Misa za žrtve bleiburškog križnog puta, uprkos protestima, biće održana u subotu, 16. maja u sarajevskoj katedrali. Misu će predvoditi vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić.
Biće to 75. komemoracija za žrtve bleiburškog križnog puta, koje su se održavale na Bleiburškom polju, u Austriji. Prošle godine u martu biskupija u austrijskom gradu Klangenfurtu je odbila molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanje mise, obrazlažući da se politički instrumentalizira i da je postala dio ‘političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom doživljavanju i tumačenju povijesti’.
Kardinal Vinko Puljić je ranije izjavio da zbog mjera zabrane okupljanja i ograničenog kretanja u cijeloj Evropi nije bilo moguće komemoraciju održati na Bleiburškom polju, zbog čega su mu ‘biskupi biskupskih konferencija dali mandat da predvodi komemoraciju za žrtve bleiburškoga križnog puta, kao i svih drugih žrtava rata i poraća’, u Sarajevu.
Bleiburški križni put se naziva i Hrvatski križni put.
Ko je stradao na Bleiburškom polju
Istoričar Husnija Kamberović pojašnjava za Radio Slobodna Evropa (RSE) kako se radi o skupu događaja koji se vežu uz stradanje pripadnika hrvatskih oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske (NDH), koja je podržavala fašističku ideologiju, te čija se vojska borila protiv partizana.
Prvi se tiče, kaže Kamberović, obračuna prilikom povlačenja prema Bleiburgu, drugi samog čina predaje na Bleiburškom polju i treći sudbine zarobljenih tokom njihovog povratka u Jugoslaviju.
„U sva ta tri događaja imamo neku vrstu vojnog obračuna. Recimo, u tom povlačenju hrvatskih oružanih snaga, među kojima je bilo i četnika i slovenačkih domobrana bilo je, kako se vjeruje, gotovo 200 hiljada vojnika. Bilo je samo 115 do 120 hiljada hrvatskih oružanih snaga, oko 10 hiljada četnika, 10 hiljada slovenačkih domobrana i oko 50 ili 60 hiljada civila koji su se povlačili“, kaže Kamberović.
Profesor na sarajevskom univerzitetu ističe da su na čelu kolone išli pripadnici hrvatskih oružanih snaga, među kojima su bili ljudi koji su činili zločine tokom Drugog svjetskog rata, a među njima se spominje i Vjekoslav Maks Luburić.
Luburić je bio ustaški pukovnik i tvorac zloglasnog logora Jasenovac.
- Zahtjevi da Puljić preispita odluku o misi za Bleiburg u Sarajevu
- I u Hrvatskoj podijeljeno oko Bleiburga i komemoriranja u BiH
U zasjedi koju su napravile partizanske snage došlo je do obračuna. Pobijen je dio snaga koje su se povlačile prema Austriji. Britanske snage su odbile na Bleiburškom polju prihvatiti njihovu predaju, nakon čega su se predali partizanskim snagama koje su bile iza njih, kaže Kamberović.
„Na samom Bleiburškom polju je bio i mali okršaj, kada se jedna skupina vojnika hrvatskih oružanih snaga, koje su se odbijale predati, pokušala probiti i nastaviti dalje put na zapad. U tom okršaju je jugoslovenska vojska, budući da je bila puno jača, reagirala i ubila određeni broj vojnika, a bilo je i žrtava civila. Ali, tu se radi o malom broju žrtava. Zašto? Posve je krivo da su partizani na samom Bleiburškom polju masakrirali hrvatske vojnike i civile. To bi bilo nemoguće zato što se to odvijalo pred očima Britanaca i teško je zamisliti da bi neko poput Tita, odnosno partizana koji su željeli ostaviti dojam organizirane vojske, pred očima Britanaca, doslovno masakrirao vojnike i civile“, navodi Kamberović i dodaje da je nakon toga uslijedio povratak u Jugoslaviju.
„Na tom je putu, očito, bilo i likvidacija bez suđenja, ali, budući da je taj put bio i jako težak, bilo je ljudi koji su umirali iz različitih razloga, recimo od iznemoglosti. Oni se nisu vraćali kamionima, vozovima, nego su pješačili. Neki su pješačili, na primjer, od Bleiburga do Vojvodine ili čak dublje u jugoslavensku teritoriju. Bilo je ljudi koji su prepješačili i do hiljadu kilometara“, pojašnjava Kamberović.
S istorijskog ugla, Kamberović kaže da bi se, ukoliko je bilo onih koje su, nakon predaje, partizani ubili bez suđenja, na to moglo gledati i kao na zločin.
Protesti zbog mise u Sarajevu
Protiv održavanja mise bleiburškim žrtvama u Sarajevu je SUBNOR (Savez udruženja antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata) Bosne i Hercegovine, koji je za 16. maj najavio i komemorativnu šetnju žrtvama zločina u Drugom svjetskom ratu.
Uoči šetnje, kako najavljuju, biće održano okupljanje i govor ispred Filozofskog fakulteta u Sarajevu, u blizini kojeg su 28. marta 1945. godine ustaške snage, prema naređenju tadašnjeg ustaškog upravitelja Sarajeva, Maksa Luburića, objesile 55 građana Sarajeva.
„Činjenica je da se u Sarajevu tih posljednjih nekoliko mjeseci spominje ta strahovlada Luburića, koji je u Sarajevo došao u februaru i martu i koji je pobio oko 800 ljudi u ta dva mjeseca. Sarajevo je jako puno patilo. I to vješanje krajem marta na Marijin Dvoru je nešto što je obilježilo kraj rata u Sarajevu. Ne samo na Marijin Dvoru, nego i drugim dijelovima Sarajeva. To su bili ljudi koje je Luburićev režim okarakterizirao kao komunističke jatake“, pojašnjava Kamberović.
Na održavanje mise u Sarajevu reagovao je i Svjetski jevrejski kongres (WJC), međunarodna organizacija koja zastupa jevrejske zajednice u više od 100 zemalja svijeta pred vladama, parlamentima i međunarodnim organizacijama.
"Kongres je ogorčen spoznajom da se u protekle 24 godine u Hrvatskoj, obilježavanjem Dana sjećanja na žrtve borbe za slobodu i neovisnost Hrvatske, ne veličaju heroji koji su pridonijeli usponu jake i moralne savremene Hrvatske, već pojedinci koji su podržavali ili su bili aktivno uključeni u aktivnosti režima koji je pogubio stotine hiljada nedužnih muškaraca, žena i djece, ubijenih samo zbog svog etničkog ili vjerskog identiteta", stoji, između ostalog, u saopštenju koje potpisuje Menachem Rosensaft, glavni savjetnik WJC-a i pomoćni izvršni potpredsjednik.
Poziv da se misa ne održi u Sarajevu uputili su članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, nevladine organizacije, a reagovala je i Ambasada SAD u Bosni i Hercegovini koja je putem Twittera pozvala na suzdržavanje od revizionizma historije.
Udruženje Počasni bleiburški vod, uz pokroviteljstvo Sabora Hrvatske, tradicionalno u maju organizuje komemoraciju za vojnike Nezavisne Države Hrvatske i civile koji su 1945. htjeli da se predaju savezničkim snagama, ali ih je britanska vojska izručila jugoslovenskoj.
U saopštenju Počasnog bleiburškog voda, koji je i organizator komemoracije, navedeno je da će se pomen žrtvama održati i na groblju u Unterloibachu, u Austriji, kao i na groblju Mirogoj u Zagrebu.
