Timovi za pretragu iz cijelog svijeta pridružili su se lokalnom osoblju za hitne slučajeve u Turskoj i Siriji u potrazi za žrtvama razornog zemljotresa koji je odnio hiljade života.
Većina spašavanja se dešava u prva 24 sata nakon katastrofe. Nakon toga šanse za preživljavanje opadaju kako svaki dan prolazi, kažu stručnjaci. Mnoge žrtve su teško povrijeđene ili zatrpane kamenjem ili drugim krhotinama.
Pristup vodi i vazduhu su ključni faktori za preživljavanje, zajedno sa vremenskim prilikama. Loši, zimski uslovi u Siriji i Turskoj otežali su spasilačke napore, a temperature su pale znatno ispod nule.
„Uobičajeno, rijetko je pronaći preživjele poslije petog do sedmog dana, a većina timova za potragu i spašavanje će razmotriti da do tada obustavi akcije”, rekao je Jarone Lee, stručnjak za hitne slučajeve i medicinu u slučaju katastrofa u Opštoj bolnici u Massachusettsu. „Ali, postoje mnoge priče o ljudima koji su preživjeli daleko nakon sedam dana. Nažalost, to su obično rijetki i izuzetni slučajevi.”
Ljudi sa traumatskim povredama, uključujući povrede od nagnječenja i amputacije udova, suočavaju se sa najkritičnijim periodom preživljavanja, rekao je George Chiampas, specijalista hitne medicine na Univerzitetu Northwestern.
„Ako ih ne izvučete za jedan sat, u tom zlatnom satu, zaista su veoma male šanse za preživljavanje”, rekao je on.
Oni sa drugim bolestima, čije zdravlje zavisi od lijekova, također se suočavaju sa lošim šansama, rekao je on.
Starost, fizičko i psihičko stanje su važni faktori.
„Dešavalo se i mnogo čudesnih spašavanja, ljudi su preživjeli u užasnim uslovima”, rekao je Christopher Colwell, specijalista hitne medicine na Univerzitetu Kalifornije u San Franciscu. „Oni su obično mlađi ljudi i bili su dovoljno sretni da nađu ili džep u ruševinama ili neki način da pristupe vazduhu i vodi.”
Nakon zemljotresa i cunamija u Japanu 2011. godine, tinejdžer i njegova 80-godišnja baka pronađeni su živi nakon devet dana zarobljenih u svom sravnjenom domu.
Godinu ranije, 16-godišnja Haićanka je poslije 15 dana spašena iz ruševina zemljotresa u Port-au-Princeu.
Mentalno stanje također može uticati na preživljavanje. Ljudi zarobljeni pored tijela stradalih, koji nemaju kontakt sa drugim preživjelima ili spasiocima, mogu izgubiti nadu, kaže Chiampas.
„Ako imate nekoga ko je živ, oslanjate se jedni na druge da biste nastavili da se borite”, kaže on.
