Već skoro tri godine urednik časopisa “Time” Richard Stengel surađuje s bivšim predsjednikom Južne Afrike, Nelsonom Mandelom, na pisanju njegove biografije, pod naslovom “Long walk to freedom.” Kroz razgovore s njim, putovanja i slušanje njegovih govora, Stengel je u Mandeli otkrio vođu, borca za slobodu i čovjeka. U svojoj novoj knjizi, on iznosi lekcije koje je ovaj visoko uvažavani afrički čelnik naučio kroz život. Slijedi prilog o Stengelovoj knjizi, “Mandela’s way, 15 lessons on life, love and courage – “Mandelin način – 15 lekcija o životu, ljubavi i hrabrosti.”
Richard Stengel ovog borca protiv aparthejda, dobitnika Nobelove nagrade za mir, i čovjeka koji je Južnu Afriku doveo do demokracije, smatra inspiracijom i uzorom za sve nas.
"Sve teškoće koje je on nadišao u životu nikada nikome ne bih poželio, no mislim da postoje mnoge lekcije koje nas on može naučiti, o tome kako da živimo naše živote. Ne morate biti predsjednik jedne države, ili čelnik revolucije da bi ste razumjeli neke od zaista važnih životnih lekcija kojima nas on uči."
Stengel dodaje da je čelništvo izgleda bilo u genima gospodina Mandele:
"On dolazi iz svojevrsne aristokratske afričke obitelji. Njegov je otac bio vođa jednog plemena, a kada je on umro, Nelsona je odgojio kralj njegovog lokalnog plemena, te mu objasnio afričke običaje kroz povijest, što je imalo velikog utjecaja na oblikovanje Mandele kao mladog čovjeka."
No, ono što je vjerojatno imalo najvećeg utjecaja na čovjeka koji je on postao, kaže Stengel, bilo je 27 godina koje je ovaj borac protiv aparthaida provedo u zatvoru. U početku, Nelson Medela promicao je nenasilni otpor, no kasnije je osnovao militantno krilo Afričkog nacionalnog kongresa, i poveo kampanju bombaških napada protiv vojske i drugih državnih ciljeva. Uhićen je i osuđen za sabotažu, i druge zločine protiv države. Kada je izašao iz zatvora, ovaj 71-godišnjak bio je znatno drugačiji čovjek od onog koji je 27 godina ranije ušao u zatvor.
"Kada je otišao u zatvor, 1964., bio je usijane glave, temperamentni revolucionar, koji se nije baš uvijek mogao kontrolirati. Kada je izašao, Madela je bio uzor samokontrole i zrelosti. To su vrline koje je naučio u zatvoru, jer u zatvoru, jedino što možete kontrolirati jeste vi sami. To ga je učinilo jačim, a ne slabijim."
Zatvor je Mandelu također naučio disciplini i koncentraciji. Stengel dodaje da je Mandela, u svojoj maloj zatvorskoj ćeliji, također otkrio pravo značenje hrabrosti:
"Hrabrost ne znači ne plašiti se, već pobIjediti strah koji je u vama. Stalno mi je govorio da je bio na smrt prestrašen. Mene je to fasciniralo jer on je jedan veliki heroj, a govori mi da je bio prestrašen. No, ono što je govorio bilo je da hrabrost ne dolazi iz činjenice da nas nije strah, nego iz načina na koji ga suzbijamo, nadilazimo i umanjujemo."
Za vrijeme godina provedenih u zatvoru, kaže Stegel, Mandela je imao dovoljno vremena da shvati strahovanja bijelca i frustracije crnaca. Naučio je u drugima tražiti ono dobro, te samoga sebe postavitio na mjesto onih s kojima se ne slaže. Ta mu je perspektiva pomogla da shvati da život nije jednostavno crn i bijel, nego da se sastoji od raznih nijansi.
"Znao sam mu postavljati pitanja kao što su - Vi ste podržavali militantni pristup, kao revolucionar, jer ste vjerovali da možete svrgnuti vladu, ili zato što ste htjeli pozitivnu propagandu zbog činjenice da je vas pokret bio zastrašujući. Njegovi su odgovori bili - Zašto ne oboje, znao je reći. Za Nelsona Mandelu, situacija nikada nije isključivo jedno ili drugo, već je uvijek i jedno i drugo. On vidi obje strane neke debate. Smatra da su ljudi često odveć strasni, odveć sigurni glede pitanja o kojima ne bi trebali biti toliko sigurni, jer život je složen, i nema crnih ili bijelih odgovora."
Mandela je vrlo rano shvatio važnost vanjskog izgleda, odnosno potrebe da izgleda kao pravi vođa.
"Kao mladić, uvijek je nosio lijepa odjela. No, poruka je veća od samog odijela – on nam želi reći da moramo izgledati i pretvarati se da jesmo ono što zapravo želimo biti. Ako želiš biti vođa, moraš se ponašati kao vođa. Ako želiš biti umjetnik, moraš izgledati i ponašati se kao umjetnik."
Stengel kaže da je Mandela, još kao mladić u ruralnoj Južnoj Africi, naučio još jednu vrijednu lekciju o čelništvu, a to je kako voditi izravno, ispred drugih, ali i iz pozadine:
"Izravno vodstvo, onaj više konvencionalni način, koji nam je svima dobro poznat, a to su čelnici koji se penju na podije, i drže govore, i govore masi da ih sljedi. No, onaj drugi način čelništva je potpuno drugačiji. Znali smo šetati rano ujutro po predjelima nedaleko mjesta gdje je on odrastao. Za vrijeme jedne naše šetnje upitao me jesam li ikada vodio krdo stoke, a ja sam odgovorio da nisam. To je vrlo zanimljivo, nastavio je on, jer u tome možemo naći lekcije o čelništvu, jer način na koji se krdo okuplja jest da ga se vodi iz pozadine. Pronađeš najsposobniju stoku u krdu, i njima pustiš da vode, i to je dobra lekcija za sve nas. Na taj se način dijeli bogatstvo, jer moraš pronaći ljude koji tvoje ideje i viziju mogu sprovesti u stvarnost. Mislim da je to relevantno u politici, ali i unutar naših obitelji."
Stengel kaže da mu je prijateljstvo s Nelsonom Mandelom promjenilo život na jedan vrlo osoban način:
"U Južnoj sam Africi upoznao mladu ženu koja je bila fotograf, i kada smo započeli našu vezu, Nelson Mandela nas je nagovarao da se vjenčamo, jer je mislio da smo odličan par. On je bio kum na našem vjenčanju, a kasnije je kumovao našim sinovima, koji obojica u svom imenu imaju jedan dio Mandelinog pravog, afričkog imena."
Novinar Richard Stengel kaže da njegova knjiga donosi mudrost jednog čelnika koji je shvatio da je njegova uloga u politici, a i u životu, da pronađe smjer, a onda pusti druge da upravljaju brodom.
