U Atlantskom vijeću (Atlantic Council) u Washingtonu održana je konferencija čiji je fokus bio na odnosima Sjedinjenih Država (SAD) i zemalja Centralne Evrope. S obzirom da se veliki broj učesnika i prisutnih eksperata također bavi - ili se ranije bavio - Bosnom i Hercegovinom (BiH), za Glas Amerike su dali svoje viđenje trenutnog stanja.
Phillip Reeker, vršilac dužnosti zamjenika američkog državnog sekretara za Europu i Euroaziju, najviše je govorio o odnosima Srbije i Kosova, navodeći da oni moraju zajedno odlučiti da se vrate za pregovarački sto, što bi mogao biti primjer za druge u regiji. Kao primjer države koja ima brojna neriješena pitanja naveo je upravo BiH, dodajući da međunarodna zajednica može pomoći ali da mora postojati volja svih umiješanih strana.
U više navrata prisutni eksperti i diplomate su ponovili ovu poruku. Prema njihovim riječima drugi ne mogu uraditi posao za Bosance i Hercegovce, već oni sami moraju početi rješavati probleme.
Kurt Volker, izvršni direktor McCain Instituta za međunarodno liderstvo i nekadašnji saradnik Richarda Holbrooka, rekao je da je Dejtonski mirovni sporazum zaustavio rat, ali nije učinio državu funkcionalnom, te je njom nemoguće upravljati: „Ljudi iz Bosne i Hercegovine moraju biti u stanju da to prevaziđu. Sigurno da treba biti i međunarodne pomoći, ali ljudi moraju početi graditi državu koja funkcioniše, vladu koja funkcioniše, koja integriše umjesto da razdvaja.“
Molly Montgomery, potpredsjednica za Evropu Albright Stonebridge grupe, koja je ranije radila za Bijelu kuću i State Department, kaže da je za BiH u ovom trenutku ključna uspostava funkcionalne vlade koja može služiti građanima: „Za to su potrebni političari koji imaju volju da rade za svoje birače a ne za sebe. A to je nešto što odavno nedostaje.“
Daniel Fried iz Atlantskog vijeća, dugogodišnji diplomata i bivši zamjenik američkog državnog sekretara za Europu i Euroaziju, također navodi da SAD mogu uraditi dio posla, ali da ljudi u BiH moraju odlučiti kakvu budućnost žele za sebe.
„Odgovor je ili u povratku uskogrudnom nacionalizmu koji je doveo do ratova, ili u pristupu Evropskoj uniji (EU). Svjestan sam da Francuzi i ostali nisu zainteresovani za proširenje EU, ali odgovor leži u tome da Bosanci i Hercegovci moraju napraviti svoj kapital kroz rješavanje vlastitih problema. I onda iskoristiti taj kapital kako bi išli prema EU“, rekao je Fried.
Iako pristup EU u ovom trenutku izgleda daleko ili čak i nemoguće, sagovornici Glasa Amerike se ipak slažu da je angažman međunarodne zajednice po tom pitanju veoma važan.
„Voljela bih da se više pažnje posveti BiH – i iz Washingtona i iz Brisela. Bilo bi od ključne važnosti da se nova Evropska komisija ponovo posveti Zapadnom Balkanu i mislim da postoji dobra prilika za partnerstvo između SAD i EU kad je riječ o Zapadnom Balkanu. Još puno toga mora biti urađeno, posebno u Bosni“, kaže Montgomery, koja je dio karijere provela i u Američkoj ambasadi u Sarajevu.
Montgomery dodaje da se nada da će EU na jesen ponuditi početak pregovora Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, jer bez toga bi za cijelu regiju mogla nastupiti teška vremena, pošto bi bez evropske perspektive nestali i poticaji za reforme.
Volker, koji je ujedno i bivši ambasador SAD u NATO savezu, također naglašava važnost integracija, bez kojih za BiH postoje i druge opasnosti:
„Rusija iskorištava vakum. Kada EU nije jače angažovana, kada Amerika nije jače angažovana, kada ljudi u regionu ne rješavaju vlastite probleme, Rusija to koristi. Oni igraju ulogu kreiranja podjela, širenja nacionalizma, onemogućavanja upravljanja, usporavajući tako region. Nadam se da ljudi tamo to vide. I nadam se da će SAD, EU i NATO zadržati fokus i angažman, te pokušati natjerati region da se bavi ovim pitanjima i što je više moguće okrene NATO-u i EU.“
