Parker Solar sonda letjeće pravo kroz paperjasti obod korone, tj. kroz spoljnu Sunčevu atmosferu, koja je bila vidljiva tokom totalnog pomračnenja Sunca prošlog avgusta. Vjerovatno će dospjeti do šest miliona kilometara od površine Sunca, ostajući komotno hladna uprkos ekstremnoj toploti i radijaciji i dozvoljavajući naučnicima da na daljinu istražuju Sunce, na način koji nikad prije nije bio moguć.
Nije čudo što naučnici misiju opisuju igrom riječi kao što je 'najhot' i 'najkul' misija pod Suncem i da za njeno lansiranje nije bilo boljeg dana od nedjelje, koja na engleskom jeziku znači "dan Sunca" (Sunday), kao što primjećuje NASA.
"Leti djevojko, leti", tweetovala je naučnica Nicola Fox sa Johns Hopkins univerziteta malo prije lansiranja. Poručila je sondi da "ide i dotakne Sunce".
Zašitćen revolucionarnim novim štitom od ugljenika i drugim čudima moderne tehnologije, svermiski brod će proći pored Venere u oktobru. Tu će podesiti prvi dodir sa Suncem za novembar. Sve zajedno, Parker misija, vrijedna 1,5 milijardi dolara, napraviće 24 bliska prilaza Suncu u narednih sedam godina.
Parker posmatrao lansiranje imenjakinje
Drugi dan zaredom, hiljade posmatrača okupiralo je područje oko lansirne rampe i obližnje gradove. Među njima bio je i 91 godinu star astrofičar, Eugene Parker, po kome je svemirska letelica dobila ime. On je otkrio postojanje solarnog vjetra, stabilne, supersonične struje čestica koje tutnje iz Sunca, prije 60 godina.
"Sve što mogu da kažem je 'vau, eto nas'. Ušli smo u nekakvo učenje za narednih nekoliko godina", rekao je Parker.
Ovo je prvi put da je NASA nazvala neki svemirski brod po nekome ko je još živ i Parker nije htio da ih pusti da sondu lansiraju bez njegovog prisustva. Pokušaj lansiranja u subotu ujutro obustavljen je u posljednjem trenutka zbog tehničkog problema.
"Tako mi je drago što smo ovdje sa njim", rekao je šef misije NASA, Thomas Zurbuchen. "Iskreno, nema drugog imena koje bi bilo prikladno za ovu misiju".
Teška raketa Delta IV zagrmjela je u pomrčinu malo prije svitanja, čineći da posmatrači miljama unaokolo uzdrhte. NASA-i je bila potrebna raketa visoka 23 sprata, plus treći nivo, da pošalje malenu sondu Parker, veličine omanjeg automobila i tešku manje od tone, ka Suncu.
Od Zemlje do Sunca ima 150 miliona kilometara, a sonda Parker biće na razdaljni koja je četiri odsto od toga, što je sedam puta bliže od prethodnih letjelica.
Speed record on agenda
Parker će započeti sa postavljanjem rekorda ove jeseni. Na svom prvom susretu sa Suncem, sonda će proći od te zvijezde na udaljenosti od 25 miliona kilometara, lako obarajući prethodni rekord NASA-inog Heliosa 2 iz 1976. Ali, kada Parker bude došao do svog 22 kruga oko Sunca, biće čak i više u Sunčevoj koroni i kretaće se rekordnom brzinom od 690.000 kilometara na sat.
Ništa sa planete Zemlje nikad se nije kretalo tom brzinom.
Čak je i Nicola Fox imala probleme da prihvati na šta se sve ova misija usuđuje.
"Za mene, ovo je i dalje šokantno", rekla je on. "Čak i meni često dolazi 'Zaista? To radimo?'".
Zurbuchen smatra da je Sunce najvažnija zvijezda u našem univerzumu - naša je, naposlijetku - pa je prema tome ovo jedna od najznačajnijih NASA-inih strategijskih misija. Uz bolje razumijevanje sunčeve prirode koja život daje, ali koja je katkad i nasilna, Zemljani mogu bolje da zaštite satelite i astronaute u orbiti, kao i energetska postrojenja na Zemlji, primjetio je on. U današnjem društvu koje je ovisno o tehnologiji, svi očekuju korist.
Sa ovom misijom, naučnici se nadaju da će otkriti mnoge misterije Sunca, običnog žutog patuljka među zvjezdama starog oko 4,5 milijardi godina. Među pitanjima je: Zašto je korona stotinama puta toplija od površine Sunca i zašto se Sunčeva atmosfera konstantno širi i ubrzava, kao što je Parker sa čikaškog univerziteta predvidio 1958.
"Jedini način da to uradimo je da konačno odemo gore i dotaknemo Sunce", rekla je Fox. "Gledali smo ga. Studirali smo ga kroz misije koje su mu se primakle, blizu čak kao planeta Merkur. Ali, moramo da odemo tamo".
Toplotni štitnici svemirskog broda poslužiće kao suncobran, praveći sjenku za naučne instrumente tokom bliskih, kritičnih tenutaka. Senzori na svemirskoj letjelici obezbjediće da se toplotni štitnici okrenu ka Suncu u pravom trenutku. U slučaju bilo kakvog naginjanja, brod će korigovati samog sebe, tako da ništa ne bude spaljeno. Sa zadrškom u komunikaciji od po 16 minuta u oba smjera, svemirski brod će morati da se sam stara o sebi pored Sunca. Kontrola leta Johns Hopkins u Laurelu, Maryland, biće predaleko da bi pomogla.
Tehnologija sustiže snove
Misija da se približimo i postanemo bliski sa našom zvijezdom, u knjigama je NASA-e od 1958. Trik je bio u tome da se svemirski brod napravi malim, kompaktnim i laganim dovoljno da bi letio nevjerovatnim brzinama, a da opstane u žestokim uslovima i temperaturama kada bude prolazio blizu Venere.
"Morali smo da čekamo ovako dugo da bi naša tehnologija dostigla naše snove", rekla je Fox. "Neverovatno je biti ovdje danas".
Više od milion imena upisano je u brodu, koliko je prikupljeno prošlog mjeseca od svemirskih entuzijasta, zajedno sa fotografijama Parkera, čovjeka, i kopije njegovog dokumenta iz 1958. godine o solarnom vjetru.
"Kladim se u 10 dolara da sam u pravu", rekao je Parker.
