Tokom samita, stručnjaci su rekli da 20 najvećih svjetskih ekonomija ima kapacitet da umanji uticaj osnovnih uzroka kroz socijalne politike i regionalne sporazume o migraciji.
Stručnjaci poput Paula Illesa, osnivača Centra za ljudska prava i državljanstvo imigranata, naglasili su važnost prepoznavanja pitanja migracija kao legitimnih.
"To se uvijek mora rješavati iz perspektive ljudskih prava", rekao je Illes za Glas Amerike. „Pored toga, lideri G20 bi trebali priznati da se migracije dešavaju i zbog strukturalnih problema kao što su siromaštvo, ekološke katastrofe, ratovi i sukobi.
Euclimar Fuentes, venecuelanska migrantkinja koja živi u Sao Paulu u Brazilu, primjer je kako su se ova pitanja spojila. Rođen u Venecueli, Fuentes se sjeća svog sretnog djetinjstva.
“Išli bismo na plažu na doručak kao porodica. Kulturno, život je bio lijep u Venecueli”, rekla je ona za Glas Amerike.
Penzionisanje njenog oca nakon godina rada policajca omogućilo je porodici ugodan život. Situacija u Venecueli pogoršala se tokom pandemije COVID-19 zbog kombinacije već postojećih ekonomskih, političkih i društvenih kriza koje su pogoršale globalna zdravstvena vanredna situacija.
“Teško je kada porodica, cijela zajednica, ostane bez hrane, struje, energije ili vode. Teško je živjeti u zemlji u kojoj nemaš šta da jedeš - rekla je Fuentes.
Izazovi njene porodice su se pojačali kada je njegovom sinu dijagnosticirana leukemija u decembru 2020.
„Pokušali smo da ga liječimo tamo, ali bilo je teško“, rekao je on za Glas Amerike, dodajući da je mnogo djece umrlo u istim okolnostima: bez sredstava, bez liječenja, bez ičega za jelo.
"Nismo željeli da on bude dio tog sistema [i umre]", rekla je.
Fuentes i njena porodica napustili su Venecuelu 26. decembra 2020.
Razmatrali su različite zemlje, uključujući i Sjedinjene Države, ali su zbog bolesti njenog sina i puta za humanitarni status odabrali Brazil, u kojem prema podacima Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice živi oko 61.000 Venecuelanaca.
Deklaracija G20
Zvanična deklaracija G20 istakla je potrebu rješavanja temeljnih uzroka raseljavanja, uključujući glad i siromaštvo.
UN procjenjuju da 2,4 milijarde ljudi širom svijeta živi u siromaštvu, krizi koja je povećala migraciju, rekao je brazilski ministar razvoja Wellington Dias.
„Ali pored pitanja migracije“, rekao je Dias za Glas Amerike, „glad i siromaštvo nisu samo problemi za one koji su gladni ili žive u siromaštvu. To je problem za srednju klasu, za bogate, za bogate zemlje i za bogate pojedince.”
Deklaracija je uključivala stvaranje Globalne alijanse protiv gladi i siromaštva, koja ima za cilj implementaciju politika kao što su novčani transferi za 500 miliona ljudi, školski obroci za 150 miliona djece i zdravstvene usluge za 200 miliona žena i male djece.
Očekuje se da će finansiranje doći od najmanje 40 zemalja, 13 globalnih organizacija i raznih neprofitnih organizacija i fondacija, kojima upravlja nekoliko finansijskih institucija.
"Više nije samo davanje korpi sa hranom", rekao je Dias. “Razgovaramo o implementaciji razvojnog plana koji se mora baviti obrazovanjem, koje je ključna osnova za iskorjenjivanje siromaštva, kao i zdravstvom, ekonomijom, otvaranjem radnih mjesta i infrastrukturom.”
UN su napomenule da su nesigurnost hrane, migracije i raseljavanje zamršeno povezani s klimatskim promjenama, prirodnim katastrofama, sukobima i siromaštvom - što su sve glavne rasprave na samitu G20. Izazovi s kojima se suočavala tokom pandemije COVID-19 dodatno su naglasili ove veze, sa zdravstvenim krizama, ekonomskim poteškoćama i raseljavanjem koji su doveli do povećane migracije na zapadnoj hemisferi, rekao je Dias.
Steve Seide, 22-godišnji student političkih nauka sa Haitija, također je utjelovio borbe s kojima se suočavaju mnogi migranti. Otadžbinu je napustio 2023. godine zbog nedostatka posla i sve veće zabrinutosti za sigurnost.
"Odabrao sam Brazil jer sam čuo za mogućnosti posla i koliko su Brazilci dobrodošli", rekao je za Glas Amerike.
Seideovo putovanje u Brazil bilo je opasno i skupo. Da bi stigao na odredište, prešao je bez dokumentacije u Dominikansku Republiku.
“Prvi put nisam ušao. Ali vratio sam se na granicu”, rekao je.
Nakon što je proveo mjesec dana u Dominikanskoj Republici, na kraju je dobio humanitarnu vizu i na putu je ka stabilnom životu u Brazilu.
„U životu se ne možeš zaustaviti. Ako treba da stignete negdje, morate se boriti do kraja”, rekao je on.
Budući napori za odgovor
Globalni odgovor na pandemiju također je zauzeo središnje mjesto na samitu G20, gdje su Sjedinjene Države predvodile napore da osiguraju nove doprinose fondu za pandemiju vrijednom 2 milijarde dolara, obećavajući do 667 miliona dolara do 2026.
Cilj je pomoći zemljama u razvoju da se pripreme za buduće pandemije i odgovore na njih. Međutim, učešće SAD u ovoj inicijativi podliježe odobrenju Kongresa.
Zemlje članice su se također složile da uspostave „mehanizam upravljanja koji integriše ključne igrače u globalnoj zdravstvenoj sigurnosti i ekosistemu finansiranja, sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom u centru“.
Dok su lideri G20 nastojali da se pozabave međusobno povezanim izazovima migracije, siromaštva i globalnog zdravlja, priče poput onih Fuentes i Seidea naglašavale su važnost međunarodne saradnje i održivih rješenja.
"Kada imate svoj dom, svoj komad zemlje, svoju porodicu, ne razmišljate o odlasku", rekla je Fuentes i dodala da je odvojenost od njenih najmilijih i dalje "veoma teška".
“Prošle su tri godine, ali još uvijek je teško. Ostaviti sve iza sebe, ne znati kada ćete ponovo vidjeti svoje voljene – to je bol koji ne nestaje. … Odlazak je bio najteža stvar koju smo ikada uradili. Ali ponekad je to jedini izbor koji imate da zaštitite onoga koga volite”, rekla je.
