CRISPR omogućava poboljšane usjeve koje su otpornije na klimatske promijene i liječenje bolesti, ali istovremeno, postoji i otpor u prihvatanju ove tehnologije.
CRISPR je relativno nova tehnologija uređivanja genoma, za koju su 2020. Jennifer Doudna i Emmanuelle Charpentier podijelile Nobelu nagradu za hemiju. Do sada u Bosni i Hercegovini nije korištena i ovo su prvi koraci da se CRISPR uvede kao tehnologija u BiH.
Predavanja o ovoj tehnologiji nedavno je u Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) održao profesor dr. Bing Yang, s Univerziteta Missouri. Radionicu je podržao američki State Department, a provedbu programa je omogućilo Ministarstvo poljoprivrede SAD-a i Udruga genetičara u BiH.
Poboljšavanje usjeva
Ova vrlo precizna tehnologija može mnogo toga učiniti u medicini, ali i u poljoprivredi. Već se širom svijeta razmišlja o tom kakvi bi se poboljšani usjevi mogli dobiti, pogotovo vremeni klimatskih promjena.
„Uređivanje genoma može pomoći poljoprivredi na najmanje dva načina, prvo pomaže istraživačima da bolje razumiju funkciju gena, brzo otkriju i potvrde genetički sastav koji kodira osobine u biljkama“, kazao je dr. Bing Yang.
„Drugo, pomaže naučnicima i uzgajivačima da poboljšaju genetički sastav čineći precizne promjene. Kroz istraživanje i razvoj, koristeći tehnologiju za uređivanje genoma, naučnici mogu uzgajati usjeve koji su otporniji na štetočine i bolesti, tolerantniji na sušu i visoke temperature, stvarati hranjivije i zdravije prehrambene proizvode“, istakao je profesor Yang.
CRISPR: genetičke „makaze“
CRISPR (izgovara se kao „krisper“) je u osnovi sistem koji postoji kod nekih bakterija i omogućava im da „izrežu“ virusne gene virusa koji inficiraju bakterije. Naziv je akronim za Clustered Regularly Interspaced Short Palindromic Repeats, što bi se moglo prevesti kao „skupljena pravilno razmaknuta kratka palindromska ponavljanja“.
Radi se o sekvencama genoma koji se javljaju na određenim mjestima u grupama, imaju pravilna ponavljanja i genetičke sekvence se čitaju jednako u oba smjera, kao palindromi.
„U osnovi, ova tehnologija uključuje korištenje enzima i molekula ribonukelinskih kiselina (RNK) koji su se razvili u određenim bakterijama i služe za zaštitu bakterija od virusa. Ovaj sistem djeluje poput molekularnih makaza i reže nukleinske kiseline na tačno određenom mjestu“, objašnjava Yang.
Sigurnost CRISPR metode
Metoda je brzo postala novi zlatni standard u uređivanju genoma, potisnuvši neke druge, starije metode. Pošto je nova, mnogi se pitaju da li je ova metoda bolja i sigurnija od nekih starijih metoda uređivanja.
„Naučnici mogu isporučiti reagense u ćelije biljaka ili drugih organizme kako bi izvršili precizne promjene DNK. U većini slučajeva, promjene mogu biti nekoliko baza nukleinskih kiselina i CRISPR nosač se može izdvojiti, što rezultuje usjevima koji sadrže precizne genetičke promjene bez strane genetičke sekvence. U tim slučajevima usjeve ne treba nazivati GMO“, govori Yang.
„Genomski uređeni usjevi, poput svojih konvencionalno uzgojenih usjeva, predstavljaju male rizike“, istakao je.
Rizici kod ove tehnologije su povezani s mogućnošću izrezivanja genoma na mjestima na kojima nije planirano, ali se u supštini radi o preciznoj i sigurnoj tehnologiji. Jedna od prednosti CRISPR tehnologije uređivanja genoma je i to da nije teška ni komplicirana te nije tako skupa za korištenje u nekim usjevima.
Javnost i nove tehnologije
Još uvijek postoji veliki strah i predrasude o genetički modificiranim organizmima, a CRISPR metoda je još novija i običnim ljudima manje poznata. Zato postoji strah kako će potrošači prihvatiti biljke uređene CRISPR-om.
„Javnost i potrošači bi trebali, i hoće, bolje prihvatiti usjeve s uređenim genomom, mislim. Potrošači moraju naučiti više o tehnologiji, a odluka bi se trebala temeljiti na nauci“.
Uređivanje genoma nova je biotehnologija u koju su u nekim zemljama uložena velika sredstva zbog obećanja da će dovesti do novih lijekova i terapija za genetičke bolesti u medicini te omogućiti poželjna svojstva usjeva u poljoprivredi. Druge zemlje, poput BiH, tek trebaju usvojiti ovu tehnologiju, i taj proces treba biti postepen.
„Za zemlje koje ga tek počinju usvajati i njihovi naučnici tek uče kako to učiniti, preporučio bih nekoliko koraka. To su ulaganje u infrastrukturu koja olakšava istraživanje i obuku istraživača u uređivanju genoma. Zatim uspostavljanje regulatorni okvir za regulisanje usjeva uređenih genomom na temelju nauke i uključiti javnost i druge sudionike što je ključno za donošenje odluka u istraživanju, razvoju i puštanju u promet usjeva s ovako uređenim genomom“, dodao je Yang.
Značaj radionice za bosansko-hercegovačke naučnike
„Trenutno ne postoji poseban okvir za uređivanje genoma, Zakon o GMO nije adekvatan, odnosno ne obuhvata uređivanje genoma kao novu tehnologiju“, kazala je dr. Adaleta Durmić-Pašić, naučna savjetnica pri Institutu za genetičko inženjerstvo. „Izuzetak su slučajevi kada genomsko uređivanje prati i ugradnja strane DNK“, dodala je.
Dr. Durmić-Pašić je istakla značaj ove radionice u razbijanju predrasuda prema novim tehnologijama.
„Ovakve radionice su važne za ublažavanje zabrinutosti u naučnoj zajednici, a ta zabrinutost se odnosi na kompleksnost samih laboratorijskih postupaka“, kazala je.
„Uređivanje gena je moćan alat u bazičnim istraživanjima funkcije gena i vjerujem da u tom pravcu idu planovi za njegovu primjenu, za početak. Što se tiče primjene u poljoprivredi ili eventualno medicini, očekuje se razvoj pravnog okvira koji treba da obezbijedi odgovornu i bezbjednu primjenu tehnologije“, dodala je dr. Durmić-Pašić.
„Drugo, pomaže naučnicima i uzgajivačima da poboljšaju genetički sastav čineći precizne promjene. Kroz istraživanje i razvoj, koristeći tehnologiju za uređivanje genoma, naučnici mogu uzgajati usjeve koji su otporniji na štetočine i bolesti, tolerantniji na sušu i visoke temperature, stvarati hranjivije i zdravije prehrambene proizvode“, istakao je profesor Yang.
