Međunarodni kurikulum osnovnog obrazovanja predstavlja relativno novi pristup obrazovanju. Započet je u Britaniji, prije niti deset godina, a sada se koristi u više od tisuću osnovnih škola u 58 zemalja, uključujući i Sjedinjene Države. Kurikulum individualizira obrazovanje i primjenjuje međunarodno orijentiran pristup učenju.
Alison Kerr je učiteljica drugog razreda u Britanskoj američkoj školi u Los Angelesu, jednoj od nekoliko američkih privatnih škola koje podučavaju prema Međunarodnom kurikulumu osnovnog obrazovanja. Ona kaže da je glavni cilj tog kurikuluma da angažira djecu u proces učenja. Ovo polugodište, primjerice, njezin razred uči o povijesnim ličnostima:
"Svako se dijete potajno pripremilo da pokaže neke pojedinosti o osobi koju će predstaviti. Po dolasku u školu, presvuklo bi se u odgovarajuću odjeću i razredu dalo 10 podataka o traženoj osobi, koje je ranije samo kod kuće istražilo. Ostatak razreda bi onda trebao pogoditi o kojoj, odnosno kojim značajnim osobama se radi. Dakle, ne rade sva djeca istu stvar, nego je svačiji zadatak individualan."
U obrazovanju, ovih dana, uniformnost ne pristaje svima, kaže pedagog Martin Skelton. On je jedan od autora Međunarodnog kurikuluma. Da bi djeca učila i uspjela, treba im program koji im dozvoljava da uče individualno, kaže Skelton:
"Naša je zamisao da učitelji trebaju razmišljati o svakom djetetu u svom razredu, zašto ne uči bolje, i da pokušaju razraditi što će sutra raditi u razredu da bi svako dijete učilo što bolje može."
Drugi važni cilj kurikuluma je, kaže Skelton, pripremiti današnju djecu da postanu čelnici 21.-vog stoljeća. Većina svjetskih problema rješavat će se međunarodno, nijedna zemlja pojedinačno neće riješiti pitanje očuvanja okoliša niti terorizam, jer su to multi-kooperativne aktivnosti, kaže Skelton. Da bi to postalo moguće, ističe on, kurikulum je usredotočen na razvijanje ispitujućeg uma i osobnih kvaliteta svakog djeteta, tako da svi oni postanu dobri građani svijeta.
"U kurikulum su ugrađene specifične aktivnosti koje potiču razvitak međunarodne orijentiranosti od dobi od 5 godina nadalje. Potičemo djecu da se druže s djecom iz škola u drugim zemljama, te da komuniciraju na načine koji su danas iznimno laki, recimo Skype."
Emma Northey je ravnateljica predškolskog obrazovanja u Britanskoj školi u Bostonu. Njezini su razredi mališana sudjelovali – a i sami, zajedno sa svojim roditeljima i učiteljima, pripremili – školski izložbeni sajam, nazvan 'Put oko svijeta u jedan dan'. Predstavljeno je bilo više od 50 naroda i zemalja. Jedna od aktivnosti na tom sajmu posebno je bila dizajnirana da poduči djecu o sličnostima između različitih kultura.
"Svako je dijete dobilo 'putovnicu'. Znali su da će obići svijet u jedan dan i svakome je rečeno da se trebaju vratiti s dvije sličnosti ili jednakosti koje su vidjeli između dviju različitih kultura. Čak su se trogodišnjaci vratili rekavši: svi pišu; neki pišu odozgo nadolje, neki s lijeva nadesno, neki s desna nalijevo."
Kate Foy, iz Britanske škole u glavnom gradu Washingtonu, kaže da djeca trebaju živjeti u iskustvu učenja i ono što su otkrili predstaviti na način koji im je najdraži, bilo kao usmenu prezentaciju, ili kao umjetnički izražaj, ili pismeno. I uloga učitelja se promijenila.
"Uloga učitelja je da bude facilitator u procesu učenja u učionici, da pomogne učenicima da sami otkriju stvari koje trebaju naučiti. Kao učitelj, morate ih malo pustiti da sami otkrivaju, ali morate pitati prava pitanja. Tako djecu učite da sami tragaju i uče, a ne da im nova znanja ulijevate u glavu. Prema Međunarodnom kurikulumu, nema uopće mjesta za ulijevanje znanja u nekoga."
Jedan od autora kurikuluma, Martin Skelton kaže da su povratne informacije za sada ohrabrujuće. I učenici i učitelji kažu da kurikulum čini nastavu uzbudljivijom.