Avion je rezultat zajedničkog projekta između NASA-e i Lockheed Martina, a ima jednostavan, ali ambiciozan cilj. Cilj je revolucionirati zračni promet proizvodnjom nove generacije komercijalnih mlaznih aviona koji mogu letjeti brže od brzine zvuka.
Radi se o drugoj generaciji nadzvučnih (supersoničnih) aviona nakon Tupolev TU-144 i Concorde. Svakako je upravo Concorde jedan od najpoznatiji nadzvučnih aviona, koji je prvi put poletio 2. marta 1969., omogućujući brze transatlantske letove i skraćujući putovanje između New Yorka i Londona na nevjerovatna tri sata.
Uprkos impresivnoj brzini, Concorde je povučen iz upotrebe 2003. godine, ostavljajući iza sebe naslijeđe tehnološkog inženjeringa i sinonim za luksuz u zračnom prevozu.
Šta znači „letjeti brže od zvuka”?
Nadzvučni let je sposobnost letenja brže od brzine zvuka. Vrijednost brzine zvuka varira prema gustoći zraka, ali na morskoj razini iznosi 1.224 km/sat. Brzina zvuka opada s povećanjem nadmorske visine.
Na nižim nadmorskim visinama, gustoća zraka je veća, što omogućava brži prenos zvučnih valova. Kako se nadmorska visina povećava, gustoća zraka opada, a time i brzina zvuka se smanjuje. Ova promjena u brzini zvuka s nadmorskom visinom igra važnu ulogu u zračnom prijevozu i aerodinamici.
Ako letite sporije od brzine zvuka na određenoj visini, let je podzvučan, a ako letite brže, postaje nadzvučan.
Avioni koji probijaju zvučni zid proizvode čuveni sonic boom – zvučni prasak. To je efekat komprimiranih udarnih valova, kontinuiran je zvuk koji se javlja sve dok avion putuje brže od zvuka. Za promatrače na zemlji, sonic boom se doživljava samo kada valovi pritiska pređu iznad njih. Zvuk može biti prilično uznemirujuć, jer podsjeća na eksploziju, pa X-59 ima cilj riješiti ovaj problem.
Kakav je dizajn novog supersoničnog aviona
Dizajn novog Lockheed Martin X-59 Quesst je prilično modernistički. Dugačak je 30 metara i širok 9 metara. Ima tanak, suženi nos koji zauzima otprilike trećinu ukupne dužine, a cilj je značajno smanjiti šok valove koji stvaraju sonic boom.
Zbog dizajna i dugog nosa aviona, pilot sjedi otprilike na pola puta, što otežava dobivanje prikladnog pogleda prema naprijed kroz prozor. Kako bi riješili taj problem, inženjeri su postavili kamere visoke rezolucije koje šalju signal na 4K monitore u pilotskoj kabini kao dio eXternal Vision System.
Lockheed Martin u svom saopštenju iz januara 2024. naglašava kako je riječ o prototipu, modelu koji će služiti za prikupljanje podataka, koje će NASA potom koristiti za preporuke o komercijalnim supersoničnim avionima.
Ako testni letovi X-59 kasnije ove godine budu uspješni, možda se možemo nadati bržim putovanjima diljem svijeta u godinama koje dolaze.
