Suradnja glazbenika iz razlicitih zanrova, iz raznih kultura, nije nista neobicno. Luciano Pavarotti je blues pjevao s Ericom Claptonom, juznoafricki a cappella zbor LadySmith Black Mambazo snimio je album s Paulom Simonom. Tu je suradnja izmedju jedne tradicionalne indijanske bubnjarske skupine i jednog simfonijskog orkestra...
Tradicionalna Lakota bubnjarska skupina – Porcupine Singers – nastupa diljem Juzne Dakote. Isto tako i South Dakota Symphony Orchestra. Ali do prosle godine nikad ta dva ansambla zajedno.
"Svaki ravnatelj koji preuzima dirigentsku palicu i vodstvo nekog orkestra zeli neko vrijeme posvetiti upoznavanju sa zajednicom i vidjeti kako i na koji nacin joj orkestar moze najbolje sluziti."
Kad je Delta David Gier stao na celo South Dakota Symphony orchestra, 2004. godine, njegov je cilj bio pribliziti klasicnu glazbu onim dijelovima drzave Juzna Dakota koji su je do tada mozda bili liseni. Pomislio je prvo na afro-americku zajednicu...
"Upoznao sam zenu koja je bila zaduzena za proslavu Dana Martina Luthera Kinga, u Sioux Cityju. Zapodjenuli smo razgovor... rekao sam joj da mnogi orkestri sudjeluju u obiljezavanju tog dana i pozivaju afro-americke zborove i umjetnike da im se pridruze, da nastupaju zajedno s njima. Slusala me je i kad sam bio gotov, kazala je: Lijepo je ako tako zelite dalje raditi, ali moram vam reci – ja sam crnkinja i u Juznoj Dakoti ja nisam ta koja ima problema. Ako cemo govoriti o rasnim predrasudama, ‘ajmo onda govoriti o Indijancima."
Gier je poslusao njen savjet i dogovorio susret s nekim plemenskim vodjama, medju njima i sa Barryjem Lebeauom, Lakota Indijancem koji radi s indijanskim umjetnicima u Juznoj Dakoti. Lebeau mu je rekao da su ansambli poput Simfonijskog orkestra South Dakota dolazili, u proslosti, na razne rezervate, u svrhu obrazovanja.
"Ali Gier je htio nesto vise, nesto sto bi ukljucilo i simfonijsku glazbu i indijansku tradicionalnu glazbu. I to me je privuklo."
Lebeau je Giera povezao s Ronniejem Theiszom, umirovljenim profesorom Americkih studija pri Drzavnom sveucilistu Black Hills. Iako sam nije Indijanac, Theisz pjeva sa Porcupine Singers jos od 1972. godine. Njihov je najstariji i najiskusniji clan.
Porcupine Singers su poznati u cijeloj Americi kao cuvari tradicionalnih Lakota pjesama. Nastupali su u Washingtonu, u Centru Kennedy, a culi smo ih i vidjeli i u filmu “Ples s vukovima.” U suradnji sa South Dakota Symphony Orchestra Theisz je, medjutim, vidio jedan problem....
"Tradicionalnim pjevacima cuvanje tradicije je uvijek najvaznije, eksperimentiranje nije, mijenjanje njihovog nacina da bi zvucali vise kao Anglo-glazba, to ne."
Ali buduci da je Lakota Music Project bio zamisljen kao projekt povezivanja aspekata klasicne i tradicionalne Lakota glazbe, Theisz i Porcupine Singers smatrali su da je suradnja ipak moguca. I bila je, od njihova prvog nastupa u svibnju 2009. godine. U prvom dijelu njihova koncerta svaki ansambl izvodi glazbu po svom odabiru, ali ona mora prenositi ljudska iskustva ljubavi, rata, smrti, veselja.
U drugom dijelu programa, dva ansambla sviraju zajedno i spajaju svoje zvukove u kompoziciji posebno napisanoj za Lakota Music Project. Ona nosi naziv Desert Wind/Harmony Song, Pustinjski vjetar/Pjesma sklada. U ovoj suradnji uzivaju glazbenici oba ansambla. Violinistica Magdalena Modzelewska, rodjena u Poljskoj, svira s orkestrom od 1998. godine. U ovom projektu vidi jedno fantasticno glazbeno i kulturno putovanje....
"Osjecate.. velicinu trenutka, njegov znacaj. Prekrasno, doista prekrasno."
To potvrdjuje i Emanuel Black Bear, jedan od indijanskih pjevaca...
"Mi izvodimo puno starih pjesama, ali to radi i orkestar. Puno je razmisljanja utkano u nase pjesme i u to sto mi radimo. Znate, rasa nije bitna, ne igra nikakvu ulogu... glazba ostaje glazba."
S glazbom se i nastavlja. Narucuje se novo djelo kako bi Lakota Music Project mogao dalje razvijati i siriti svoj jedinstveni zvuk.