan, ekolog mora koji proučava nisku oksigenaciju ili hipoksiju u Tihom okeanu na Državnom univerzitetu u Oregonu.

Strategije za borbu protiv stresa niskog kiseonika u koralnim grebenima uključuju kontinuirano praćenje, promjene politike za otklanjanje oticanja hranljivih materija i proučavanje korala otpornih na stres.

"Sve je jasnije i jasnije, na osnovu nauke koju imamo danas, da će klimatske promjene smanjiti količinu kiseonika koju imamo u mnogim morskim ekosistemima", dodao je Čan. "Imamo li ekosisteme spremne za klimu? Imamo li istraživanje spremno za klimu i preduzeće za praćenje? Tu imamo mogućnosti da nešto učinimo".

XS
SM
MD
LG