Linkovi

Godina koronavirusa i njegova zaostavština


Women walk under an umbrella in front of a 2021 sign displayed in downtown Pristina on December 30, 2020, as Kosovars prepare to celebrate the New Year 2021 at their homes, amid the ongoing Covid-19 (novel coronavirus) pandemic. (Photo by Armend NIMANI / AFP)

Da li ćemo se ikad vratiti u normalu? To je pitanje koje se postavlja širom planete dok ispraćamo 2020. godini i dočekujemo 2021.

I tome se pridodaje još nekoliko pitanja.

Da li će se vakcine protiv koronavirusa pokazati efikasnim? Koliko će trajati imunitet? Da li će se inokulirati dovoljan broj da se omogući suzbijanje virusa? Da li će virus mutirati, mijenjajući oblik svoje genetike, primoravajući naučnike koji prave vakcinu da se igraju igre jurenja?

Takođe, čak i ako se virus suzbije, hoće li se dugoročni političke, socijalne i ekonomske posljedice pandemije značiti da se život nikada neće sasvim vratiti u normalu?

Štaviše, da li bismo samo željeli jednostavno nastavljanje postojećeg stanja?

People wearing a face mask do some window shopping on Piazza di Spagna in central Rome on December 13, 2020, during the COVID-19 pandemic caused by the novel coronavirus. (Photo by Vincenzo PINTO / AFP)
People wearing a face mask do some window shopping on Piazza di Spagna in central Rome on December 13, 2020, during the COVID-19 pandemic caused by the novel coronavirus. (Photo by Vincenzo PINTO / AFP)

Svijet je bio van sebe i prije nego što je koronavirus sve preokreno. Sa finansijskim krahom 2008-2009., uspostavljeni politički poredak već je bio poljuljan porastom populizma.

Pišući u svojoj knjizi od pre koronavirusa, "Doba bijesa: Istorija sadašnjosti", indijski esejista Pankaj Mishra ustvrdio je da su se mnogi osjećali nemoćno, gubeći vjeru u tradicionalne političke vlasti da ih zaštite ili u njihovu sposobnost da vrate ospokojavajuću predvidljivost.

Ogorčenja su rasla zbog sve nejednake raspodjele bogatstva i moći. "Ljevičari" su željeli novi dogovor. Uspon novih sila takođe je počeo da uzdrmava globalni status kuo, ponovo podstičući stara nezadovoljstva i podstičući nove sukobe.

Sve je to bilo prije pojave smrtonosnog virusa koji je započeo testiranje vlada, dodajući još više nepredvidljivosti i sumnje. A sada se kriza javnog zdravlja pretvorila u višeglavu hidru međusobno povezanih preokreta.

Na desetine miliona ljudi izgubilo je posao. A kada puni cunami ekonomskih posljedica bude udario, kažu ekonomisti, redovi nezaposlenih će rasti.

"Iako masovna vakcinacija ukazuje na kraj pandemije COVID-19 u narednih godinu dana, ona ne pruža imunitet protiv dugotrajne ekonomske štete", kaže Stephen Roach​, viši saradnik sa Univerziteta Yale i bivši glavni ekonomista Morgan Stanley, investicione banka sa sjedištem u New Yorku.

"Nedavna istraživanja o uticaju 19 glavnih pandemija koje datiraju iz 14. vijeka - svaka sa brojem smrtnih slučajeva većim od 100.000 - ističu dugu sjenku ekonomskog pokolja", dodaje on.

Vlade se masovno zadužuju ili se duboko ukopavaju u rezerve da bi pokušale da prevaziđu pandemiju, nadajući se da će se postpandemijski ekonomski rast dovoljno ubrzati kako bi se vratila ravnoteža.

U knjizi "Decameron" italijanskog autora, klasika Giovannija Boccaccioa, dovršenoj ubrzo poslije crne smrti XIV vijeka, sedam mladih žena i tri mladića izbjegavaju kugu i osamljuju se u vili van Firence.

Tamo pripovjedaju 100 priča kako bi se nečim zanimali.

Knjiga se završava grupom koja se vraća u Firencu svojim nekadašnjim životima, nakon što se kuga završila.

Ali pandemije i bolesti, poput ratova, ostavljaju svoj trag, a istorija pandemije nagoviještava da se mnogi neće uspjeti vratiti u svoje živote prije zaraze. Kuga i pomor preoblikovali su zemlje i ranije. Takođe mogu da unište carstva.

Prema američkom istoričaru Timothyju Winegardu, autoru knjige "Komarac: Ljudska istorija našeg najsmrtonosnijeg predatora", objavljenoj ove godine, novi virulentni soj malarije mogao je doprinijeti propadanju starog Rima.

U Engleskoj su dugoročni efekti srednjovekovne Crne smrti bili dalekosežni, prema istoričaru Tomu Jamesu, sa "pogođenom poljoprivredom, religijom, ekonomijom, pa čak i društvenom klasom. Srednjovjekovna Britanija je nepovratno promijenjena", napisao je u komentaru za BBC. Isto se desilo i sa sjevernom Italijom Boccaccioa.

Analitičari i istoričari upozoravaju da će pandemija baciti dugu ekonomsku sjenku.

"Dugotrajne promjene u načinu kupovine, putovanja i druženja vjerovatno će značajno uticati na određene sektore", kaže Stephen Machin, direktor Centra za ekonomske performanse pri Londonskoj školi ekonomije.

"Nesigurnost po pitanju toka pandemije znači da bi oporavak mogao biti još sporiji. Shodno tome, ekonomski ožiljci imaju značajan potencijal da se urežu još dublje", dodaje on.

Pedestrians wearing facial masks are reflected on an electric board showing stock prices outside a brokerage at a business district in Tokyo, Jan. 30, 2020.
Pedestrians wearing facial masks are reflected on an electric board showing stock prices outside a brokerage at a business district in Tokyo, Jan. 30, 2020.

Prema projekcijama, društveni proizvod na planetarnom nivou biće za oko sedam odsto niža u odnosu na ono što bi inače bio, da nije bilo pandemije.

Ujedinjene nacije su upozorile da bi dodatnih 207 miliona ljudi moglo biti gurnuto u ekstremno siromaštvo do 2030. godine, usljed ozbiljnog dugoročnog uticaja pandemije, što će se primaći broju od više od milijardu.

Drugi ekonomisti predviđaju ubrzanje trenda koji datira iz vremena prije koronavirusa ka deglobalizaciji, što zauzvrat dovodi do rizika usporavanja ekonomskog rasta i smanjenja dohotka po osobi.

Mohamed El-Erian, glavni ekonomski savjetnik u Alianzu, evropskoj multinacionalnoj kompaniji za finansijske usluge, prognozirao je "opšti podsticaj za deglobalizaciji".

Brian Bell, ekonomista sa Kraljevskog koledža u Londonu, kaže da će neke će osobe biti pogođene teže od drugih.

"Oni koji će najvjerovatnije ostati nezaposleni su mladi, oni nižeg nivoa kvalifikacija, radnici crnci i oni sa niskim primanjima. Slično prethodnim recesijama, kriza COVID-19 ima potencijal da ogrozi veliki broj pojedinaca, od kojih je većina već u neizvesnoj situaciji", dodaje on.

Isto tako, najviše će patiti najugroženije i siromašnije ekonomije. Oxford Economics, konsultantska kuća, kaže: "Ukupni dugoročni ekonomski ožiljci biće nešto veći na tržištima u razvoju nego u naprednim ekonomijama", dijelom zbog rigidnosti tržišta rada, finansijske neravnoteže i uskih ograničenja koja vlade mogu ponuditi u pogledu fiskalne podrške svojim građanima i bolesnim preduzećima.

Na listi rezultata, Filipini, Peru, Kolumbija, Malezija, Indija i Argentina su među zemljama koje će vjerovatno pretrpjeti najgori ekonomski uticaj.

Da li će pandemija donijeti bilo kakav napredak?

Optimisti kažu da bi iz godine koronavirusa moglo proizaći neko dobro, baš kao što je i neko dobro proizašlo iz prošlih pandemija.

Istoričari kažu da je Crna smrt ubrzala kraj feudalizma zbog osiromašenja mnogih aristokrata i zemljoposjednika.

Iako se neki plaše još dublje političke polarizacije, optimisti primjećuju da je i pandemija koronavirusa zabilježila znake veće socijalne solidarnosti.

U Sjedinjenim Državama je zabilježen rast mreža uzajamne pomoći sa pozivima za pomoć i ponudama pomoći koji se emituju na Facebooku i drugim društvenim mrežama.

Komšije i članovi mreža uzajamne pomoći pomogli su da se nahrane gladni, nabave maske onima koji ih nisu imali i da se ode u nabavku starim i nemoćnim licima. To bi moglo ostaviti za sobom oštriji apetit za osnovnim nivoima, društvenim aktivizmom, boljim povezivanjem među susjedima, kažu aktivisti.

Isto tako, Italijani su pokazivali snažan osjećaj građanske solidarnosti tokom većeg dijela 2020. Od italijanskih sela na brdima do većih gradova, mnogi Italijani trude se da pomognu opštinskim vlastima da obezbjede da stariji i ugroženi dobiju hranu i pažnju.

A Italijani su bili ti koji su predvodili na putu, dok se svijet zatvarao u prvim danima pandemije, pokazujući podršku svojim zdravstvenim radnicima, pjevajući sa svojih balkona. Spontani, horski noćni nastup inspirisao je ostale Evropljane da slijede.

Preostala zaostavština?

Za mnoge "bijele okovratnike", pandemija je zabilježila značajan prelazak sa kancelarijskog na rad od kuće, posebno u dobro povezanim naprednim ekonomijama.

Neki posmatrači predviđaju da bi taj potez mogao da bude dugotrajan i da ima prednosti.

Ljudi koji rade od kuće imaju veću kontrolu nad svojim vremenom, odnosno da imaju veću slobodu da odluče kada će obavljati zadatke, što im pruža veći izbor kako da usklade posao, porodični život i slobodno vrijeme. Ne troše vrijeme na put do posla, a neke studije sugerišu da takođe dolazi do povećanja produktivnosti, iako se drugi brinu zbog gubitka društvene interakcije i kažu da zaposleni u kući rizikuju da postanu izolovani.

Smanjenje prigradskog saobraćaja takođe ima ekološke i klimatske benefite, smanjujući opterećenje na transportnu infrastrukturu i troškove i smanjujući emisiju gasova sa efektom staklene bašte, navodi Capital GES, savjetodavna firma za zapošljavanje sa sjedištem u Švajcarskoj koje radi u 25 zemalja.

Neke studije upozoravaju da bi klimatske koristi mogle da se otupe povećanim grijanjem i hlađenjem domova.

Kampanje za klimatske akcije nadaju se da će pandemija djelovati kao masovni nagon za preispitivanje odnosa između ljudi i prirode, rekavši da je koronavirus dramatičan podsjetnik da svijet prirode ne treba uzimati zdravo za gotovo.

Neke vlade kažu da su planovi ekonomskog oporavka prilika koja se ovojh generaciji ukazuje jednom - za pokretanje zelenog oporavka.

"Ako nas je 2020. nečemu naučila, to je da ne možemo imati zdrave ljude bez zdrave planete", kaže Inger Andersen, izvršna direktorka Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu.

Komentari

XS
SM
MD
LG