Dvadesetšestogodišnja Lilly Alexei je s roditeljima imigrirala u Sjedinjene Države kada joj je bilo 13 godina. Obitelj je bila smještena u Californiji pored vojne baze, što je jedan od uzroka zašto se Alexei prijavila za vojsku. Fascinirana vježbama na treningu u bazi, obećala si je da će postati marinac kada odraste. Kada je došlo vrijeme, roditelji su se protivili. Popustili su tek kada je rekla da će onda umjesto toga postati policajac u opasnim naseljima.
Alexei kaže da nije požalila zbog svog izbora.
"Ovo sam oduvijek željela raditi. Sretna sam što sam izabrala ovu profesiju. Mislim da će u ovome izgraditi karijeru. Ostat ću 20 godina u marincima, i veoma sam sretna zbog toga."
Alexei je samo jedan od stotina poručnika različitih pozadina i nacionalnosti, koji treniraju u Quantico bazi.
Pukovnik George W. Smith je zapovjednik u Školi za treniranje u Quanticu. On kaže da su tjelesna spremnost i vještina samo mali dio od onoga što je potrebno da se postane marinac. Posjedovanje snažnog karaktera je jednako važno, ako ne i najvažnije.
"Mi volimo reći da je karakter temelj kada se nađete u zahtjevnom okruženju, kao što je Helmand provincija u Afganistanu, ili nedavni slučajevi u zapadnom Iraku. Pitanje je hoćete li uvijek izabrati pravi put.", rekao je Smith.
Kao dio treninga marinci u Quanticu treniraju u situacijama sličnima onima u ratu, kao što je postavljena scena Afganistana u kojoj su konstrukcije simulacija afganistanskog grada. Vojnici igraju hipotetsku scenu gdje su pobunjenici istisnuli civile i sada se skrivaju u stambenim građevinama. Misija marinaca je iskorijeniti ih.
Bitka nije pravi rat naravno. Marinci pucaju praznim mecima. Njihove puške su opskrbljene sa specijanim uređajima koji emitiraju laserske zrake svaki put kada marinac povuče obarač. Prsluci i kacige koje nose imaju posebne senzore koji detektiraju senzorske zrake. Kada je marinac pogođen, njegovo oružje se deaktivira. Tada se smatra mrtvim.
Druga simulacija su kontrolni punktovi oko 200 metara od ratišta. Ovdje marinci uče kako pretražiti automobile i osobe za mogućim eksplozivom. Glumci u sceniranju su zapravo afganistanske izbjeglice. U ratu u Afganistanu, američke snage se ne bore samo protiv pobunjenika - od njih se očekuje i da pridobiju srca lokalnog stanovništva. Bobby Brooker, također marinac na obuci, kaže da je kulturalna obzirnost veoma bitna
"Iz kulturalne obzirnosti čovjeka pregledavamo blizu auta iz poštovanja prema njemu i njegovoj obitelji. Tako ne bismo morali imati dodatna dva marinca da stoje sami sa njegovom ženom dok njega nema. Tako nismo tretirali s nepoštovanjem ni njega ni obitelj."
Misija se smatra završenom kada su svi pobunjenici ubijeni. Na kraju operacije, zapovjednici podnose izvješća. Analiziraju taktike i strategije, i razgovaraju o greškama. Svrha ovih vježbi je spašavanje života u budućnosti, kada su marinci na stvarnoj misiji. A Lilly Alexei se veseli tome:
"Želim ići bilo gdje da me vojska pošalje, uključujući Afganistan...
Za poručnicu Alexei današnja vježba može biti od vitalne važnosti za buduće stvarne bitke koje isčekuje.
