Naučnici sarađuju sa konzorcijem Genom 10.000 (Genome 10K) na Vertebrate Genome Project, koji predstavlja projekat mapiranja genoma oko 66.000 kičmenjaka, grupe u koje spadaju sisari, ptice, gmazovi, vodozemci i ribe. Genom 10.000 okuplja oko 50 institucija širom svijeta, a od prošle godine član ovog konzorcija je i Vertebrate Genome Project.
Prošle sedmice je u okviru ovog projekta objavljeno 15 mapa genoma 14 različitih vrsta, uključujući kanadskog risa i papagaja zvanog kakapo iz Novog Zelenda.
Budućnost konzervacije
Genom je cjelokupna genetička informacija organizma tj. genetička šifra za sve ono što karakterizira taj organizam. Objavljivanje prvih mapa genoma je „dokaz da je ono što želimo učiniti izvodivo“, rekao je Harris Lewin, profesor evolucije na Univerzitetu Kalifornija, Davis (University California, Davis), koji je uključen u ovaj projekat.
Naime, mapiranje cijelog genoma je izuzetno zahtijevan i opsežan projekat ako to želimo uraditi na samo jednoj vrsti, a mapiranje genoma 66.000 vrsta kičmenjaka čini ovaj projekat jednim od najkompleksnijih u istoriji nauke.
„Došlo je vrijeme, ali ovo je tek početak“, kazao je Lewin, aludirajući na to da danas naučnici posjeduju tehnologije bržeg i preciznijeg sekvencioniranja.
Mapiranje genoma i informacije koje iz toga saznamo će biti od pomoći u konzervaciji ugroženih vrsta. Još neke od 14 vrsta čiji su mapirani genomi objavljeni su i čudnovati kljunaš, dvije vrste slijepih miševa i jedna vrsta australske zebe. Upravo je kod ove zebe mapiran genom i mužjaka i ženke, zbog čega je krajnji broj mapiranih genoma bio 15 iako je sekvencioniranje rađeno na 14 vrsta.
„Sekvencioniranje genoma desetaka hiljada vrsta bi trajalo desetak godina“, kaže Sadye Paez, direktorica projekta. „Pristup ovakvom tipu informacija mogao bi pomoći svima onima koji se bave konzervacijskom biologijom i biologijom uopšte da spasu rijetke vrste“, dodala je Paez.
Paez je opisala projekat kao „napor ka stvaranju biblioteke života“.
Tri „huba“ za sekvencioniranje
Tanya Lama, doktorantica konzervacijske biologije na Univerzitetu Massachusetts u Amherstu (University of Massachusetts at Amherst), koordinirala je projekat sekvenioniranja genoma kanadskog risa. „Ova vrsta divlje mačke je subjekat debate oko njenog konzervacijskog statusa u SAD i bolje razumijevanje genetike ove vrste joj može obezbijediti i bolju budućnost“, kazala je Lama.
Treba razumjeti da ova vrsta risa trenutno ima konzervacijski status označen kao „najmanje zabrinjavajući“, što je stavlja van zakonskih akata o zaštiti. Zbog toga lov na ovu vrstu zbog krzna nije zabranjen, što je uzrokovalo smanjenje brojnosti populacije u južnim regijama SAD i tu je vrsta kategorizirana kao „ugrožena“.
„Pomoći će nam planiramo budućnost konzervacije, stvorimo alate za praćenje zdravlja populacije i formiramo bolju strategiju zaštite ove vrste“, dodala je Lama.
Projekat ima tri centra („huba“): Rockefeller univerzitet u New Yorku, Sanger institut u blizini Cambridgea u Engleskoj i Institut Max Planck za molekularnu biologiju ćelije i genetiku u Dresdenu, Njemačka.
„Ovaj projekat je veoma zanimljiv jer će obezbijediti informacije bitne za konzervaciju ugroženih vrsta“, rekla je Mollie Matteson, iz Centra za biološki diverzitet. Matteson, koja nije uključena u ovaj projekat, dodaje kako više informacija o životinjama znači i bolje razumijevanje kako se bore sa bolestima i promjenama u okolišu.
Ovaj projekat ima sličnosti sa Earth BioGenome Project, koji pokušava katalogizirati genome 1.5 miliona vrsta. Harris Lewin predsjedava radnom grupom koja vodi ovaj projekat. Sam Vertebrate Genome Project je zapravo dio ovog globalnog projekta.
