Linkovi

Top priča BiH

Ko se i šta finansira iz državnog budžeta BiH?

O budžetu će 29. jula odlučivati Dom naroda Parlamentarne Skupštine Bosne i Hercegovine.

"Najviše su za političare odvojili, njihova administracija, a za građane nisam ništa vidjela da ima tu", kaže odgovarajući na pitanje šta se finansira iz budžeta Bosne i Hercegovine, Senka penzionerka iz Sarajeva.

Rešad Fočo, također iz Sarajeva zna da se iz državnog budžeta finansira i održavanje lokalnih izbora, koji su upravo zbog činjenice da budžet nije bio usvojen odgođeni za 15. novembar, ali i kako kaže enormno visoke plate političara na državnom nivou.

"Mi smo mala siromašna zemlja, a naši političari imaju plate među najvećim u Evropi, što je paradoksalno i žalosno. Oni su najnesposobniji političari koji postoje a obezbijedili su sve sebi, mislim da je to krajnje nemoralno", kaže on za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Ostatak anketiranih ili ne zna, ili ih, kažu, ne zanima šta se finansira državnim budžetom.

Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić potvrđuje ono što govore građani - državni budžet nema veze sa običnim ljudima, iako ga svaki građanin i privrednik plaćajući poreze pune.

"Druga stvar, red je već jednom da se to i opečati, što bi se reklo, da se tu radi isključivo o ličnoj koristi. Nema to nikakve veze sa opštim interesom, javnim interesom, nego samo ličnim interesom", kaže ona za RSE.

Dodaje da članovi vlade i parlament, oni koji donose budžet, imaju jednu vrstu primanja, a dosta službenika, zaposlenih u državnoj službi nema tako velika primanja.

"Ovaj budžet i sve što se radi, sračunato je na ličnu komociju, promociju, poboljšanje života, ničeg se nisu uskratili, ni u doba pandemije, niti evo sada, sa ovim budžetom, koji je, na naš užas i na veliku sramotu, usvojen nakon sedam meseci. Ali, evo, i do kraja godine – da se živi fino, komotno", kaže Cenić.

Budžetom institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine za 2020. godinu, o kojem će, da bi stupio na snagu, u srijedu odlučivati Dom naroda Parlamentrane Skupštine Bosne i Hercegovine, većim dijelom se finansira 75 institucija na državnom nivou. Za to je odvojeno 996 miliona konvertibilnih maraka (oko 498 miliona eura).

Unutar Prijedloga budžeta planirana su sredstva za finansiranje održavanja lokalnih izbora u iznosu od 4, 2 miliona KM (2,1 milion eura).

Dom naroda o budžetu odlučuje nakon što ga je usvojio Predstavnički dom državnog parlamenta i tačno sedmicu dana od kako je Centralna izborna komisija BiH (CIK BiH) 22. jula poručila kako neće biti lokalnih izbora ni 15. novembra, "ukoliko u narednih sedam dana ne bude osiguran novac za njihovo održavanje".

Ostatak novca od, predviđenih 1,8 milijardi maraka (oko 900 miliona eura) biće odvojen za finansiranje vanjskog duga Bosne i Hercegovine.

U odnosu na prošlogodišnji budžet to je više za 30 miliona maraka (15 miliona eura). Servisiranje vanjskog duga iznosi oko više od 807 miliona maraka (oko 403 miliona eura) i manje je dva posto u odnosu na 2019. godinu.

Vijeće ministara BiH. Izvor: BIRN BiH
Vijeće ministara BiH. Izvor: BIRN BiH

Za koga je i kako se 'kroji' budžet?

Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić objašnjava da se državni budžet uglavnom puni od indirektnih poreza.

"Najviše, a da ne kažem da je državni budžet gotovo sve indirektni porezi, plus nešto malo prihoda na državnom nivou. Znači, vi kad platite kartu, popijete čašu vode, uzmete zalogaj hleba, vi plaćate porez na dodanu vrijednost (PDV). PDV je sadržan u svemu, i finansirate nečiju raskoš i nečiju neodgovornost i nerad. Stalno, svakom svojom aktivnošću", navodi ona.

Cenić smatra kako političari građanima i privrednicima šalju otvorenu poruku da ni u pandemiji ne žele da odvoje sredstva za oporavak privrede.

"Da dok su tamo ljudi ostajali bez posla, firme se zatvarale, hoteli se zatvarali, tu je plata išla kako treba, zaštićeno, garantovano, na vreme, niko nije hteo da se odrekne bilo čega, a ništa živo nisu uradili, jer je knjiga spala upravo na one koji imaju daleko manje plate. I time su pokazali kolika je njihova briga za privredu i građane. Sad su to samo overili. I ništa drugo", navodi ona.

Ekonomski analitičar Faruk Hadžić kaže kako donošenje državnog budžeta nije nikakvo ekonomsko već političko pitanje.

"To se potvrdilo više puta ne samo ove godine i problematiziranje donošenja budžeta nije oko toga da se odvoji za neku razvojnu komponentu, pa da zbog toga imate da se koplja lome među političarima, nego je upravo bilo možda, i sada ulazimo na teren politike, prije svega mislim da je to bilo zbog održavanja lokalnih izbora", dodaje on.

Kako su političari lomili koplja

Predstavnički dom Parlamenta BiH je usvojio budžet 15. jula. Šest dana kasnije, 21. jula, Dom naroda Parlamenta BiH je usvojio budžet, ali ne u istom tekstu kako je to uradio Predstavnički dom PSBiH.

Zbog toga je formirana Komisija za usaglašavanje teksta budžeta koja po hitnoj proceduri treba usaglasiti zajednički prijedlog budžeta oba doma.

Komisija za usaglašavanje zajedničkog teksta Zakona o budžetu, 27. jula je prvobitno podržala Predsjedništvo BiH, i njihovu odluku da se 754 hiljada maraka (375 hiljada eura) iz kapitalnih izdataka Parlamenta prebaci na sanaciju posljedica od COVIDa-19.

No, nakon pregovora Stranka Demokratske Akcije (SDA) je pristala na amandmane Hrvatske Demokratske Zajednice (HDZ) Bosne i Hercgovine prema kojima budžet treba usvojiti u izvornom obliku, kako ga je predložilo Vijeće ministra, Predsjedništvu BiH, odnosno da taj novac ostaje državnom Parlamentu.

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH istog dana je podržao izvještaj zajedničke komisije o postizanju identičnog teksta zakona o budžetu institucija BiH i međunarodnih obaveza za 2020. godinu.

U budžet nije ušao ni amandman koji je prvobitno 15. jula usvojio Predstavnički dom, a koji se odnosi na osiguranje sredstava za pomoć u rješavanju migrantske krize, kojom je najviše pogođen Unsko-sanski kanton (USK).

Migranti na području Unsko-sanskog kantona
Migranti na području Unsko-sanskog kantona

Jasmin Emrić, zastupnik Stranke demokratske aktivnosti (A SDA) kazao je kako je Komisija usaglasila tekst budžeta na štetu dvije aktualne krize u BiH, a to su migrantska i ekonomska kriza izazvana pandemijom korona virusa.

"U budžetu je planirano da se izdvoji 42 miliona KM za saniranje posljedica od pandemija korona virusa, a ova komisija umanjuje taj iznos za 750.000 KM. Taj iznos preusmjeren je za nabavku novih automobila u institucijama BiH", kazao je on.

Predsjedavajući Kluba poslanika Demokratske fronte Dženan Đonlagić je kazao da se u jednoj rečenici može sumirati proces donošenja budžeta za 2020. godinu, građani će dobiti izbore, funkcioneri HDZ-a nove automobile.

Jesu li amandmani politički?

"To je čisto političko pitanje i ti amandmani su političko nikakvo ekonomsko pitanje", smatra ekonomski analitičar Faruk Hadžić.

Prema njegovom mišljenju da se gledala ekonomska tačka onda bi budžet BIH bio povećavan svake godina kako su rasli prihodi od indirektnih poreza.

"Onda bi se također definisale neke politike kojima bi se mogla rješavati ne samo migrantska kriza, ne samo posljedice pandemije COVID-a nego mnoge druge stvari koje su u nadležnosti Bosne i Hercgovine", zaključuje on.

See all News Updates of the Day

Kongresmen Price: Znamo kako voditi istražni proces, na raspolaganju smo u zaštiti nezavisnosti bh. pravosuđa

kongresmen David Price

Nedavno formirana komisija BH parlamenta ima za cilj staviti odmetnuto pravosuđe pod odgovarajući zakonodavni nadzor, istovremeno omogućavajući njegovu neovisnost. Kongresmen David Price je bh. parlamentarcima ponudio pomoć Kongresa SAD. Glas Amerike je sa njim razgovarao tome šta konkretno znači ta pomoć.

Sadržaje Glasa Amerike dozvoljeno je besplatno preuzimati i objavljivati isključivo uz navođenje izvora i url link na originalan sadržaj.

Privremena istražna komisija Parlamenta za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama BiH je pokušaj nadzora nad institucijama čije nefunkcionisanje blokira razvoj BiH. Komisija, predvođena zastupnikom Damirom Arnautom, osnovana je u maju, a do sada je održala 17 sjednica. Članovi komisije su se nedavno posavjetovali i sa američkim kongresmenom Davidom Price-om, predsjedavajućim Partnerstva za demokratiju Zastupničkog doma SAD.

Taj ogranak nižeg doma Kongresa SAD zadužen je za saradnju sa stranim parlamentima, posebno kada je u pitanju prenošenje znanja o boljem vođenju zakonodavnih saslušanja i istraga. Kongres SAD godišnje održi više od 1.000 saslušanja o raznolikim temama – od lansiranja novih svemirskih raketa do očuvanja kvaliteta poljoprivredne zemlje. Saslušanja su ključna u omogućavanju Kongresa da donosi nove zakone i da kontroliše rad izvršne i pravosudne vlasti.

Congressman David E.Price
Congressman David E.Price

Kongresmen David Price se u razgovoru za Glas Amerike osvrnuo na video sastanak sa bh. parlamentarcima i objasnio kakvu vrstu podrške novoformirana komisija može očekivati od američkog Kongresa:

David Price je demokrata koji 32 godine zastupa 4. okrug države Sjeverne Karoline u Zastupničkom domu Kongresa SAD. Član je dva najmoćnija komiteta nižeg doma Kongresa: Komitet za aproprijacije i Komitet za budžet. Prvi komitet raspoređuje budžet savezne vlasti SAD, dok drugi vrši nadzor nad trošenjem tog budžeta. Također je član Komiteta za unutrašnju sigurnost SAD i predsjedavajući je Partnerstva za demokratiju.

Prije ulaska u politiku, Price je 13 godina predavao političke nauke na prestižnom univerzitetu Duke. Doktorirao je na univerzitetu Yale i autor je četiri knjige o američkom političkom sistemu.

VOA: Održali ste video konferenciju sa bh. parlamentarcima koji vode istragu o tamošnjem pravosudnom sistemu. Imate puno obaveza ovdje u Americi, prvenstveno one vezane za pandemiju. U toku je i vaša reizborna kampanja. Glasanje je već počelo. Zašto ste odvojili vrijeme za razgovor sa bh. parlamentarcima?'

PRICE: Mi u ovoj državi cijenimo naše odnose sa Bosnom i Hercegovinom. Povezuju nas historijske veze i zajednička težnja za demokratskim razvojem. Ja sam predsjedavajući Partnerstva za demokratiju Zastupničkog doma. To je ogranak Kongresa koji sarađuje sa stranim parlamentima. Radimo sa zastupnicima i savjetnicima zemalja u razvoju na poboljšanju parlamentarne efikasnosti i na zajedničkom unapređenju učinkovitosti naših institucija. U tu svrhu sam bio uključen u razgovor sa predsjedavajućim Arnautom i ostalim Bosancima. Oni su angažirani u jako važnom poduhvatu povećanja njihovih nadzornih aktivnosti. To je prouzrokovano nekom vrstom krize Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. Uslijed toga su usvojili novi zakon o parlamentarnom nadzoru. Naša vlada se zainteresovala od samog početka, kao što su i OSCE i EU. Taj novi zakon se trenutno sprovodi i održava se vrlo opsežna istraga i saslušanje pod vodstvom predsjedavajućeg Arnauta kako bi se uspostavio nadzor nad pravosuđem i ustanovilo koji su slijedeći koraci u zaštiti nezavisnosti pravosuđa. Tu se mi uključujemo u priču. Mi smo ogranak Zastupničkog doma SAD koji od svih ostalih najvjerojatnije najdirektnije sarađuje sa stranim parlamentima. Ovo je bio slučaj kada je jedan parlament zatražio od nas konsultacije i ja sam to rado uradio, čak u toku reizborne kampanje. U pitanju je važna tema.

VOA: Na osnovu vaših razgovora i izvještaja koji ste pročitali, kakva je vaša procjena stanja bh. pravosudnog sistema?

PRICE: Neću iznositi mišljenje o bh. pravosuđu. Ne pretvaram se da sam stručnjak za tu temu. Naša uloga je isključivo na parlamentarnoj strani.

Znate, očito je bilo problema, izazova i bruka kada je u pitanju funkcionisanje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i uslijed toga je parlament zauzeo svoj položaj.
David Price


Mi vjerujemo da bi stvari tako i trebale funkcionisati. Zakonodavstvo ima obavezu nadgledanja rada vlasti i rješavanja problema. Mi se tim bavimo. To je suština naše saradnje – ne da kritikujemo rad pravosudnog sistema, nego da ponudimo ohrabrenje i podršku u procesu nadzora.

VOA: Tokom razgovora, mediji su izvijestili da ste ponudili pomoć Kongresa SAD. Kakav je bio odgovor na tu ponudu i, konkretno, na što bi ta pomoć ličila?

PRICE: Teško je znati u kojem smjeru bi ovo moglo ići. Predsjedavajući i ostali članovi komiteta su pozitivno reagovali. Pitanje je široko – naravno kada je BiH u pitanju, za uspjeh je potrebno široko razumijevanje kada se uzmu u obzir razne parlamentarne frakcije i ko je sve zastupljen u toj instituciji. Stoga, saslušali smo brojne zastupnike, koji su, mislim, dobro započeli održavanje saslušanja tokom posljednjih mjeseci. Ne mogu detaljisati u kojem pravcu idu, ali sami proces je započeo na jedan dobar, obećavajući način. Posavjetovali su se sa međunarodnim stručnjacima. Nastavljaju konsultacije sa EU, OSCE i drugim institucijama i mi smo jako sretni što smo uključeni u tu grupu. Na raspolaganju smo što se tiče savjeta i razgovora, te sam im rekao da nazovu ako je potrebna neka vrsta tehničke pomoći, poput one vezane za članove tima u smislu kako organizovati svjedočenje i osigurati kadar za to – jako je važno da istrage ove vrste imaju adekvatan kadar. Znate, potreban je nezavisan, profesionalan kadar koji razumije temu i koji može informisati članove parlamenta. Njima je jednostavno potrebna ta vrsta pomoći. Mi se u to razumijemo. Znamo kako sastaviti kadar za komitet i nadzorni proces, te spremni smo ih savjetovati.

COVID19 u BiH: 36 mrtvih i blizu 1600 zaraženih za jedan dan

ilustracija

Zdravstvene vlasti u Bosni i Hercegovini prijavile su 1586 novih slučajeva oboljelih od COVID19 te do sada najveći broj podleglih u jednom danu - 36.

Pandemija je u Bosni i Hercegovini ponovo buknula nakon 04.Oktobra, a od 14.10. statistike svakodnevno bilježe rekordno veliki broj novooboljelih od COVID19.

Za protekla 24 sata zdravstvene vlasti objelodanile su podatke o 1586 novih slučajeva i do sada najvećem broju podleglih za jedan dan - čak 36, stoji u statistikama Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine.

Početak korištenja antigenskih testova u FBiH: O kakvim se testovima radi?

FILE - A health care worker holds a rapid COVID-19 antigen test at a coronavirus testing center in Nice, France, Oct. 15, 2020. Millions of such kits are heading to Africa for distribution.

Krizni štab/stožer Federalnog ministarstva zdravstva je na hitnoj sjednici od 26. oktobra donio odluku i o korištenju antigenskih Ag-RTD testova na COVID-19 kod pacijenata s karakterističnim simptomima ovog oboljenja, osim temeljnog PCR testa.

Ovim bi se trebala unaprijediti dijagnostika, posebno u situacijama kada je PCR test nedostupan. Obratili smo se Federalnom ministarstvu zdravstva da pobliže objasni o kakvim je testovima riječ.

Skraćenica Ag-RTD stoji za „Rapid Antigen Diagnostic Testing“ , a radi se o brzim dijagnostičkim testovima koji, za razliku od PCR testova pronalaze antigene -dijelova virusa SARS-CoV-2 kao dokaz identifikacije postojanja virusa u organizmu. Svjetska zdravstvena organizacija ih je preporučila, ali prepoznavši mane ovih testova, dala i smjernice za njihovo korištenje.

Ova nova tehnologija za otkrivanje COVID-19 koja je mnogo jednostavnija i brža za izvođenje od trenutno preporučenih testova PCR-a. Ova se metoda oslanja na izravno otkrivanje virusnih proteina SARS-CoV-2 u brisevima nosa i drugim respiratornim izlučevinama pomoću imunoeseja koji daje rezultate za manje od 30 minuta. Inače, brzina dobijanja rezultata preko ovih testova iznosi između 15 i 30 minuta. Iako su Ag-RDT testovi za otkrivanje antigena manje osjetljivi od PCR-a, oni nude mogućnost brzog, jeftinog i ranog otkrivanja najzaraznijih slučajeva COVID-19 u odgovarajućim uslovima.

Ovaj tip testova ne treba miješati ni sa serološkim testovima antitijela, kod kojih se uzorak uzima iz krvi, a traže se specifični neutralizirajući proteini koje naš organizam proizvodi kao odgovor na patogen (imunoglobulini).

Ag-RTD testovi daju najbolje rezultate kada je osoba u ranim stadijima infekcije, a preporuke kažu da ih je najbolje koristiti kod osoba koje pokazuju simptome. Antigenski testovi se mogu koristiti u situacijama kada je PCR nedostupan ili kada je potrebno duže vrijeme za obradu. Antigenski testovi za detekciju SARS-CoV-2 moraju ispunjavati minimalne zahtjeve: ≥80% senzitivnost i ≥97% specifičnost u usporedbi sa referentnim PCR testom. Ovo znači da je mogućnost da ovaj vid testa da lažno pozitivan rezultat i zamijeni virus SARS-CoV-2 s nečim drugim jako mala, ali da je senzitivnost testa nešto manja u odnosu na PCR, no i dalje veoma visoka da to čini ove testove pouzdanima.

Pomoćnik ministra u Federalnom ministarstvu zdravstva, Goran Čerkez, naglašava kako testiranje ovim testovima treba provoditi prema uputama proizvođača i 5 do 7 dana nakon pojave simptoma. „Negativan rezultat antigenskog testiranja ne može u potpunosti isključiti aktivnu COVID-19 infekciju, te je kod simptomatskih pacijenata potrebno ponovljeno testiranje PCR testom“ objašnjava Čerkez.

Iz Federalnog ministarstva zdravstva naglašavaju kako se testiranje Ag-RDT testovima u svrhu dijagnostike može se provoditi samo u javnozdravstvenim ustanovama.

„Javna zdravstvena ustanova koja obavlja antigenska testiranja (Ag-RDT) dužna redovito izvještavati zavod za javno zdravstvo kantona, a zavod za javno zdravstvo kantona se obvezuje podatke o rezultatima antigenskog testiranja (Ag-RDT) unositi u online platformu Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH“, ističe Čerkez.

BANJA LUKA: Dvojica uhapšena zbog strijeljanja 78 civila kod Ključa

BANJA LUKA: Dvojica uhapšena zbog strijeljanja 78 civila kod Ključa
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:05 0:00

Žrtve ratnog silovanja pravdu dobile u SAD-u, odštetu čekaju od Srbije i BiH

New York: Kip slobode

Njujorški sud presudio je 2000. u korist žrtava, međutim presude nikad nisu provedene.

Jadranka Cigelj vrata Omarske i Trnopolja zatvorila je, kaže, onog dana kad je iz logora spašena dolaskom stranih reportera. Pravnica po struci, Jadranka je, s još nekoliko žena, zbog torture i silovanja, pred sudom u New Yorku u Sjedinjenim Američkim Državama, tužila Radovana Karadžića 1995. godine.

Njujorški sud presudio je 2000. u korist žrtava, međutim presude nikad nisu provedene.

Danas tim odvjetnika iz Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država kaže da su presude i dalje pravosnažne i rade na tome da žrtve, među njima i Jadranka, budu obeštećene, tvrdeći da BiH i Srbija trebaju platiti odštete, jer je u tekstu presude navedeno da su osim Karadžića, krivi Republika Srpska i Srbija.

Procesi su pokrenuti na osnovu univerzalne sudske jurisdikcije i Sud je u presudi "R. Kadić i dr. protiv Karadžića" naveo da su krivci dužni žrtvama isplatiti odštetu u iznosu od 750 miliona dolara, a u drugom predmetu "Jane Doe protiv Karadžića" iznos od 4,9 milijardi američkih dolara.

Bez statusa žrtve rata

Jadranka Cigelj je živjela u Prijedoru, na zapadu Bosne i Hercegovine. Polovinom juna 1992. godine u njen stan došli su lokalni policajci i odveli je u Omarsku, u kojem su tokom ljeta 1992. godine hiljade logoraša iz Prijedora i okolnih mjesta prošli kroz zlostavljanja, mučenja, ubistva i druge zločine.

U logoru je bila zatočena s tridesetak drugih žena, Bošnjakinja, Hrvatica i dvije Srpkinje.

U logoru Omarska, mjestu koje je udaljeno desetak kilometara od Prijedora, u kojem se nalazi rudnik željezne rude, Jadranka je bila 54 dana, i još tri dana u logoru Trnopolje.

Logor Trnopolje je oformljen odlukom Kriznog štaba Prijedor s namjerom da se tu smjesti civilno stanovništvo s područja Kozarca, udaljenog nekoliko kilometara od Prijedora. Kasnije su dovođeni civili i iz drugih prijedorskih naselja.

Pravni tim iz Hrvatske i SAD-a sredstva za isplatu odšteta planira potraživati od Srbije i Republike Srpske. Za Radio Slobodna Evropa Jadranka kaže da bi voljela zbog svih žena iz Omarske, i drugih logora, da „uspiju istjerati pravdu“.

To je vezano za nas pet iz logora Omarska i mislim da smo zaslužili satisfakciju barem tako. Mi smo faktički zatvorile Trnopolje, jer su srećom prodrli strani novinari, Penny Marshal, Ed Vulliamy i Roy Gutman. Ušli su u Trnopolje, muškarci su im rekli da su žene premještene u mjesnu zajednicu u Trnopolju“, kaže Jadranka.

Ujedinjene nacije procjenjuju da je najmanje 20.000 žena bilo izloženo seksualnom nasilju tokom rata u Bosni i Hercegovini. Mnoge od njih nikad nisu dobile potrebnu medicinsku, psihološku i financijsku podršku.

Komitet protiv torture Ujedinjenih nacija (UN) 29. augusta 2019. godine donio je odluku prema kojoj Bosna i Hercegovina treba da plati naknadu i da osigura javno izvinjenje žrtvama ratnog seksualnog nasilja. Odluka, kojom se odlučivalo o predstavnici žrtve ratnog seksualnog nasilja, donesena je prvi put protiv Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina više od godinu dana nije isplatila odštetu niti se izvinila žrtvama seksualnog nasilja.

Zakoni o civilnim žrtvama rata razlikuju se u Federaciji BiH, Republici Srpskoj (RS) i Distriktu Brčko. Tek nešto više od 800 žrtava seksualnog nasilja osiguralo je status civilnih žrtava, najviše u Federaciji, dok Republika Srpska ne priznaje silovanje kao ratni zločin.

Jadranka Cigelj kaže kako ne dobiva nikakvu naknadu kao civilna žrtva rata, jer se nije htjela prijavljivati s boravištem u Bosni i Hercegovini zbog toga što živi u Zagrebu.

Njen odvjetnik, Sulejman Tabaković, navodi da Jadranki ni u Bosni i Hercegovini ni u Hrvatskoj nije priznat status žrtve rata, zbog čega je on tražio da je zastupa.

Jadranka je prošla strašnu golgotu. U januaru kad smo razgovarali, tražio sam da je zastupam, da mi da šta ima od dokumenata. Rekla je – ma ne da mi se opet sve to proživljavati, ali na kraju mi je dala punomoć i danas traje pravna bitka“, kaže Tabaković za RSE.

On navodi da postoje dvije presude iz SAD-a, te da je u obje i Jadranka Cigelj.

Rekla mi je da ima presudu, pa i nešto iz druge presude što je prevedeno. Onda sam ja nazvao moje prijatelje Bosance koji su u Americi i pitao ih da li bi htjeli da budu moj tim kako bismo pokrenuli ovaj postupak“, kaže Tabaković i naglašava da je okupljeni tim krenuo u proces nabavke svih potrebnih dokumenata u SAD-u.

U arhivi Suda u New Yorku od marta 2020. do kraja septembra pronađeni su dokumenti i Sud je obavijestio Radovana Karadžića da se produžava jedna od presuda.

I onda su oni tu presudu koja je trebala isticati 2. ili 3. oktobra 2020. (Jane Doe protiv Karadžića) pokrenuli postupak, jer tako u presudi i piše da su oni zaduženi da se ta presuda provede“, kaže Tabaković.

Obaveze zemalja potpisnica De la Haye konvencije?

U presudi iz 2000. godine, u kojoj je Jadranka Cigelj, suci su rukom napisali kolika je naknada svake od žena zbog torture koju je proživjela.

Navodi se da je osuđen Radovan Karadžić, Srpska demokratska stranka, administracija Republike Srpske, učesnici u Republici Srpskoj i Republika Srbija.

„Navode se i zločini za koje su osuđeni. Tamo se navodi čak i Sanski Most, Ključ Brčko itd. I povezuju tu čitavu priču koja se nastavlja na 'udruženi-zločinački poduhvat', koja je kasnije potvrđena kroz Miloševića, Karadžića, Mladića, pa i Stanišića, Plavšićku, Krajišnika itd.

Kad se povežu sve presude i kad se njihova intencija samog Suda koji je i napisao presudu, onda imate riješeno pitanje i odgovornosti RS-a i Srbije“, kaže Tabaković, dodajući da Bosna i Hercegovina mora obeštetiti žrtve silovanja i procesuirati sve učesnike koji se spominju u presudama na osnovu odluke Odbora protiv torture Ujedinjenih naroda.

„Sad vam dolazi priča o Karadžiću, ali i Miloševiću. Kod Miloševića imate nešto što se zove međupresuda. Prema haškom pravilu 98bis u toj međupresudi utvrđena je glavna stvar da je Milošević optužen za UZP zajedno sa svim učesnicima – Karadžićem, Plavšićkom, vojskom Republike Srpske, JNA i paravojnim formacijama.

Zove se međupresuda, jer je trebalo obrazložiti još Brčko, Sanski Most, Srebrenicu i Prijedor“, objašnjava Tabaković koji tvrdi da, prema međunarodnom pravu, presuda u slučaju „kad osuđeni umre ne postoji nigdje odluka da ona nije pravosnažna“.

Da bi presude iz New Yorka postale pravosnažne svuda, Tabaković kaže, treba dobiti „sve apostile pečate“. Ovaj odvjetnik to planira uraditi, pozivajući se na De La Haye konvenciju, potpisanu u Haagu 1961. godine, koja podrazumijeva da svi potpisnici priznaju isprave potpisane u drugoj zemlji.

„Ta De la Haye je meni bitna, jer time dokumenti postaju važeći. Na osnovu njih ja pokrećem postupke pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, jer je on zadužen za De la Hayu, kao što su u Zagrebu i Beogradu zaduženi općinski sudovi.

Onog trenutka kad sudovi prihvate, ide se na traženje isplate, šalje se državi i traži se isplata. Onog trenutka kada se da određeni rok, odgovor stigne ili ne stigne, ima se pravo sjesti na sve račune i imovinu koje država ima“, kaže Tabaković.

Radovanu Karadžiću je, prije podignute haške optužnice 1996. uručena optužnica suda iz New Yorka, te ga je tokom suđenja zastupao advokat, navodi Tabaković.

Karadžić je u martu 2019. pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone širom BiH, teroriziranje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Odgovor bivšeg člana Miloševićevog pravnog tima

Tibor Varadi, profesor međunarodnog prava i bivši član pravnog time Srbije pred Međunarodnim haškim sudom, kaže za Radio Slobodna Evropa da je do sada bilo nekoliko zahtjeva žrtava ratnih zločina iz Bosne i Hercegovine.

Prema njegovim riječima, radi se o zahtjevima žrtava iz BiH koje su upućene Holandiji. Varadi tvrdi da, kada je riječ o slučaju presuda iz New Yorka „ovdje nije bio sukob država“.

To nije bilo tako da je Srbija napala Bosnu. Kada su se ti ratovi stvarali, bio je u toku raspad Jugoslavije. Bio je žešći sukob unutar Bosne.

Nema nikakve sumnje da je Slobodan Milošević pomagao Vojsku Republike Srpske, ali to nije vio rat u kojem je s jedne strane stajala Srbija, a s druge strane BiH. Ako bi tužili pojedinci, oni bi tužili Srbiju, a ona nije bila takav akter u ratu“, kaže profesor Varadi.

Kad je riječ o De la Haye konvenciji, ističe „da to jeste jedan mogući argument“.

Ali, to nije tako jednosmisleno. Odluka Suda u New Yorku ne važi automatski, važi ako bude priznata. Nešto je drukčije kada je riječ o međunarodnim sudovima. Ako je riječ o sudovima druge države, presude će važiti ako budu priznate.

Postoje međunarodne konvencije koje olakšavaju to priznanje, ali ne čine automatskim to priznanje“, kaže Varadi, te pojašnjava da domaći sudovi trebaju priznati ili ne priznati presude iz New Yorka.

Iz Ministarstva pravde Srbije u pisanom odgovoru za RSE su napisali da nisu „upoznati s ovim slučajem“.

Za Radio Slobodna Evropa mogućnost priznavanja presuda iz New Yorka komentirala je i advokatica koja je, između ostalog radila i na predmetima ratnih zločina u Haagu, i nekadašnja sutkinja Vasvija Vidović. Ona kaže da De la Haye predstavlja osnov za priznavanje presude, ali da se to rješava u sudskom postupku.

To je dugotrajan proces da bi zainteresirana strana dobila priznatu stranu presudu, opet se mora obratiti teritorijalno nadležnom sudu u BiH ili Srbiji. To podrazumijeva da sud zakaže raspravu, uz priloženu važeću dokumentaciju, ne ide to automatizmom“, kaže Vidović.

Objašnjava da suprotna strana ima pravo osporavanja i da koristi pravne lijekove.

To ne ide tako brzo. Kad je BiH u pitanju, općepoznato je u kakvom stanju je naš pravosudni sistem, sudovi s pretrpani ogromni brojem predmeta. To jeste osnov i treba ga koristiti, ali sudske procedure traže vremena“, kaže Vidović.

Advokatica je komentirala i mogućnost naplate odštete koju je izrekao sud u New Yorku.

To bi se provodilo u izvršnom postupku, na osnovu tih presuda ako bi bile priznate, one bi bile izvršne isprave. Međutim, i ti postupci ponekad traju također godinama. To bi bio osnov da se naplati šteta, međutim da biste vi naplatili odštetu od osobe ili države, ona mora biti solventna. Ne može se iz bilo kojih sredstava naplatiti. Postoje prioriteti i zakonom određeni redoslijed isplaćivanja“, objašnjava Vidović.

Zakonski osnov za priznavanje presude u BiH?

Iz Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine za Radio Slobodna Evropa kažu da se Konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih isprava, odnosno De la Haye konvencija, primjenjuje na javne isprave sačinjene na teritoriji jedne države ugovornice, a koje treba da se upotrijebe na teritoriji druge države ugovornice.

Međutim, ističu, u članu 1. ove konvencije navedeno je šta predstavlja javna isprava, što „ni u kom slučaju ne podrazumijeva sudsku odluku (presudu)“.

„Uz Ustav Bosne i Hercegovine je predviđeno da svi zakoni i propisi koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u vrijeme stupanja na snagu Ustava BiH, ostaju na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti s Ustavom.

Postupak priznanja i izvršenja stranih presuda u građanskim stvarima uređen je Zakonom o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih država u određenim odnosima („Službeni glasnik SFRJ“ 43/82 i 72/82, „Službeni list RBiH“, broj: 2/92 i 13/94)., te su i uvjeti za priznanje stranih presuda utvrđeni tim zakonom“, navode iz Ministarstva pravde BiH.

Ovaj zakon pored tzv. kolizionih normi sadrži i odredbe koje se odnose na međunarodnu pravnu pomoć i priznanje stranih sudskih i arbitražnih odluka, navode iz Ministarstva.

Osim ovog zakona u slučaju poput ovoga, može se govoriti i o međunarodnoj pravnoj pomoći koja je u BiH regulirana zakonima o parničnom postupku na svim nivoima u Bosni i Hercegovini koji predviđaju da će sudovi ukazivati pravnu pomoć inostranim sudovima u slučajevima predviđenim međunarodnim ugovorima, kao i kada postoji uzajamnost u ukazivanju pravne pomoći.

„To je pravna pomoć koju pružaju organi jedne države organima druge države u građansko-pravnim odnosima s inostranim elementom. Pravna pomoć obuhvata dostavljanje pismena i poduzimanje određenih procesnih radnji kao što je: saslušanje stranaka, svjedoka i drugih lica, vještačenje i izvođenje drugih dokaza, davanje obavještenja o propisima, dostava izvoda iz matičnih knjiga, priznanje i izvršenje stranih sudskih i arbitražnih odluka i sl.

Zakoni o parničnom postupku na svim nivoima u Bosni i Hercegovini predviđaju da će sudovi ukazivati pravnu pomoć inostranim sudovima u slučajevima predviđenim međunarodnim ugovorima, kao i kada postoji uzajamnost u ukazivanju pravne pomoći“, navode iz Ministarstva pravde BiH i naglašavaju da se „pravna pomoć pruža na način predviđen domaćim zakonom ako međunarodnim govorom nije drugačije određeno“.

Advokatica Vidović smatra da žrtve trebaju dobiti pravdu i da osnov svakako postoji, ali procedure su „mučne i dugotrajne“.

„Na kraju nisam sigurna kakvi su izvjesni ishodi. Naravno, treba insistirati i pratiti situaciju, ali stranka koja traži naplatu je samo jedna od povjerilaca u odnosu na državne dugove, ima neki redoslijed pri tom isplaćivanju“, ističe Vidović, ocjenjujući da BiH treba da poštuje i odluke Europskog suda za ljudska prava, što se ne dešava.

Teško je onda očekivati da druge ovakve odluke izvrši, ne znam kakva je situacija u Srbiji“, kaže Vidović.

Haški tribunal označio je seksualno zlostavljanje kao ratni zločin prvi put na suđenju Dušku Tadiću, za zločine na području Prijedora. Pred ovim sudom je za zločine seksualnog nasilja osuđeno više od 30 ratnih zločinaca.

Na sudovima u BiH, od 2004. godine, za iste slučajeve osuđeno je više od 130 izvršitelja zločina, a u postupku je još oko 200 slučajeva koji se odnose na seksualno nasilje. Gotovo dvije trećine osuđenih dobilo je tri do pet godina zatvora, pokazuju podaci nevladinih organizacija.

Jadranka Cigelj o proživljenoj torturi u logoru Omarska napisala je roman „Apartman 202“.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG