Analize su pokazale kako je ovaj čovjek bio vrlo sličan modernim stanovnicima Bosne i Hercegovine, ali su se otvorile i mogućnosti novih istraživanja. Voditeljica istraživanja je prof. dr. Jasmina Čakar, naučna savjetnica s INGEB-a.
Skeletni ostatak čiji je izgled lica rekonstruisan, pronađen je u sarkofagu u nekropoli Divičani kod grada Jajca. Nekropola datira iz 14. ili 15. vijeka, a za nju je karakteristična velik broj stećaka, čak preko 50. Otkriće sarkofaga bilo je značajan nalaz, jer su se tako najčešće sahranjivali pripadnici plemićkog staleža.
Analize su pokazale da se radi o osobi muškog spola, što je i potvrđeno genetičkom analizom. Primjenom antropološko-odontološke analize (analize kostiju i zuba) procijenjeno je da je dob ovog muškarca bila između 35 i 45 godina.
„Na ovoj nekropoli, niti sarkofagu, nisu pronađeni nikakvi pisani dokazi o identitetu ukopanih, tako da ne znamo ništa o identitetu ni životu osobe za koju smo radili rekonstrukciju. Zbog toga smo ga za potrebe ovog projekta nazvali Čovjek iz Divičana. Provedene genetičke analize su pokazale da je osoba za koju je urađena rekonstrukcija bila u bliskim srodničkim odnosima sa još dvije osobe pokopane u nekropoli. Jedna je bila njegova majka, a druga njegov brat“, kazala je za Glas Amerike prof. dr. Čakar.
3D rekonstrukcija je rađena primjenom softverskih programa koji na osnovu informacije iz 3D skena lobanje generišu izgled lica. Nakon završene rekonstrukcije u digitalnom okruženju, 3D model se printa, poslije čega se dodaju fizičke karakteristike lica kao što su boja kose, očiju i kože.
U okviru istraživanja, proučavane su i genetičke karakteristike ove osobe, uključujući i haplogrupu. Haplogrupe su genetičke grupe koje se koriste za proučavanje genetičke evolucije i migracija ljudi. Svaka haplogrupa predstavlja skup genetičkih varijacija koji se prenose sa jedne generacije na drugu. Ovi markeri se obično nalaze u DNK mitohondrija (mtDNK) i Y-hromozoma (Y-DNK), i koriste se za proučavanje ženske i muške linije nasljeđivanja.
Analize su pokazale da je osoba imala svijetloplave oči, smeđu kosu i boju kože karakterističnu za ovo podneblje.
„Sama rekonstrukcija lica je bila finalna faza projekta. Njoj su prethodila opsežna istraživanja genetičke strukture populacije koja je u srednjem vijeku živjela na ovim prostorima. Provedena istraživanja su pokazala da postoje određene specifičnosti za srednjovjekovnu bosansku populaciju, koje su rezultat tadašnjeg načina života, ali da se po svim parametrima značajno ne razlikuju od današnje populacije. Ova genetička analiza je potvrdila da su svi analizirani uzorci pripadali haplogrupama koje su danas najzastupljenije u BiH“, dodala je dr. Čakar.
Čovjek iz Divičana je bio vrlo sličan nama što su pokazale genetičke analize, ali što možemo zaključiti i iz njegovog lika koji je sličan današnjim muškarcaima sa ovih prostora. Međutim, analize su pokazale i kakve je boljke i probleme imao. Analiza zuba je tako pokazala da je imao karijes i neke urođene anomalije u broju zuba te da su ga zubi boljeli.
Skeletni ostaci iz ovog i prethodnih istraživanja su smješteni u internom repozitoruju Instituta za genetičko inženjerstvo, sa ambicijom da se trajno smjeste u Univerzitetsku kosturnicu koja se u planira oformiti u budućnosti.
„Sa lokaliteta Divičani imamo još pet skeletnih ostataka, od kojih su dva bliski srodnici osobe iz sarkofaga. Za sve ove uzorke je urađena genetička analiza koja je bila dio projekta istraživanja genetičke strukture srednjovjekovne bosanske populacije. Za Čovjeka iz Divičana urađena je genetička analiza genskih varijanti koje određuju boju očiju, kose i kože“, dodala je prof. dr. Jasmina Čakar.
Tim ovog projekta su činili još i arheolozi doc. Dr. Edin Bujak i mr. Samra Terzić sa Katedre za arheologiju Filozofskog fakulteta pri UNSA, forenzički stomatolog prof. dr. Selma Zukić sa Stomatološkog fakulteta sa klinikama UNSA, te genetičari dr. Mirela Džehverović, dr. Amela Pilav, prof. dr. Naida Kadrić-Lojo, prof. dr. Lejla Pojskić s INGEB. Samu 3D rekonstrukciju radio je prof. dr. Özgür Bulut, forenzički antropolog sa Univerziteta u Tübingenu.
Baza skeletnih ostataka iz perioda srednjeg vijeka u BiH sadrži oko 100 uzoraka. Ona se proširuje sa uzorcima iz starijih vremenskih perioda, kroz realizaciju trenutnog projekta na uzorcima sa ovih prostora iz prahistorije, a kojeg predvodi prof. dr. Naris Pojskić. Također se planira i rekonstrukcija lica srednjovjekovne žene, majke Čovjeka iz Divičana u budućnosti.
