Prilično je neubičajeno za SAD i Iran - dvije zemlje koje nemaju diplomatske odnose više od četiri decenije i često zauzimaju veoma različite političke stavove - da se sastanu bilo gdje, od sportskih događaja do nuklearnih razgovora.
Međutim, to se dogodilo u srijedu na Olimpijskim igrama u Tokiju, gdje su SAD lako savladale Iran, 120-66. Rezultat će možda biti uskoro zaboravljen, ali će se prizori na utakmici možda dugo pamtiti.
"Mislim da se ljudi u različitim zemljama generalno slažu mnogo bolje od njihovih vlada", rekao je trener američke reprezentacije Gregg Popovich.
To je, po svemu sudeći, slučaj bio i u srijedu.
Popovich se rukovao sa iranskim trenerom Mehranom Shahintabom i članovima stručnog tima prije i poslije utakmice i hvalio način na koji su Iranci igrali. Za njega, nije bilo ničeg neubičajenog u razmjeni uljudnih gestova.
"Ljudi su različiti, odvojeni od politike", rekao je Shahintab.
SAD i Iran su prekinuli diplomatske odnose prije 41 godinu, nekoliko mjeseci nakon što su Iranci zauzeli američku ambasadu u Teheranu 4. novembra 1979. godine što je izazvao talačku krizu koja je trajala 444 dana.
Washington je uveo oštre ekonomske sankcije Teheranu, a bivši predsjednik Donald Trump je povukao SAD iz nuklearnog sporazuma Irana i svjetskih sila.
Američke zastave često se pale na skupovima i protestima na ulicama Teherana, dok su se proteklih sedmica razmjenjivale optužbe da je Iran odložio predloženu razmjenu zatvorenika da bi primorao brzu obnovu indirektnih nuklearnih razgovora.
"I dalje vjerujemo da je Iran loš akter u regionu. Oni su učestvovali i podržavali ekstremno problematično ponašanje", rekla je prošlog mjeseca portparolka Bijele kuće Jen Psaki.
Međutim, sport često ujedinjuje.
Možda najpoznatiji primjer je takozvana "ping pong diplomatija" - kada su početkom 1970-tih igrali stonoteniseri SAD i Kine čime je u suštini počelo značajno poboljšanje odnosa dvije zemlje.
Na Olimpijskim igrama također ima momenata koji se vjerovatno ne bi dogodili u političkom svijetu. Ranije ove sedmice, Shahintab se rukovao sa trenerom Češke poslije utakmice. Trener Ronen Ginzburg je iz Izraela - kojeg Iran ne priznaje.
Da su se rukovali politički lideri Irana i Izraela, to bi bila udarna vijest. Na Olimpijskim igrama, to se dogodilo bez mnogo pompe.
"Ovdje smo samo da bi igrali košarku", rekao je iranski centar Hamed Haddadi.
Uprkos višedesenijskoj oštroj političkoj retorici, SAD i Iran pokazali su da sportisti mogu da sarađuju. Američki hrvači otišli su u Iran 1998. godine, gdje su bili okruženi na ulicama - ali na pozitivan način. Hrvanje je veoma popularno u Iranu zbog čega su se mnogi rukovali i slikali sa hrvačima iz SAD.
"Kada je riječ o političarima, stvari postaju komplikovanije: pojedinačni interesi, ideologije i lične agende. Međutim, ljudi se uglavno slažu, cijene jedni druge bez obzira na to o kojoj zemlji je riječ. Zaista to vjerujem. Uvijek sam u to vjerovao", rekao je Popovich.
Pojedini američki košarkaši takođe su poznavali Haddadija, koji ima iskustvo sa NBA. Mnogi igrači međutim nisu poznavali druge u protivničkom timu i Amerikanci nisu previše razmatrali pitanje o tome kako bi utakmica mogla da bude posmatrana u diplomatskim krugovima.
"To je političko pitanje, zar ne? Mi se držimo podalje od toga", rekao je Kevin Durant.
"Olimpijske igre su događaj i vreme kada sport nadmašuje sve te gluposti između vlada. Nije iznenađenje što su treneri uživali u susretu i razgovoru, i što su sportisti pokazali sportski duh. Samo bi voljeli da se to dogodilo u stvarnom životu", zaključio je Popovich.
