Tijekom protekle godine našim smo slušateljima redovito predstavljali nove knjige američkih autora. Prošli smo tjedan rezimirali godišnju američku knjišku produkciju u kategoriji non-fictiona, odnosno, publicistike, memoara i povijesnih i dokumentarnih djela. Danas se osvrćemo na nekoliko zapaženih romana objavljenih tijekom 2010. godine.
Elisabeth Gilbert autorica knjige Jedi, moli se i voli, u kojoj podrobno opisuje svoja traumatska iskustva s brakom i razvodom i koja je ove godine dobila svoju filmsku verziju s Juliom Roberts u naslovnoj ulozi, objavila je 2010. djelo pod naslovom Committed – u slobodnom prijevodu na hrvatski Obavezana - u kojoj je središnja tema opet brak ali, ovaj put ne razvod već, vjenčanje. Na kraju Jedi, moli se i voli autorica se zaljubljuje u Felipea, Brazilca s australskom putovnicom koji živi u Indoneziji, gdje su se i susreli. Par je došao u Ameriku i zakleo se na dvije stvari – apsolutnu vjernost i to da se u pravnom smislu nikad neće vjenčati. Drugi dio ove pogodbe ubrzo dolazi na kušnju. Po jednom dolasku na aerodrom u Dallasu, imigracijski službenik im objašnjava da Felipeovi učestali i produženi boravci u Sjedinjenim Državama zapravo krše uvjete njegove turističke vize. Elisabeth Gilbert kaže kako su na ulazak u zemlju čekali u odvojenim redovima – ona u redu za Amerikance, a on u redu za strance:
"Bilo je zastrašujuće. Ljudi iz domovinske sigurnosti su ga odveli i ispitivali šest sati, strpali ga u zatvor, a potom izbacili iz zemlje. Jedini način da ponovno dođe k meni u Sjedinjene Države je bio da se vjenčamo. Znamo reći da smo zapravo bili osuđeni na vjenčanje, vjenčanje pod prijetnjom puške, a upereno oružje držala je imigracijska služba."
Elisabeth Gilbert se u knjizi Committed bavi svojim strahom od braka tako da ispituje tu temu u potpunosti, pokušavajući otkriti - kroz povijesno istraživanje, razgovore s drugima i osobnim razmišljanjima – što ta institucija, koja se toliko dugo održala, zapravo predstavlja.
Alan Furst objavio je 2010. svoj jedanaesti roman pod naslovom Balkanski špijuni, u kojem je središnji lik jedan grčki policajac koji je zadužen za razne delikatne situacija u kojima se traži visok stupanj diskrecije. On isto tako zajedno sa svojim zagrebačkim prijateljem kapetanom Markom Pavlićem organizira lanac za prebacivanje Židova iz Njemačke u Tursku. U Balkanskim špijunima, Furst daje priliku svom junaku Costi da kroz svog zagrebačkog prijatelja Pavlića objasni što visoko pozicionirane policajce poput njih dvojice navodi na preuzimanje rizika koji će ih postaviti visoko na "listu za odstrel" jednog dana kad Nijemci izvrše invaziju na njihove zemlje. "Što ću učiniti, bude li okupirana moja zemlja?" – retorički se pita kapetan Pavlić i odgovara.
"Ništa? Ništa ne postoji kad je u pitanju policija. Kad netko zauzme tvoju zemlju, tad mu ili pomogneš ili se boriš protiv njega. Jer oni će te progoniti; oni će zahtijevati 'pronađi ovog čovjeka, pronađi ovu kuću, ovu organizaciju'. I bez obzira da li si iz Zagreba, Budimpešte ili Soluna, ti poznaješ sredinu, tražit će tvoju pomoć. I ako ih slušaš tijekom dana, a po noći ne činiš ništa drugo…tad si uništen. Obeščašćen. Nikad više nećeš biti ono što si bio."
Ubrzo Costa i Marko budu uhvaćeni u igru mačke i miša, boreći se protiv nevidljivog neprijatelja. Osiguravaju rutu bijega iz Njemačke preko Soluna do Grčke - put koji strogo nadziru balkanski policajci, mađarski gangsteri i zlokobni Gestapo.
Scott Turow autor bestsellera Pretpostavka nedužnosti iz 1987, po kojem je snimljen i istoimeni film s Harrisonom Fordom pod hrvatskim naslovom Nedokozana krivnja, učinio je ono što je tvrdio da se nikad neće dogoditi - napisao je nastavak tog romana sa sličnim naslovom Nedužan. Roman počinje šokantnom scenom u kojoj odvjetnik Rusty Sabich, Amerikanac srpskog podrijetla i glavni junak prethodnog romana, sjedi na krevetu pokraj svoje mrtve supruge. Proći će 24 sata prije negoli o tome obavijesti policiju i sina. Prve informacije ukazuju da je supruga umrla od aritmije srca i visokog krvnog tlaka, međutim, Rustyjev stari neprijatelj Tomy Molto, sad vršitelj dužnosti glavnog tužitelja, vodi istragu o njenoj smrti. Nakon što ustanovi da je Rusty imao izvanbračni odnos, on postaje osumnjičen da je ubio suprugu jer nije želio prolaziti kroz mučan razvod braka. Tu su i drugi likovi iz prvog romana u kojem se Rustyju sudilo za ubojstvo ljubavnice. U novom romanu je Rusty Sabich predsjednik jednog apelacijskog suda.
Autor Scott Turow kaže kako nikad nije namjeravao ponovnom oživjeti ove likove: "To je knjiga za koju sam rekao da je neću nikad napisati. I onda odjednom 2005. godine sinulo mi je nešto što sam smatrao odličnom idejom. I kao i kod svih pisaca odjednom su sva obećanja pala u vodu pred izgledima da ću napisati novi roman. Na mom stolu se nalazila jedna rukom davno napisana bilješka, a ne sjećam se točno zašto sam je napisao. Na bilješci je pisalo: "Čovjek sjedi na krevetu na kojem leži tijelo mrtve žene". I onda sam jednog jutra pomislio, "Bože, čovjek koji sjedi na tom krevetu je Rusty Sabich". Poslije sam morao razraditi zašto on sjedi na krevetu, tko je žena na krevetu i odlučio sam da to bude njegova supruga Barbara iz romana Pretpostavka nedužnosti. I jednom kad to sve skupa iskalkulirate, shvatite da ste počeli pisati knjigu."
Bubnjar rock sastava Cold Water Feet Paul Harding objavio je svoj prvi roman pod naslovom Tinkers – u slobodnom prijevodu na hrvatski Popravljači. Mnoge je iznenadilo kad je njegov prvijenac od dvjestotinjak stranica 2010. godine osvojio uglednu Pulitzerovu nagradu za najbolje prozno djelo, a kako se čini nagrada za najbolji roman ništa manje nije iznenadila ni samog autora Paula Hardinga.
"Bio sam vrlo blizu onesvješćivanja. Nisam jednostavno mogao vjerovati ono što sam vidio na Pulitzerovom web sajtu. Obnavljao sam web stranicu nekoliko puta, vjerujući kako se radi o nekoj pogrešci ili halucinaciji, međutim, svaki put se natrag vraćalo moje ime."
Roman Tinkers priča je o starcu Georgeu Washingtonu Crosbyju koji živi na sjeveroistoku Sjedinjenih Država. Kako dublje tone u starost prisjeća se svog teškog dječaštva i svog oca Howarda: staromodnog popravljača koji je gurao svoja pretrpana kolica i prodavao susjedima usluge - od vađenja zuba do šišanja. Međutim, Howard je ima česte epileptičke napade i umorna žena ga pokušava smjestiti u dom. Saznavši to, otac je pobjegao od kuće. George je svoj život proveo popravljajući satove i kuća u kojoj umire puna je svih vrsta satova. Njegova opsjednutost kotačićima i oprugama u satovima odzvanja i u funkcioniranju njegova mozga dok se prisjeća čudnih očevih postupaka. Paul Harding je svojim prvijencem pokazao da je prvorazredni pisac čija fascinacija ljudskim karakterom ide daleko dublje od jednostavnog motrenja.
Pisac brojnih bestsellera Michael Connelly u svojem najnovijem romanu Poništena presuda čitateljima dovodi dva svoja glavna junaka – detektiva Harryja Boscha, koji se pojavljuje u dvadesetak njegovih ranijih trilera, i njegova polubrata odvjetnika Mickeya Hallera koji je debitirao 2007. u romanu Odvjetnik iz limuzine. Njih dvojica preuzimaju slučaj koji sa sobom nosi veliki osobni i politički rizik. Nasuprot njima, nalaze se optuženik pušten uz jamčevinu i njegov odvjetnik, vrlo vješt u manipuliranju medijima. Ovo nije prvi put da autor ovu dvojicu junaka sjedinjuje u nekom od svojih romana, ali je prvi put da su obojica na neki način glavni junaci trilera.
"Nije bilo teško uvesti njih dvojicu u isti roman i navesti Harryja i Mickeya da surađuju. Prije početka pisanja donio sam stratešku odluku da ću alternirati poglavlja s njima dvojicom. Ne kao u ranijem romanu gdje se Harry pojavljuje tek mjestimično kao sporedni lik. Ovaj put želio sam da obojica budu glavni junak i tako sam alternirao poglavlja. Ta me odrednica na kraju primorala da oba lika tretiram na jednak način."
Kao i druga Connellyjeva djela i ovo karakterizira napeta radnja, pažljivo konstruiran zaplet, uvjerljivi dijalozi – što se posebice odnosi na poglavlja iz sudnice – te nadasve vjerodostojni likovi. Posebnu težinu Poništenoj presudi daju fascinantni detalji o policijskim tehnika fizičkog i elektronskog praćenja, forenzički detalji i policijske procedure općenito - sve ono što je autor prije dvadesetak godina kao novinar Los Angeles Timesa, koji prati "crnu kroniku" u drugom po veličini američkom gradu, naučio.
Pisac brojnih sudskih trilera John Grisham objavio je 2010. dva romana – po prvi put okušao se kao autor za mlađu čitalačku publiku objavivši triler Theodore Boone: Klinac-odvjetnik, a krajem godine objavio je i svoj "standardni" pravnički krimić Priznanje. Roman Theodore Boone priča je o trinaestogodišnjem odvjetniku-amateru koji nesvjesno postaje uključen u jedan u medijima eksponirani proces na kojem se sudi za ubojstvo. Kao jedinac čiji su roditelji oboje odvjetnici, glavni junak Theo, zna o pravu i zakonu više od većine odraslih. U malom mjestu gdje žive zna svakog suca, policajca i sudskog službenika. Sanja o tome da postane veliki parnični odvjetnik i o životu u sudnici. Međutim, glavni junak dođe do suda mnogo prije negoli se nadao. Zbog onog što zna ubrzo je uvučen u jedan senzacionalni sudski proces - hladnokrvni ubojica bit će oslobođen, a Theo jedini zna istinu. Autor John Grisham kaže kako je njegov prvi roman za mladu čitalačku publiku nastao isto kao i njegovi glasoviti pravnički trileri:
"Inspiracija za knjigu o Theu Boonu došla je s istog izvora kao za moje druge knjige. Prvo je bila priča, ali i svojevrsni izazov i radoznalost mogu li napisati knjigu za takvu publiku. I jednom kad samo počeo, kad je ideja sazrela i kad sam osmislio zaplet, knjiga je dobro napredovala i shvatio sam da ću uspjeti. Ipak, bio je to izazov, jer nisam nikad prije napisao takvu knjigu. Ja imam dvoje djece i još se uvijek sjećam što su čitali i o čemu su razmišljali kad im je bilo 10 ili 12 godina. A imam također i vrlo dobro pamćenje iz vremena kad je meni bilo 13 godina. To je jedno od razdoblja mog života kojeg se vrlo dobro sjećam. I odlučio sam da će Theo imati trinaest godina. I ostat će trinaest godina star zauvijek."
Krajem godine Grisham je objavio pravnički triler Priznanje. Izazov koji je postavljen na samom početku romana jest da se spasi jedan mladić od smrtne kazne. Prije devet godina Travis Boyette silovao je i ubio jednu vatrenu navijačicu srednjoškolske ekipe američkog nogometa u Teksasu, međutim, nije uhvaćen. Ipak u zatvoru je završio zbog niza drugih zločina, a sad bi trebao biti pušten na uvjetni otpust iz zatvora. Za smrt djevojke osuđen je njen školski kolega, igrač američkog nogometa, Donte Drumm i nad njim bi uskoro trebala biti izvršena smrtna kazna. On je nakon policijskog zlostavljanja priznao zločin, tužitelji vjeruju da pred sobom imaju krivca, a guverner Teksasa rutinski odbija pomilovanja. Boyette odlazi kod jednog svećenika u Kanzasu i povjeri mu što je učinio prije devet godina. On i svećenik potom krenu zajedno u Teksas kako bi pokušali spasiti Drumma od pogubljenja. On treba vlastima pokazati gdje je sakrio djevojčino tijelo i tako spasiti osuđenika, međutim na raspolaganju ima samo 24 sata.
Grisham je preispitivao problem smrtne kazne i u svojim ranijim djelima - non-fiction knjizi Nedužan čovjek i u romanu Komora. Kao vatreni zagovornik ukidanja smrtne kazne u Sjedinjenim Državama, Grisham koristi svoj posljednji roman i kako bi pokazao da postoje oni koje ne zanima pravda i koji smrtnu kaznu promatraju kao sredstvo za ostvarivanje svojih političkih ciljeva. Policajci koji se prezrivo odnose prema Ustavu, tužitelji koji koriste smrtnu kaznu da bi ponovno bili izabrani i suci koji shvaćaju da provedba zakona često ne dovodi do pobjede na izborima.
"Pravo nas primorava na krajnosti. Uistinu vas navodi na to. Kad radite kao odvjetnik u kaznenim slučajevima, ne volite previše policajce i tužitelje. Kad ste tužitelj, mrzite kriminalce. Jednostavno se nalazite na različitim stranama ulice i tu nema nikakve sredine."
Julie Orringer objavila je roman Nevidljivi most o mađarskom Židovu Andresu koji je došao iz Budimpešte u Pariz studirati arhitekturu. U glavni francuski grad stiže sa stipendijom, jednom putnom torbom i misterioznim pismom za ništa manje misterioznu Klaru. Kako pada u vrlo složen odnos s njom, počinje otkrivati i neke životne tajne koje će izmijeniti njegovu sudbinu. Na kraju Andresove druge godine u Parizu izbija rat u Europi, kontinentu gdje već postoji jaki anti-semitizam. Drugi svjetski rat i holokaust predmet su mnogih knjiga, međutim, Julie Orringer uspijeva ispripovijedati priču koja se ne nalazi u udžbenicima ni dokumentarcima, priču o Židovima u Mađarskoj koja pretvara ratnu stvarnost u život koji će dirnuti čitatelja kako to samo nečija osobna priča može. Autorica romana Nevidljivi most kaže kako je još kao djevojčica naučila što znači biti drugačiji
"Kako je to biti židovsko dijete u uglavnom kršćanskoj, odnosno, katoličkoj sredini - naučila sam rano. Kad sam se prije desetak godina po prvi put spremala u Pariz, moj djed mi je spomenuo kako je živio u tom gradu dvije godine kao mladić. Tad sam prvi put čula za to. Rekao mi je kako je dobio stipendiju da studira arhitekturu. Kao mađarskom Židovu nije mu bio dopušten upis na fakultete u Mađarskoj, zahvaljujući brojčanim kvotama koje danas, hvala Bogu, više ne postoje u toj zemlji. Dakle, prije rata studirao je dvije godine u Francuskoj, a onda je ostao bez studentske vize i morao se vratiti u Mađarsku, gdje je bio regrutiran u jednu jedinicu za prisilni rad u mađarskoj vojsci. Dotad nisam znala što mu se događalo. I kad sam počela postavljati pitanja o tom vremenu, pojavio se jedan cijeli niz nevjerojatnih i katastrofičnih priča i u mojoj glavi se polako počeo uobličavati roman."
Pripovijedanje Julie Orringer je besprijekorno i u njemu je iskazala nevjerojatno vještinu da spoji u jednu cjelinu dva glavna dijela romana – prvi u kojem glavni likovi Andres i Klara proživljavaju svojevrsno odrastanje i drugi koji opisuje napetu situaciju u obitelji kojoj prijete rat i mržnja.
