Mediji u Srbiji su objavili, a potom javni servis u Republici Srpskoj preuzeo analizu u kojoj se tvrdi da je zločin na Tuzlanskoj kapiji 1995. kada je ubijena 71 mlada osoba, a više od 200 ih teško ranjeno, teroristički akt, te da ga je izvelo više bombaša samoubojica.
Revidiranje i negiranje ratnih zločina, analize koje iskrivljuju sliku i sudjelovanje medija u tom procesu nisu rijetkost u poratnoj Bosni i Hercegovini i njenom susjedstvu. No, kako kažu analitičari, zabrinjava činjenica da se sve to događa, nakon što sudovi donesu presude, te da je cilj ovakvih analiza koje odabrani mediji i prenesu, negiranje zločina i širenje govora mržnje.
Dvadeset i četiri godine nakon zločina na Tuzlanskoj kapiji, zbog kojeg je Sud BiH na 25 godina zatvora osudio generala Vojske Republike Srpske Novaka Đukića, bosanskohercegovačka javnost sa nevjericom čita analizu urađenu u Srbiji, a u kojoj se tvrdi da su mlade na Tuzlanskoj kapiji ubili bombaši samoubice, tačnije islamski teroristi.
Da ova analiza, koja po mišljenju analitičara služi za revidiranje sudom utvrđene istine i negiranje zločina stigne do običnih ljudi, potrudili su se mediji u Srbiji a odmah je preuzela i na svom internet portalu objavila Radio Televizija Republike Srpske (RTRS).
Novinar Dino Kalesić, otac najmlađe žrtve na Tuzlanskoj kapiji Sandra Kalesića koji je ubijen sa samo tri godine, kaže kako je riječ o medijskom senzacionalizmu. Također, pita zašto mediji u BiH, ali i u susjednoj Srbiji, umjesto ovakvog pisanja ne postavljaju jedno od ključnih pitanja - kako je moguće da je osuđeni ratni zločinac Novak Đukić i dalje na slobodi.
„Treba se baviti temom kako je taj čovjek izašao iz Bosne. To je ključni problem u cijeloj priči. Srbija i Hrvatska, kakve god mi emocije imali su strane zemlje, kao Belgija i Francuska. Morate pokazati isprave kada prelazite te granice. BiH je dozvolila da osuđeni i presuđeni ratni zločinac nesmetano izađe iz BiH. I ne traži ga. To je ključni problem. Novaka Đukića treba tražiti da u BiH služi kaznu“, kaže za RSE Dino Kalesić.
O medijskim istupima o zločinu na Kapiji poseban tekst i javno reagiranje posvetio je pisac i novinar Dragan Bursać. Kaže da mu se, dok je čitao i gledao novinarske priče koji pobijaju činjenice i negiraju zločin na Kapiji, ledila krv u žilama.
„To je jako opasno da se u svjetlu fakata uzimaju Večernje novosti, jedno od oficijalnijih glasila Vučićevog režima koje su bile i Miloševićeva režimska novina. Sada se na tome grade nove priče. Radio Televizija Republike Srpske će to preuzeti i praviti od toga priloge. To je jedno mučko fabrikovanje istine i jedna potpuna revizija prošlosti. To sada već ide na nivo 'mainstreama'. Nema više da će samo ekstremni nacionalisti to prihvatiti. Ovo sada ulazi u mainstream gdje se izvrtanje činjenica pretvara u realnost i gdje se nastoji potisnuti istina i gdje se njihova laž pretvara u istinu“, kaže Bursać.
Medijsko negiranje presuđenih ratnih zločina je posebna vrsta propagande, a ne novinarstva, upozorava univerzitetski profesor Enes Osmančević. Poigravanje sa činjenicama kakve su prenesene o Tuzlanskoj kapiji ima poseban cilj, dodaje on.
„Dakle, ovdje je riječ o klasičnom spinu i riječ je o njegovom daljem prenošenju koji za cilj ima, umjesto suočavanja s prošlošću, historijskim činjenicama i preuzimanjem odgovornosti, da se historija revidira i retušira na način da se negira zločin i da se negira mogućnost odgovornosti počinitelja. Cilj je i da se politika koja je, na neki način, dovela do ratova devedesetih godina oživi i da djeluje BiH na čin sličan ratnom, samo drugim sredstvima. Dakle, ovdje je riječ o propagandi, klasičnim propagandnim postupcima. Ovdje nije riječ o novinarstvu“, kaže profesor Enes Osmančević.
Medijsko revidiranje zločina na Kapiji pokazat će koliki utjecaj mediji imaju na javno mnijenje i kakve opasne posljedice mogu biti, smatra Osmančević.
„A posebno su ovakve stvari sračunate na onaj dio stanovništva koji nije obaviješten ili onaj dio stanovništva za koji se zna ili pretpostavlja da imaju slične stavove i opredjeljenja. Onda će im ovakva propagandna aktivnost kroz medije samo pomoći da učvrste svoje već postojeće stavove“, dodaje on.
Dragan Bursać također naglašava da brojni mediji rade u svrhu širenja političke i nacionalističke propagande, te su i sudionici u širenju mržnje.
„To nije doprinošenje ovakvo ili onakvo, zamotano u rukavicama. Ovo je direktno saučesništvo. U normalnom svijetu ti ljudi i ti mediji bi kad tad morali odgovarati. Međutim, u Srbiji lustracija nikada nije provedena. Isti ljudi koji su bildali Miloševićev režim, isti ljudi koji su bildali situaciju koja je prethodila genocidu i sada su tu. Svi pojedinci koji su radili u tim medijima, u tim fabrikama laži i sada rade i vaskrsli su kao vampiri. To nisu drugi ljudi koji su došli s Marsa. To su isti ljudi koji održavaju čitav jedan sistem laži jedne države. To očigledno funkcioniše. Nažalost po taj narod i po tu državu. Ali što se kasnije suoče s istinom biće teže i dugotrajnije otrježnjenje“, objašnjava Bursać
Brojne su reakcije i u Tuzli zbog tekstova u kojima se tvrdi da je zločin na Kapiji iskonstruiran. Predsjednik Fondacije „Istina pravda pomirenje“ Sinan Alić kaže kako je riječ o „pištolj novinarstvu“.
„Ovo je reciklaža laži koje se u vezi s Kapijom ponavljaju zadnjih četiri ili pet godina, od onog trenutka kada je Novak Đukić pohitao u naručje majci Srbiji, a ona, kao što znate štiti sve zločince koji su počinili zločin u njeno ime. Beograd je pun takvih i tamo je dobrodošao svaki. Među njima je i Novak Đukić“, rekao je on na konferenciji za novinare održanoj u utorak u Tuzli, a povodom objavljivanja teksta u kojem se tvrdi da su mlade u Tuzli 1995. godine ubili teroristi, a ne granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske na obližnjoj planini Ozren.
Negiranje zločina je govor mržnje, a govor mržnje je kazneno djelo, upozoravaju naši sagovornici i dodaju da je u ovom slučaju usmjeren ka tome da se zločinima da legitimitet. Nerijetko, u svemu tome sudjeluju i mediji.
