Formiranje nove, prelazne vlade Libije je u toku, u toku je i konsolidacija kontrole na prostoru sa kojeg su potisnute snage lojalne bivšem lideru Moammaru Gadhafiju, u toku su i borbe protiv ostataka tih snaga. U tim i takvim okolnostima nova Libija se suočava sa mnogim izazovima, a jedan od najvećih je oblast ljudskih prava.
Libijci, naime, svakim danom sve više i više otkrivaju posljedice 42-godišnje diktature Moammara Gadhafija. Jedna od tih posljedica je kršenje ljudskih prava, a aktivisti za zaštitu tih prava upozoravaju da se mora reći i prava istina o zlostavljanjima i nepoštivanju ljudskih prava i u mjesecima borbe protiv diktatora.
Jeda od polaznika tačaka, iz Gadhafijevog vremena je Abu Salim, zatvor u kojem su na hiljade političkih zatvorenika držani, zlostavljani, ubijeni ili nestali. Brojne dokumente o tim zatvorenicima preuzeli su pobunjeci prilikom zauzimanja zatvora krajem avgusta.
I ta dokumentacija, kao i dokumentacija što ju je godinama prikupljao Mohamed Salem Drah, advokat, specijalista za ljudska prava, pomoći će saznavanju prave istine.
„Vrlo je važno, i zbog naše povijesti, i zbog ljudi koji su bili zatvarani, zlostavljani, zbog pravde prema svakome i za svakoga, reći pravu istinu“ - ističe on.
Doktori i medicinsko osoblje iz tima gospodina Draha dokumentiraju i slučajeve zlostavljanja zatvorenika i civila tokom proteklih mjeseci borbe protiv Gadhafijevog režima. Zlostavljanja je bilo na obje strane, ali u velikoj većini za njih su odgovorni Gadhafijevi lojalisti.
I čelnik Nacionalnog prelaznog vijeća Mustafa Abdel Jalil jedan je od onih koji pozivaju i traže od Libijaca da se sudrže od bilo kakvih osveta i represalija.
U organizacijama za poštivanje ljudskih prava posebno su zabrinuti za sudbinu Libijaca iz saharskog dijela zemlje koji su nekad činili i do šestine libijskog stanovništva. Druga velika skupina su zatvorenici, među kojima su trećina afrički crnci. Mnogima od njih nuđeno je libijsko državljanstvo i novac da se bore za Gadhafija. Treća skupina su nekadašnji radnici na privremenom radu u Libiji. Na hiljade ih je sada u improviziranim kampovima, a najveći je onaj u blizini Tripolija.
Peter Bouckaert, predstavnik Human Rights Watcha, kaže da su mnogi zatvorenici zatvoreni bez razloga, bez ikakve optužbe i dodaje:
„Problem je što nema procesa kroz koji bi ti zatvorenici prošli i bilo odlučeno o njihovoj sudbini. Strpani su u zatvore i nakon toga ništa... ni istrage, ni pravnog procesa.“
Gospodin Bouckaert ističe da će za Libiju biti teško da se od nekadašnje gadafijevske, režimske i policijske države transformiše u modernu demokratsku zemlju. Po njemu taj cilj bi bio postignut i lakše, i brže, i bez vraćanja milo za drago ako bi u taj proces bili uključeni i oni koji su svojeveremno podržavali Gadhafija.
