U potresnom svjedočenju, 107-godišnja Viola Fletcher, najstarija živa žrtva masakra u Tulsi u Oklahomi 1921. godine, prisjetila se strahota napada - i kako su ona i ostali ostavljeni od strane države, koju je optužila da je sahranila prošlost.
"Niko nije mario za nas gotovo 100 godina. Mi i naša istorija smo zaboravljeni, isprani", rekla je na saslušanju Odbora za pravosuđe Predstavničkog doma.
Noseći naočale sa žičanim okvirima, biserne naušnice i kratko podrezanu bijelu kosu, Fletcher je rekla da joj je to prvo putovanje u glavni grad SAD-a.
"Ovdje tražim od svoje zemlje da prizna ono što se dogodilo u Tulsi 1921. godine", rekla je.
Fletcher, koja je napustila osnovnu školu i pretrpjela decenije siromaštva radeći uglavnom kao kućna pomoćnica za bijele porodice, rekla je da je u prošlom stoljeću "svakodnevno preživljavala masakr".
Krvoproliće u Tulsi, u kojem je 31. maja i 1. aprila 1921. godine ubijeno do 300 Afroamerikanaca, kada su rulje bijelaca zapalile crnu četvrt Greenwood, ostaje osjetljivo pitanje.
Kao jedna od najuspješnijih američkih crnih enklava, Greenwood je u to vrijeme bio poznat kao "Crni Wall Street". Veći dio izgorio je do temelja u neviđenom rasnom nasilju zbog kojeg su hiljade ostale bez krova nad glavom.
"I dalje vidim ubijene crnce, crna tijela koja leže na ulici .... I dalje vidim kako se biznisi crnaca spaljuju. I dalje čujem vriske", svjedočila je Fletcher. "Naša zemlja može zaboraviti ovu istoriju, ali ja ne mogu. Neću, a neće ni drugi preživjeli, kao ni naši potomci."
Odštete nikada nisu isplaćene porodicama koje su izgubile svoje domove ili biznise, a počinioci nasilja nikada nisu optuženi.
Sto godina kasnije, grad od 400 000 - od čega je oko 15% crnaca - još uvijek je podijeljen.
Prošle godine, tadašnji predsjednik Donald Trump rasplamsao je tenzije održavajući predizborni skup u Tulsi, 19. juna, neslužbenog praznika kojim se obilježava kraj ropstva u Sjedinjenim Državama.
Trump nije spomenuo 19. jun ili masakr.
'Bijeli ljudi s oružjem'
Stogodišnji brat Fletcherove, Hughes Van Ellis, koji je bio novorođenče kada je došlo do paljenja i ubijanja, svjedočio je da su preživjele porodice crnaca ostale bez ičega, protjerane kao izbjeglice u svojoj zemlji.
"Tražimo pravdu za cjeloživotnu štetu koja nam je nanesena", rekao je Van Ellis, veteran američke vojske koji se borio u Drugom svjetskom ratu.
"Dajte nam priliku da ponovo budemo svoji", dodao je. "Molim vas, ne dopustite mi da napustim ovaj svijet bez pravde."
2001. komisija osnovana za proučavanje tragedije zaključila je da su vlasti Tulse same naoružale neke od bijelih izgrednika.
Komisija je preporučila da se stanovnicima Greenwooda i njihovim potomcima nadoknade štete, ali napor nije uspio.
Damario Solomon-Simmons, izvršni direktor Fondacije Pravda za Greenwood, rekao je Kongresu da su vlasti Tulse i Oklahome tragediju tretirale kao "ništa više od sramotne tajne za koju su se gradski oci nadali da će vremenom nestati".
Ali to nije zaboravljeno, a duga borba za pravdu "traje", rekao je.
Na stogodišnjicu masakra, neki demokrati iz Predstavničkog doma oživljavaju pozive na reparacije.
Kongresmen Hank Johnson najavio je uvođenje zakona koji stvaraju federalni sistem djelovanja za zahtjeve povezane s masakrom u Tulsi.
"Ako ne učimo iz istorije, osuđeni smo da je ponovimo", rekao je predsjedavajući komisije Predstavničkog doma, Steve Cohen, dodajući kako mnogi Amerikanci danas "nažalost" nisu svjesni da se masakr dogodio.
Lessie Benningfield Randle (106) rekla je da se prisjeća kako su "bijeli ljudi s oružjem došli i uništili njenu zajednicu" u Greenwoodu prije jednog vijeka.
Brzo se okrenula ka sadašnjosti, rekavši u emotivnoj molbi zakonodavcima da je "toliko dugo čekala pravdu".
"Umorni smo", rekla je Randle. "Molim vas danas da nam date malo mira."
