Nedavno objelodanjivanje činjenice da je američka agencija za sigurnost uveliko pratila telefonske i Internet komunikacije dovelo je do mnogih tehničkih pitanja, među njima i to na koji je način zapravo moguće pregledati tako ogromnu količinu informacija. Ispostavilo se da je vlada sakupljala samo takozvane metapodatke.
Zvaničnici američke vlade kažu da je nadgledanje obuhvatalo samo metapodatke, odnosno šablone telefonskih poziva i Internet poruka, a ne sadržaj komunikacija. Prema izvještajima, najveći dio e-mail poruka poslat u određenom vremenskom periodu je presretnut i metapodaci su pohranjeni zbog moguće kasnije analize. Bill Supernor je glavni tehnološki stručnjak za firmu KoolSpan, koja se bavi sigurnosti na internetu. On kaže da metapodaci mogu dati vrijedne informacije obavještajnim službama.
Metapodaci je općenit naziv koji se koristi za opis informacija koje govore o informacijama. Stoga metapodatak o e-mailu može biti informacija o tome ko ga je poslao, kome je poslat, koje je veličine poruka. Mnoge e-mail poruke su prošle kroz brojne kompjuterske protokole. Izvjestan broj različitih stanica za prenos e-mail poruka i takve vrste informacija se mogu smatrati metapodacima, kaže Bill Supernor.
On dodaje da pohranjivanje metapodataka zahtijeva znatno manje prostora nego pohranjivanje sadržaja tih istih poruka, te da je njih mnogo lakše označiti i ubaciti u katalog. Ali njihova korist je ograničena. I telefonski razgovori također sadrže metapodatke, među njima preko kojih je tornjeva poziv prošao, kada je poziv započeo i kada završio, kao i gotovo tačnu lokaciju osobe koja je razgovarala. Takve vrste informacija mogu pomoći policiji i obavještajnim agencijama da tragaju za kriminalcima i teroristima. Ali Internet poruke mogu također pomoći hakerima koji nastoje ukrasti financijske i osobne podatke.
Najbolja stvar koju možete uraditi kako biste se odbranili je izabrati nasumične lozinke, dakle ništa što bi uključivalo imena vaših ljubimaca ili kola, adresu, članove obitelji, ništa što se pojavljuje u društvenim medijima. To je veliko oružje u rukama loših momaka, kaže Bill Supernor.
U slučaju mobitela, on kaže da ih nikada ne biste trebali koristiti kako bi poslali vrijedne informacije kao što su broj lične karte, identifikacioni broj ili broj kreditne kartice.
Tekst poruke ne bi koristio za razmjenu povjerljivih podataka. Takav prenos nije siguran kako bi se dijelila takva vrsta informacija.
Bill Supernos dodaje da Internet nije siguran način komunikacije i preporučuje kodiranje poruka koje sadrže povjerljive informacije. To je osobito tačno za komercijalne kompanije i organizacije koje žele osigurati da privatne informacije koje razmjenjuju ostanu iza nebrobojnog zida.
Zvaničnici američke vlade kažu da je nadgledanje obuhvatalo samo metapodatke, odnosno šablone telefonskih poziva i Internet poruka, a ne sadržaj komunikacija. Prema izvještajima, najveći dio e-mail poruka poslat u određenom vremenskom periodu je presretnut i metapodaci su pohranjeni zbog moguće kasnije analize. Bill Supernor je glavni tehnološki stručnjak za firmu KoolSpan, koja se bavi sigurnosti na internetu. On kaže da metapodaci mogu dati vrijedne informacije obavještajnim službama.
Metapodaci je općenit naziv koji se koristi za opis informacija koje govore o informacijama. Stoga metapodatak o e-mailu može biti informacija o tome ko ga je poslao, kome je poslat, koje je veličine poruka. Mnoge e-mail poruke su prošle kroz brojne kompjuterske protokole. Izvjestan broj različitih stanica za prenos e-mail poruka i takve vrste informacija se mogu smatrati metapodacima, kaže Bill Supernor.
On dodaje da pohranjivanje metapodataka zahtijeva znatno manje prostora nego pohranjivanje sadržaja tih istih poruka, te da je njih mnogo lakše označiti i ubaciti u katalog. Ali njihova korist je ograničena. I telefonski razgovori također sadrže metapodatke, među njima preko kojih je tornjeva poziv prošao, kada je poziv započeo i kada završio, kao i gotovo tačnu lokaciju osobe koja je razgovarala. Takve vrste informacija mogu pomoći policiji i obavještajnim agencijama da tragaju za kriminalcima i teroristima. Ali Internet poruke mogu također pomoći hakerima koji nastoje ukrasti financijske i osobne podatke.
Najbolja stvar koju možete uraditi kako biste se odbranili je izabrati nasumične lozinke, dakle ništa što bi uključivalo imena vaših ljubimaca ili kola, adresu, članove obitelji, ništa što se pojavljuje u društvenim medijima. To je veliko oružje u rukama loših momaka, kaže Bill Supernor.
U slučaju mobitela, on kaže da ih nikada ne biste trebali koristiti kako bi poslali vrijedne informacije kao što su broj lične karte, identifikacioni broj ili broj kreditne kartice.
Tekst poruke ne bi koristio za razmjenu povjerljivih podataka. Takav prenos nije siguran kako bi se dijelila takva vrsta informacija.
Bill Supernos dodaje da Internet nije siguran način komunikacije i preporučuje kodiranje poruka koje sadrže povjerljive informacije. To je osobito tačno za komercijalne kompanije i organizacije koje žele osigurati da privatne informacije koje razmjenjuju ostanu iza nebrobojnog zida.
