U zaljevu Narragansett, u saveznoj državi Rhode Island, riba se više ne mrijesti toliko koliko prije. Hranljive materije koje su nekada podržavale obilan morski život su se smanjile. Voda je toplija, i pokazuje znake pojave toksičnih hemikalija koje su zabranjene prije 50 godina. Ukratko, kako kažu naučnici na univerzitetu Rhode Island, zaljev Narranansett je sada poput drugih priobalnih područja širom svijeta.
Mašine rade noću, mjereći koncentraciju zagađivača iz uzoraka vode zaljeva Narragansett.Reinner Lohmann na univerzitetu Rhode Island podučava čas o zagađenju mora. On proučava organske zagađivače u zaljevu, što su hemijski sastojci u naslagama gdje se mali organizmi hrane kako bi započeli morski lanac ishrane. On je tu pronašao na stotine zagađivača, uključujući pesticide DDT i PVC, koji su u Sjedinjenim državama zabranjeni prije 40, 50 godina.
Oni možda leže u naslagama, ali kada je oluja, naslage se podignu, i sastojci se ponovo puste kroz vodu, i onda ih ribe jedu, kaže gospodin Lohmann.
On dodaje da svakih par godina, Američka agencija za zaštitu okoline provjerava količinu zagađivača u ribi. Na osnovu tih podataka, vladini naučnici su uspostavili smjernice za sigurnu konzumaciju različite ribe. One se zasnivaju na riziku oboljevanja od raka ukoliko ribu jedete svaki dan. Rinner Lohmann kaže da je ljudima potrebno 20 do 30 godina da iz organizma eliminiraju toksične materije koje unose kada jedu zagađenu ribu. Veliku naučnu zabrinutost predstavlja i dugoročno izlaganje zagađivačima i njihovo prenošenje sa majke na dijete.
Te zagađivače možemo otkriti bilo gdje. Radili smo studije u Atlantiku, Arktiku i Pacifiku, i svugdje smo ih pronašli, kaže gospodin Lohmann.
Ostali istraživači na univerzitetu Rhode Island proučavaju efekte sve većih temperatura vode. Candace Oviatt je proučavala zaljev više od 40 godina.
Jedan stupanj više se ne čini značajan. Ali kada pogledate posljednji period u kojem su glečeri bili najdeblji, a nivo vode najniži, vidjećete da je razlika u temperaturi od tada do danas samo 5 stepeni Celzijusa. Stoga je jedan stepen ogroman, i kao posljedice toga smo vidjeli ogromne promjene u zaljevu, kaže Candace Oviatt.
Usprkos svemu, istraživač na univerzitetu Rhode Island Scott Nixon, kaže da je zaljev danas u boljoj situaciji nego prije 50 godina, kada su se metali, ulja i otpad često bacali direktno u okean. Sada međutim postoje drugačije zabrinutosti.
Mislim da će većina ekologa vjerovatno reći da je najveći i hronični problem zagađenje sa nitrogenom i fosforom koje dolazi od poljoprivrede, kaže gospodin Nixon.
On dodaje da se nada da će zemlje u razvoju naučiti iz naših grešaka i da će prestati zagađivati svoja priobalna područja prije nego se načini veća šteta.
