Linkovi

Krušikove rakete u rukama Ukrajine komplikuju odnos Beograda i Moskve


Vučić i Putin tokom sastanka u Moskvi, juni 2020.

Srbija od početka rata u Ukrajini nije izvozila oružje nijednoj od strana - gotovo da je jednoglasna poruka zvaničnika Srbije, pošto su se u javnosti pojavile tvrdnje da je najmanje 3.500 raketa proizvedenih u srpskoj fabrici oružja Krušik završilo u vojnim arsenalima Ukrajine, koja se godinu dana nalazi na meti ruske vojne agresije.

"Nijedan komad srpskog oružja, oruđa, ili municije nije prodat ni Rusiji ni Ukrajini. Oni koji drugačije tvrde treba da se stide, jer nanose štetu Srbiji", poručio je reagujući na takve tvrdnje predsjednik Srbije Aleksandar Vučić - koji je boravio u Kataru na konferenciji u organizaciji Ujedinjenih nacija.

Vučić je rekao da, u skladu sa međunarodnim zakonima, postoje takozvani dozvoljeni korisnici i Srbiji je dozvoljeno da jedino tim državama izvozi oružje: "Sve smo uradili u skladu sa zakonom - čisti smo kao suza".

Prije njega, istim povodom oglašavala su se dvojica ministara u Vladi Srbije - šef diplomatije Ivica Dačić i Miloš Vučević, koji je zadužen za resor odbrane.

Buru je pokrenula portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova koja je protekle sedmice izjavila da informacije o srpskom oružju u ukrajinskoj vojsci izazivaju najdublju zabrinutost.

Ona je naglasila da Kremlj pažljivo prati ovu priču, kao i da je Rusija ispratila i raspravu u parlamentu Srbije o ovoj temi.

Ruski portal Mash je objavio da je valjevski Krušik prodao 3.500 raketa Ukrajini, kao i da je ovaj posao sproveden preko Turske i Slovačke, mada se pominju i firme iz Kanade i Amerike. Ne navodeći izvore, ovaj medij je naveo da je granate naručila kanadska firma JNJ Export Import, da su granate M21 GRAD prvo prebačene u Tursku i zatim su preko Slovačke završile u Ukrajini.

Mash je izneo tvrdnju da "granate iz Srbije lete ka ruskim građanima iz pravca Ukrajine".

Sama valjevska fabrika je demantovala ove napise tvrdnjom da nije bilo nikakve prodaje navedenih raketa Ukrajini, da je riječ o medijskom slučaju koji je izgrađen na nepotpunim i nepovezanim informacijama.

Na pitanje ko je u pravu – Marija Zaharova ili srpski zvaničnici koji demantuju da je Srbija prodala rakete Ukrajini, glavni urednik Bete Vojkan Kostić, koji prati i sektor odbrane, kaže da postoje ozbiljne indicije da je tačno i jedno i drugo.

"Tačno je da se na strani Ukrajine aktivno koristi naoružanje koje je proizvedeno u Srbiji, a tačno je i to da srpske vlasti nisu direktno izvozile naoružanje Ukrajini. Uzgred, izvoz naoružanja Ukrajini nije zabranjen, ta zemlja nije pod sankcijama. Dakle, to ne bilo protiv zakona. To bi jednostavno možda bilo politički, diplomatski nesvrsishodno zato što bi to moglo da izazove negativnu reakciju Moskve, ali to svakako nije zabranjeno", rekao je Kostić u izjavi za Glas Amerike.

Prema njegovim riječima, Srbija je najvjerovatnije naoružanje izvezla nekoj zemlji u kojoj nema ratnih dejstava što je, kako kaže, sasvim normalno. Ne isključuje mogućnost da su nadležni bili svjesni da bi oružje moglo završiti u Ukrajini.

"Jer ako se taj posao recimo odvija uz posredovanje firmi iz Kanade, koja nema raketni sistem GRAD za koji se ta raketa nabavlja u Krušiku, očekivano je da neko pretpostavi u našem ministarstvu spoljnih poslova koje se bavi davanjem dozvola – da će to naoružanje ipak završiti na kraju negde drugde. Jer šta će Kanadi raketa za raketni sistem koji ne poseduje?", kaže on.

Vojno-politički analitičar Aleksandar Radić kaže da dostupne informacije ukazuju na to da su objavljene fotografije ostataka rakete upravo one o kojima se govori.

"Te rakete se prave u Krušiku, tamo je finalizacija. Ali to je projekat nad kojim autorska prava ima privatna firma EDePro iz Beograda i zasnovane su na promeni motora na postojećem Gradu. Zatim umesto aluminijumskih stabilizatori su čelični i na prvi pogled ta raketa se odmah prepozna u odnosu na bilo kog drugog proizvođača. Na snimcima još u decembru prošle godine – na njima se jasno vide oznake proizvođača – akronim KV – Krušik Valjevo, zatim na motoru oznake EDePro. Oko toga nema fame", objašnjava Radić.

Polazeći od osnovne, ruske verzije sistema GRAD-2000 u Krušiku su napravili moderniji, bolji i samim tim na tržištu poželjniji raketni sistem.

"To je bilo pitanje vremena kada će se pojaviti rakete G2000 kalibra 122mm na ukrajinskom ratištu, zato je to sredstvo koje Ukrajinci mogu samo da požele. Naime, i kod njih i kod Rusa najbrojnije sredstvo vatrene podrške je višecevni lanser raketa BM21 grad. To je staro sredstvo uvedeno u naoružanje 60-tih godina. Osnovna raketa koja se koristi na tom sistemu ima domet od nešto više od 20km. Srbija pravi efikasnu, proverenu raketu dometa 40km. To je ogromna razlika", kaže Radić.

Srpske rakete na ukrajinskom ratištu, i to u rukama Ukrajine otežavaju poziciju Srbije na međunarodnom planu, pogotovu u odnosima sa Moskvom.

Kostić kaže da iako bi se moglo reći da je u ovom slučaju Srbija vjerovatno čista u pravnom smislu, to bi ipak moglo da bude vrlo neugodno sa političke strane, kao i da će čelni ljudi Srbije vjerovatno imati problema da objasne Moskvi odakle naoružanje na strani Ukrajine.

On podsjeća na slučaj minobacačkih granata iz Srbije koje je koristila ukrajinska vojska.

"Srbija je to pravdala ranije na dva načina – pričom da je to izvezeno pre 2014. i pre borbenih sredstava na istoku Ukrajine, ili da je, u drugom slučaju to naoružanje u Ukrajini završilo preko zemalja bivše Jugoslavije, kao što su Crna Gora, Severna Makedonija ili Hrvatska", kaže Kostić.

Iako Srbija ne izvozi oružje ni jednoj strani u sukobu, Aleksandar Radić kaže da: "Moskva pažljivo gleda šta Srbija radi i nekako su progledali kroz prste za ranija otkrića srpske opreme, jer bilo je minobacačkih mina, koje su se tamo pojavile".

Sada je stvar malo drugačija i ozbiljnija s obzirom na vrlo komplikovan odnos Srbije i Rusije, smatra sagovornik Glasa Amerike.

"Škrgutanje zubima od strane Zaharove je jako neprijatno, jer ukinut je dosadašnji mehanizam tolerancije prema činjenici da se neka sredstva koja dolaze sa Balkana pojavljuju na ratištu", kaže Radić.

Ukazuje i da se postavlja pitanje tajminga plasmana informacije o navodnoj prodaji raketa proizvedenih u Srbiji.

"Kad se na kraju pokaže da postoje sredstva koja su očigledno došla iz Srbije, mislim da tu ne postoji iznenađenje i da je samo sada pitanje zašto je ta informacija objavljena. Da li je to deo pritiska nekih obaveštajno-bezbednosnih struktura, recimo sa područja neke evropske zemlje, da li je to namera da se Srbija dovede pred svršen čin i da se pokaže da će Srbija - htela ili ne htela - morati da se opredeli u ratu koji traje već duže od godinu dana i da zauzme svoju poziciju", riječi su Radića.

Kada je riječ o tome da li Rusija veruje Srbiji, Kostić kaže: "Prilično sam siguran da je u Moskvi jasno kako su te rakete završile tamo, verovatno je samo pitanje njihove političke procene da li im se sada isplati da u ovom trenutku zatežu stvari sa zemljom koja se u međunarodnoj zajednici doživljava kao jedini saveznik u Evropi, pored Belorusije naravno. Verovatno će uputiti ovako neformalnim kanalima neke proteste, a formalno će se verovatno zadovoljiti samo reakcijom gospođe Zaharove".

XS
SM
MD
LG