Sa samo 15 godina Kyla Ross je najmlađa takmičarka koja će nastupiti u američkom gimanstičkom timu na Ljetnim olimpijskim igrama London 2012. Za nju je to ostvarenje dugo sanjanog sna. Zna da neće biti nimalo lako takmičiti se na najvećoj svjetskoj sportskoj smotri. Sada je već u Londonu, a neposredno prije odlaska u glavni grad Britanije Kyla Ross u Costa Mesa-i na jugu Kalifornije, gdje živi i trenira, u pauzama napornog treninga za Glas Amerike je rekla:
„Sa 15 godina idem u London. Zvuči nestvarno. Trenirala sam od malih nogu i sada mogu reći da je moj san i ostvaren.
Rođena sam u Honoluluu na Havajima. Otac je igrao baseball. Niko u porodici nije bio gimnastičar. Zaista volim gimnastiku. To me najviše motivira. Volim svaki dan naučiti nešto novo.
Moj život nije život obične djevojčice. U školi sam prije podne, a u gimanstičkoj dvorani cijelo poslijepodne. Ove godine morala sam sažeti školske časove, ali nadoknadiću to poslije olimpijade.
Biti najmlađa gimnastičarka je nešto na što sam se navikla. Uživam u tome, a od starijih rado tražim i prihvatam savjete.
Pritisak je veliki kada izađem pred gledatelje i sudije. Sve su oči uprte u mene. Prije svakog nastupa nastojim se maksimalno koncentrirati i zadržati unutarnji mir.
Moj put do takmičenja u Londonu bio je naporan i dugačak. Otac mi je uvijek govorio - uživaj, raduj se svakom trenutku, velikom ili malom. I ja se zaista radujem olimpijskom nastupu. Nadam se da ću Sjedinjene Države predstavljati najbolje što mogu.“
„Sa 15 godina idem u London. Zvuči nestvarno. Trenirala sam od malih nogu i sada mogu reći da je moj san i ostvaren.
Rođena sam u Honoluluu na Havajima. Otac je igrao baseball. Niko u porodici nije bio gimnastičar. Zaista volim gimnastiku. To me najviše motivira. Volim svaki dan naučiti nešto novo.
Moj život nije život obične djevojčice. U školi sam prije podne, a u gimanstičkoj dvorani cijelo poslijepodne. Ove godine morala sam sažeti školske časove, ali nadoknadiću to poslije olimpijade.
Biti najmlađa gimnastičarka je nešto na što sam se navikla. Uživam u tome, a od starijih rado tražim i prihvatam savjete.
Pritisak je veliki kada izađem pred gledatelje i sudije. Sve su oči uprte u mene. Prije svakog nastupa nastojim se maksimalno koncentrirati i zadržati unutarnji mir.
Moj put do takmičenja u Londonu bio je naporan i dugačak. Otac mi je uvijek govorio - uživaj, raduj se svakom trenutku, velikom ili malom. I ja se zaista radujem olimpijskom nastupu. Nadam se da ću Sjedinjene Države predstavljati najbolje što mogu.“
