Linkovi

Aktuelno

Ko će započeti mir na Balkanu?

arhivska fotografija

Neko mora da započne mir, kao što neko započne rat, govorio je Štefan Cvajg. Na Balkanu očito niko nije spreman da započne istinski mir nakon ratova 1990-ih, koji bi vodio katarzi i dobrosusjedskim odnosima. Umjesto toga, mentalno smo i dalje u ratovima, tako da verbalno nisu završeni ne samo posljednji oružani sukobi, nego ni Drugi, pa čak ni Prvi svjetski rat na ovim prostorima.

U međuvremenu, postjugoslovenske države su i dalje nedovršene, a vladajuće elite se ponašaju sve bahatije, urušavajući demokratske institucije i norme – pri tom se pozivajući na demokratiju.

Zbog toga su građani sve očajniji i mnogi od njih, prije svega mladi, nastoje da po svaku cijenu odu sa ovih prostora.

Nekada jedina tačka oslonca i nada – članstvo u Evropskoj uniji – takođe je sve varljivija. Stoga se ovaj pogled na godinu na izmaku ne razlikuje od prethodnih. Jedina je razlika što se situacija, zapravo, pogoršava.

Mentalno ratno stanje

Opšte je mjesto da postjugoslovenske države nisu mentalno izašle iz 1990-ih, jer nijedno pitanje koje je dovelo do ratova, suštinski nije riješeno. To potvrđuju posljednje tenzije u odnosima između Beograda i Prištine, nakon odluke kosovskih vlasti da uvedu carine od 100 odsto na uvoz srpske i bosanske robe, a potom o formiranju Vojske Kosova. Ranije su se lideri postjugoslovenskih zemalja povremeno sretali, ako ništa drugo onda kao dio obaveze na putu ka EU da uspostave dobrosusjedsku saradnju. Iako se stanje na terenu nakon tih susreta nije suštinski promijenilo, makar je stvaran privid pokušaja da se stvore kanali komunikacije.

Međutim, kao da je tokom 2018. nestalo i tog privida. Tako je nakon nekoliko odlaganja predsjednik Srbije Aleksandar Vučić posetio Zagreb početkom ove godine, ali nije bilo uzvratne posete predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović. Nakon, kako je nazvan, “istorijskog” Briselskog sporazuma između Beograda i Prištine 2013. godine – njihov dijalog je u ćorsokaku.

Posle izvjesnog otopljavanja odnosa između Srbije i Crne Gore na počecima mandata Aleksandra Vučića, ojačale su tenzije između nekadašnja “dva oka u glavi” zbog slučaja “državni udar”, te spora oko položaja srpske zajednice i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, što je rezultiralo i odlukom zvanične Podgorice da zabrani nekolicini srpskih intelektualaca ulazak u Crnu Goru.

Bosna i Hercegovina je i dalje u političkoj blokadi sa trenutnim predsjedavajućim Predsjedništva Miloradom Dodikom koji dovodi u pitanje zemlju koju predstavlja, dok Hrvati traže treći entitet.

Jedina svijetla tačka je sporazum Skoplja i Atine o imenu Makedonije.

U srpskom nacionalnom korpusu jača uverenje da je genocid u Srebrenici, zapravo, “izmišljotina kako bi se opravdali napadi NATO-a na srpske snage” (Srebrenica, Potočari, 11. jul 2017)
U srpskom nacionalnom korpusu jača uverenje da je genocid u Srebrenici, zapravo, “izmišljotina kako bi se opravdali napadi NATO-a na srpske snage” (Srebrenica, Potočari, 11. jul 2017)

Takođe, Aleksandar Vučić i njegov prethodnik Boris Tadić su prije nekoliko godina otišli u Srebrenicu. Ove godine je, pak, Skupština Republike Srpske poništila izvještaj iz 2004. o ovom zločinu koje su pripremile tadašnje vlasti u Banjaluci. Kako vrijeme prolazi, u srpskom nacionalnom korpusu jača uvjerenje da je genocid u Srebrenici, zapravo, “izmišljotina kako bi se opravdali napadi NATO-a na srpske snage”.

I stavovi srpske i hrvatske strane o operaciji “Oluja” iz 1995. su sve ušančeniji.

Dakle, živimo u stanju ni rata ni mira, odnosno, kako ga Ivan Čolović naziva, u “nestabilnom primirju”. Mnogi smatraju da oružani sukobi nisu mogući, jer su balkanske države iscrpljene, ali iz toga stanja mentalnog rata, pre ili kasnije, lako se može izroditi i pravi rat.

Privatizovane balkanske države

Države na Zapadnom Balkanu su i dalje nedovršene, ali ne samo u smislu odsustva sporazuma o njihovom razgraničenju, već i istinskih demokratskih institucija. U izvještajima međunarodnih organizacija, zemlje Zapadnog Balkana koje teže članstvu u EU (Srbija, Crna Gora, BiH, Kosovo i Makedonija) – definišu se kao polukonsolidovane demokratije ili hibridni režimi. U teoriji se to definiše i kao pretpolitička društva.

Prevedeno na svakodnevni jezik, to znači da institucije postoje samo kao fikus, dok se ključne odluke donose van očiju javnosti. Ulogu institucija preuzima vođa, koji tretira državu kao svoj, privatizovani posjed, a kritiku na svoj račun predstavlja kao atak na državu i nacionalnu izdaju. Najizrazitiji primer je neograničena moć kojom raspolaže predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji odlučuje i izjašnjava se o svemu. Opšte je mjesto kako demagozi zloupotrebljavaju demokratiju. U svakom slučaju, živimo u tabloidiziranom društvu u kome nema prostora za argumentovanu raspravu, već vladaju prostakluk i bahatost. Tako laž lako postaje istina, sveto se pretvara u profano, a profano u sveto.

Onda ne čudi što takvu vlast podržavaju i oni koji najteže žive, uključujući i radnike koji primaju jedva 200 eura u firmama čije otvaranje vlast u Srbiji predstavlja kao veliki investicioni bum. Podrška osiromašenog stanovništva se očito kupuje zastrašivanjem da bi u slučaju promjena opozicija izdala nacionalne interese, a i da bi socijalni položaj radnika i penzionera bio još gori.

Međutim, što se ta iskrivljena slika više udaljava od stvarnosti, to je veća opasnost da se ona rasprši. Zato je vlast u Srbiji sve nervoznija, pa su osim verbalnih napada na sve koji misle drugačije, počeli i fizički obračuni sa neistomišljenicima kao što je prebijanje jednog od lidera opozicije Borka Stefanovića ili eksplozija u kući novinara Milana Jovanovića. Od tog pojedinačnog nasilja lako se sklizne u sveopšte.

Sličan primer je i potez crnogorskih vlasti da uhapsi jednog od lidera opozicije Nebojše Medojevića zato što je odbio da svjedoči. Ne zna se kada su vlasti opasnije – kada se osećaju nadmoćno i osiono, ili su u strahu za svoju poziciju pa je grčevito brane.

Istinska demokratija nije ni vladavina većine ni vladavina manjine, već, kako ističe profesor iz Beograda Đuro Šušnjič, vladavina vrline, pravde i prava. Balkanska društva su, nažalost, daleko od tog ideala. Zato mladi i masovno odlaze, ali tamošnjim moćnicima oni nisu ni potrebni, jer im to olakšava vladavinu.

Sve dalje od EU

Na spoljašnjem planu, autoritarne vlasti u državama Zapadnog Balkana igraju na kartu „stabilokratije“, odnosno predstavljaju se kao prozapadni političari i faktor stabilnosti u ovoj regiji. EU je računala na tu kartu u slučaju Aleksandra Vučića, smatrajući da će preko njega najlakše izdejstvovati sporazum Beograda i Prištine. Međutim, ti pregovori su zapali u ćorsokak nakon odbijanja plana Aleksandra Vučića i Hašima Tačija i u Srbiji i na Kosovu da se korekcijom granica riješi istorijski spor dva naroda.

Sama EU nije imala jedinstven stav o ovom pitanju. U međuvremenu, Kosovo je odbilo zahtjev Brisela da ukine carine na uvoz srpske i bosanske robe od 100 odsto.

Očito je da balkanski političari uviđaju da je realna moć na drugim stranama, prije svega u SAD, da je EU sve manje „normativni uzor“, odnosno njene vrijednosti, imajući u vidu rast populizma i u samom evropskom bloku. Politika „konstruktivne višeznačnosti“ Evropske unije prema Balkanu, kako je naziva Ivan Krastev, očito se pokazala jalovom. Riječ je o strategiji načelne privrženosti ulaska balkanskih zemalja u evropski blok, ali sa neodređenim datumom prijema, ističući da to zavisi od ispunjavanja kriterijuma za članstvo.

Time se naglašava veća važnost puta – odnosno „transformativna moć“ proširenja - nego samog članstva. Uviđajući da je ulazak u EU na „dugom štapu“, tačnije da se neće desiti za njihovog mandata, balkanski političari obavljaju uglavnom tehnički dio posla u ispunjavanju standarda, dok njihova društva ostaju suštinski nereformisana.

U pozadini svega toga je zamor u EU od proširenja, dok je na Balkanu sve očitiji zamor od čekanja. Doduše, po prvi put je početkom ove godine pomenut konkretan datum – 2025. godina – kada bi, pre svega Srbija i Crna Gora, mogle postati članice. Međutim, ubrzo je francuski predsjednik Emanuel Makron razvejao te nade izjavom da „ne želimo da se Balkan okrene Turskoj i Rusiji... ali, takođe ne želimo da Evropa koja i sa ovih 28 (uskoro 27) članica loše funkcioniše – lakomisleno odluči da se na brzinu proširi na 30-32 članice po starim pravilima“. Tako su načelno otvorena evropska vrata za Balkan – do daljnjeg zatvorena.

Zbog toga jača euroskepticizam pa i antievropejstvo na Balkanu što ima za posljedicu slabljenje "normativne hegemonije" EU, tačnije neupitne valjanosti vrijednosnog sistema na kojem počiva, pa samim tim i njena moć i mehanizmi uticaja na balkanske države, iako se one kreću ka ovom bloku, što je još jedan paradoks.

Taj prazan prostor koriste drugi akteri, prije svega Rusija i Kina, koja je u 2018-oj postala najveći investitor u regionu. Zbog toga su na Balkanu svi scenariji u igri.

Na Balkanu nije završen ni Prvi svetski rat

Osim 1990-ih, posljednjih godina oživeli su i retorski sukobi iz vremena Drugog svjetskog rata, prije svega oko stradanja u logoru Jasenovac. U 2018-oj, kada se navršilo 100 godina od stvaranja Jugoslavije, pokazalo se da na ovim prostorima nije završen čak ni Prvi svetski rat, zbog žučnih rasprava ko je šta dobio, a ko šta izgubio, odnosno šta je ko žrtvovao i unio u zajedničku državu Južnih Slovena, a ko izvukao dobit. Tako je polemike izazvala odluka Skupštine Crne Gore da poništi odluke Podgoričke skupštine iz 1918. o prisajedinjenju Srbiji.

U međuvremenu, pomenutu godišnjicu su ignorisale vlasti u svim nekadašnjim republikama. Jedino su je obilježile pojedina udruženja organizujući okrugle stolove ili promovišući knjige o Jugoslaviji.

Zaboravlja se da je Jugoslavija, kako ističe Latinka Perović, bila naša prva Evropa, odnosno da je bila mirovni projekt u pokušaju pomirenja naroda koji su ratovali na različitim stranama. Po riječima istoričarke Dubravke Stojanović, kao nadnacionalna država postala je kišobran koji je male narode trebalo da zaštiti od međusobnog istrebljenja.

Naravno, Jugoslaviju ne treba idealizovati jer nije bila demokratska, iako se mnogi sada sa nostalgijom prisećaju sloboda iz druge polovine 1980-ih. Takođe, kako ističe Stojanović, nikada nije riješila osnovno pitanje, ono koje razdire i današnju Evropsku uniju: da li da je bude više ili da je bude manje. Odnosno, da li da bude čvršća federacija, što nije odgovaralo manjim narodima ili da bude labavija konfederacija, što nije odgovaralo najvećem narodu. Polemika o tome će trajati vjerovatno još narednih sto godina, kako je izjavio za RSE poslednji lider slovenačkih komunista Ciril Ribičič.

U svakom slučaju, mnogo je sličnosti između perioda prije i poslije Jugoslavije u smislu nacionalne uskogrudosti. Po riječima Dubravke Stojanović, i prije i posle Jugoslavije, njeni narodi žive svoje male, provincijalne živote.

“Dobili smo zavađene, neuspješne, nedemokratske, privredno nerazvijene, neuređene državice, nesposobne da riješe osnovne probleme svojih građana. Pokazalo se da su problemi koji su postojali u Jugoslaviji nadživjeli tu državu i time dokazali da nije Jugoslavija bila ta koja je stvarala probleme, već su strukturni problemi njenih naroda bili ti koji su rušili Jugoslaviju. Problemi nerazvijenosti, siromaštva, nedemokratske političke kulture, frustriranih nacija stariji su od Jugoslavije. Ostali su tu i poslije nje, gušeći postjugoslovenska društva u ropcu iz kojeg ne umiju da nađu izlaz,” ističe Dubravka Stojanović.

Odsustvo demokratske političke kulture je dovelo do toga da velike sličnosti među jugoslovenskim narodima – jezičke, kulturne i mentalitetske – budu njihova zla kob. Stoga, kako je rekao za RSE pisac Miljenko Jergović, “naši ratovi se nikada nisu vodili zato što se mi previše razlikujemo, već što se nedovoljno razlikujemo. Ratovi su se vodili za uspostavu, za stvaranje većih razlika“.

To znači da se u slučaju bivše Jugoslavije ne može primjeniti latinska izreka: „sličan se sličnom veseli“ (similis simili gaudet).

Nacionalizam veselo cvjeta

To sve pokazuje da je nacionallizam, sa elementima šovinizma, dominantna ideologija na ovim prostorima, te da su se u tom smislu države nasljednice Jugoslavije vratile u 19. vek, s tim što je tada nacionalizam imao i emancipatorsko značenje. Posvađane, autarhične nacionalne države na Zapadnom Balkanu ne shvataju da, kao što je govorio Slobodan Jovanović, nacija ne predstavlja vrijednost po sebi, već da jednoj naciji vrijednost daju samo opšti kulturni ideali kojima bi se ona stavila u službu.

Postjugoslovenska društva su daleko od takvog, inkluzivnog shvatanja nacije i zato ne mogu da izađu iz začaranog sukoba nesuglasica i sukoba, čak i ako jednog dana sve uđu u Evropsku uniju.

See all News Updates of the Day

Vlada FBiH smijenila Upravni i Nadzorni odbor Zavoda u Pazariću. Pred Vladom novi protesti

Protesti pred Vladom BiH zbog stanja u Zavodu u Pazariću, 21. novembar 2019.

Vlada FBiH na današnjoj sjednici smijenila je Upravni i Nadzorni odbor Zavoda u Pazariću. Smijenjen je i direktor Zavoda Redžep Salić. Građani se i danas okupljaju pred Vladom FBiH.

Slobodna Evropa navodi da Upravni odbor čine: Janja Milinković, Anes Kaleta, Saida Kastrat, Džana Kilić i Enisa Hodžić, a Nadzorni odbor: Dalila Efendić, Mevlida Bandić i Ivana Bago.

Ove smjene samo su jedan od zahtjeva građana koji su se i danas okupili pred Vladom FBiH.

Odluka Vlade FBiH uslijedila je nakon dvodnevnih protesta građana i objelodanjenih potresnih snimaka na kojima se vidi kako su štićenici u Zavodu u Pazariću zavezani za radijatore, namještaj…

Fotografije je javnosti pokazala Sabina Ćudić, zastupnica u Parlamentu FBiH.

Ćudić je rekla da u noćnim satima u Zavodu jedna njegovateljica brine o 47 djece i da se nekima daju lijekovi koji su zabranjeni za djecu do 12 godina.

Ona je rekla da je u Zavodu dokumentovan i kriminal, a na to je ukazivao i sada već bivši direktor Zavoda Redžep Salić.

Zbog svega, sarajevsko tužilaštvo je formiralo predmet.

Potresni snimci odnosa prema štićenicima i protesti u Sarajevu
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:06 0:00

U međuvremenu se oglasila i američka ambasada u BiH poručujući da građani s pravom traže odgovornost.

Građani su počeli protestovati zbog ogorčenosti što su federalni parlamentarci na sjednici održanoj u srijedu većinom glasova odbili raspravljati o stanju u Zavodu u Pazariću i radnom tijelu naložili da u roku od sedam dana provjeri iznesene navode.

Prethodno je zastupnica Ćudić objavila šokantne fotografije štićenika i govorila o lošem stanju u Zavodu u Pazariću.

Federalni parlamentarci o stanju u Zavodu u Pazariću raspravljat će 4. decembra.

Redžep Salić
Redžep Salić

Smijenjeni direktor Salić kaže da su fotografije do kojih je došla zastupnica Ćudić nastale prije njegovog imenovanja. On je na poziciju direktora došao u proljeće ove godine.

Za sada, iz Vlade nema posebnog obrazloženja Salićeve smjene.

Građani i danas protestuju pred Vladom FBiH. Jučer se ispred Vlade okupilo više stotina građana, ali nisu imali priliku za sastanak. Bilo im je rečeno da je premijer FBiH Fadil Novalić na sastanku u SDA.

Građani su zatražili smjenu Upravnog i Nadzornog odbora Zavoda u Pazariću, utvrđivanje istine i kazne za odgovorne. Imaju i druge zahtjeve koji se odnose na poboljšanje stanja u Zavodu.

Premijer Novalić još se nije sastao sa građanima, a što je također jedan od zahtjeva.

Slobodna Evropa je prenijela priču jednog oca koji je, kada je došao u posjetu u Zavod u Pazariću, zatekao zavezano dijete.

„Krenuo je prema meni, nije mogao da dođe i ja sam vidio da je svezan", ispričao je otac Nusref Kišmetović.

Turska: Uhapšeni član IDIL-a organizovao napade u Rusiji i Nemačkoj

Arhiv - Borci Islamske države

Turski ministar unutrašnjih poslova Sulejman Sojlu identifikovao je ključnog osumnjičenog pripadnika militantne organizacije Islamska države, koga su turske snage zarobile u Siriji kao navodnog organizatora napada na Rusiju i Njemačku, objavio je turski list Hurijet, prenosi AP.

Turska je prošle nedjelje objavila da je privela "važnu" figuru IDIL-a.

U intervjuu za Hurijet, Sojlu je identifikovao privedenog militanta kao Jusufa Huba i opisao ga kao visoko rangiranog člana IDIL-a koji je naredio napad u Rusiji 2018. godine, kao i napad na supermarket u Hamburgu u Njemačkoj.

Sojlu je rekao da se osumnjičeni drži i ispituje u Siriji u oblasti pod kontrolom Turske.

"Uhapsili smo vrlo visokog člana Islamske države koji je poznat kao bombaš, kao osoba koja pravi bombe i kao organizator samoubilačkih napada", rekao je Sojlu za Hurijet.

Roditelji traže rješenje za Pazarić

BOSNIA-HERZEGOVINA - An undated handout picture anonymously made available to and distributed by Bosnian opposition lawmaker Sabina Cudic shows a child tied to a radiator in a public care home for mentally challenged children in Bosnia and Herzegovina (is

Ne stišavaju se reakcije u Sarajevu nakon objavljivanja fotografija i videosnimaka na kojima se vidi kako štićenici Zavoda Pazarić borave u nemogućim uslovima.

Nusref Kišmetović je otac 12-ogodišnjeg dječaka koji je smješten u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine u Pazariću kraj Sarajeva.

Ovaj samohrani otac prije nepune dvije godine sa sinom je došao u Sarajevo, kako bi mu obezbijedio zdravstvenu i socijalnu brigu koju nije mogao u svom rodnom Bužimu. Za Radio Slobodna Evropa (RSE) je ispričao kako je prilikom jedne od posjeta sina našao vezanog.

"Prilikom jedne posjete, predvečer, oni su valjda trebali spavati... uglavnom, zatekao sam dijete koje je bilo svezano pojasom. Krenuo je prema meni, nije mogao da dođe i ja sam vidio da je svezan", priča Nusref i kaže da svog dječaka iz Zavoda izvodi svaki vikend.

Od zaposlenih u Zavodu Pazarić je, kaže, tražio objašnjenje zbog čega je vezano dijete koje je deset godina živjelo u porodičnom okruženju i nikada nije bilo agresivno.

"Kažu da je radi neke preventive, jer znaju biti agresivni i tako dalje. Rekao sam, pa dobro, ako je moje dijete agresivno onda postoji mogućnost, ali koliko znam moje dijete je došlo iz porodične atmosfere mirne, znam kako je odgajano da ne pravi probleme", dodaje Nusref.

Zavod u Pazariću došao je u fokus bosanskohercegovačke javnosti kada je početkom septembra direktor ove institucije Redžep Salić u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine ispričao da uposlenici rade, a štićenici borave u nemogućim uslovima, te da postoje sumnje da su se u ovoj instituciji dešavale nezakonitosti koje trenutno utvrđuje Tužilaštvo Kantona Sarajevo.

U predmetu koji je formiralo Tužilaštvo Kantona Sarajevo su ušle i fotografije i videosnimak koje je u srijedu na konferenciji za novinare pokazala zastupnica u Parlamentu Federacije BiH Sabina Ćudić, a na kojima je prikazano kako su djeca u ovom Zavodu vezana za krevete i radijatore.

Federalni zastupnici odbili su u srijedu (20. novembar) njenu inicijativu da raspravljaju o stanju u Zavodu i oformili komisiju koja bi u narednih sedam dana trebala da prikupi informacije o dešavanjima u ovoj instituciji, o čemu će Parlament raspravljati, kako je najavljeno, 4. decembra.

Zbog odnosa prema štićenicima Zavoda Pazarić, nekoliko stotina građana protestovalo je u četvrtak u Sarajevu. Među njima i profesorica Filozofskog fakulteta u Istočnom Sarajevu Zlatiborka Popov Momčinović, koja, također, ima dijete sa intelektualnim poteškoćama.

"Mi se svakodnevno kao roditelji suočavamo sa brojnim problemima. Borimo se koliko možemo i stalno se pitamo šta će biti sa našom djecom kada nas ne bude. Da li će i njih sutra zatvoriti u tako jednu instituciju koja liči na zatvor, na neku robijašnicu iz srednjeg vijeka. Tako da je zaista krajnje vrijeme da ove takozvane javne institucije budu pod kontrolom, a pogotovo institucije koje rade sa najranjivijim kategorijama, kao što su djeca i omladina sa poteškoćama", objasnila je Popov Momčinović na protestu u Sarajevu.

U protekla dva dana reagovali su svi, od predsjednika Vlade Federacije BiH do resornog ministarstva, niko ne pominjući činjenicu da se već godinama u većini izvještaja, koji govore o stanju ljudskih prava, pominju nehumani uslovi u kojima žive osobe smještene u institucijama koje bi trebalo da se brinu o ovim ljudima.

Na ovo upozorava pravnica Ana Kotur Erkić koja kaže kako je prvi takav izvještaj u Bosnu i Hercegovinu stigao još 2007. godine iz Evropskog komiteta za ljudska prava.

"I Komitet za prava osoba sa invaliditetom je 2017. godine dao eksplicitnu preporuku zabrane zatvaranja i mučenja djece. Mi sve te izvještaje i dokumente koji su međunarodnog nivoa, koji se tiču međunarodnih obaveza BiH shvatamo kao konstataciju, a ne kao obavezu", kaže Kotur Erkić za RSE.

Prema podacima Saveza organizacija za podršku osobama sa intelektualnim teškoćama Federacije BiH - Sumero, koji provodi projekat deinstitucionalizacije osoba sa intelektualnim teškoćama, u Bosni i Hercegovini je oko 3.000 osoba smješteno u različitim ustanovama poluzatvorenog i zatvorenog tipa.

Proces deinstitucionalizacije teče sporo, kažu u Sumeru, a dio problema leži i u činjenici da ne postoji dovoljno sluha nadležnih institucija za njegovo rješavanje. Život u instituciji ili život u lokalnoj zajednici, za ljude u ovom Savezu, izbor je jasan, kaže Nermin Cocalić iz Sumera.

"Savez Sumero kao krovna federalna organizacija za podršku ovoj populaciji je prije deset godina pokrenuo najprije zagovaranje, a zatim i praktično pokrenuo usluge u zajednici koje će predstavljati alternativu nečemu što se zove institucionalizacija i što je trenutno u BiH jedina opcija kada je u pitanju zbrinjavanje ovih osoba. Do danas je uspješno deinstitucionalizovano ili je preveniran odlazak u ustanove za 100 osoba i one danas žive život u lokalnoj zajednici uz organiziran servis podrške za samostalan život", navodi Cocalić.

Cocalić podsjeća i da Bosna i Hercegovina sljedeće godine obilježava deset godina od kada je potpisala Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba sa invaliditetom, čime je preuzela obavezu da će između ostalog osobama sa invaliditetom omogućiti život u lokalnoj zajednici.

U specijalnom izvještaju ombudsmena BiH za 2018. godinu, koji se bavi pravima osoba sa intelektualnim i mentalnim poteškoćama u BiH je, između ostalog, obuhvaćeno i stanje u Zavodu Pazarić.

U tom izvještaju piše da je u Zavodu eliminirana soba za izolaciju, čime je ispoštovana Preporuka Institucije ombudsmena Bosne i Hercegovine iz 2009. godine. Ali se dodaje da se i dalje korist fiksacija korisnika, u skladu sa utvrđenom procedurom.

Novinar Almir Terzić u septembru ove godine pisao je ombudsmenima. U pismu je naveo da ima informacije da je stanje alarmantnije, gore i užasavajuće od onoga koje je pred zastupnicima predočio direktor Zavoda.

Terzić za RSE kaže da je nakon što su federalni zastupnici odbili da raspravljaju o stanju u Zavodu Pazarić, jasno da oni ne žele da se bave svojim poslom.

"I da, zapravo, žele da nam pokažu i u ovim slučajevima oni razmatraju samo ono što je njihov dnevno-politički interes. Ovdje smo, zapravo, došli u situaciju da se institucije, pa i one socijalnog karaktera, koje trebaju služiti za zbrinjavanje ovih ljudi, gledaju kao politički plijen. I onda imate situaciju gdje svako želi da poklopi te institucije politički, a niko neće da preuzme socijalnu priču. Jer ako ste se obavezali i silno željeli da postavite svoje upravne i nadzorne odbore, onda počnite da radite, imenujte stručne ljude na ta mjesta", kaže Terzić.

Zavod Pazarić
Zavod Pazarić

U Izvještaju ombudsmena se navodi i da je za 70 posto od ukupnog broja korisnika smještenih u Zavodu Pazarić oduzeta poslovna sposobnost. Piše da su taj postupak proveli centri za socijalni rad i staratelji korisnika. U najvećem broju slučajeva, za staratelja su imenovani zaposlenici centara za socijalni rad.

"Ovdje nije problem jednog zavoda, ovdje je problem sistema u BiH. Ovdje je problem što će svaka sljedeća osoba sa intelektualnim teškoćama ili sa psihosocijalnim invaliditetom kada izgubi primarnu porodicu, osoba koja nadživi roditelje o kojoj nema ko da brine, ona postaje štićenik sličnih zavoda, a država ulazi u posjed imovine. Bitan moment u svemu ovome ovdje, ne plaćaju porodice smještaj, ovdje plaćaju lokalne zajednice, odnosno centri za socijalni rad. To je ključ svega, dakle država ciljano daje novac za sve ovo, ciljano ćuti na sve ovo i ciljano stvara mehanizam od kojeg će zapravo najveću korist imati sistem koji ne funkcioniše", kaže Ana Kotur Erkić.

U Bosni i Hercegovini postoji sedam javnih ustanova za smještaj i zbrinjavanje osoba sa intelektualnim teškoćama ili invaliditetom. Pet ih je u Federaciji BiH, dva u Republici Srpskoj. Uslovi života u ovim ustanovama u nekoliko ranijih izvještaja koje su objavili Savez Sumero i Institucija ombudsmena za ljudska prava opisuju kao izuzetno loši.

Fiona Hill: Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost nije želio biti dio „prljavog dogovora”

Fiona Hill i David Holmes govorili su o neformalnim političkim kanalima prema Ukrajini

U Predstavničkom domu Kongresa koji vodi istragu o opozivu predsjednika Donalda Trumpa svjedočila je su Fiona Hill, bivša savjetnica za Rusiju u Savjetu za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće.

Bivša Trumpova savjetnica za Rusiju Fiona Hill je rekla da su u spoljnoj politici prema Ukrajini postojala dva kanala: jedan, politički, i drugi u kojem su bili ona i njene kolege.

Hill je rekla da je da je iznenadilo to što je ambasador Gordon Sondland bio glavna osoba zadužena za Ukrajinu, a da joj je on objasnio da ga je na to mjesto “postavio predsjednik”. Hill kaže da o tome saznanja nije imao ni njen šef John Bolton.

"Sada mi je jasno da je Sondland ispunjavao ‘politčki zadatak’, dok smo mi vodili politiku nacionalne bezbjednosti".​

Hill je rekla da joj je Bolton rekao da "ne želi da bude dio prljavog dogovora na kojem rade Gordon Sondland i Mick Mulvaney" (v.d. šefa Trumpovog kabineta, prim.nov) i objasnila da je pod "prljavim dogovorom" podrazumijevala da ukrajinski predsjednik pokrene istrage koje su od njega tražene, a da zauzvrat dobije sastanak sa Trumpom u Bijeloj kući.

Diplomatkinja kaže da “nije smatrala da politika SAD prema Ukrajini ide u pravom smjeru” i da je sve nepravilnosti prijavila pravnom savjetniku u Savjetu za nacionalnu bezbjednost.

“Brinula me je smjena ambasadorice Mari Jovanovič. Iako znam da predsjednik ima pravo da smijeni ambasadore, brinule su me okolnosti oko njene smjene i to što je njena reputacija blaćena. To je bilo nepotrebno, predsjednik je mogao da je smijeni i bez toga i brinulo me je kakvu poruku ovo nosi”.

Hill je govorila i o kritikama koje je njen šef, bivši Trumpov savjetnik za nacionalnu bezbjednost John Bolton iznosio na račun Trumpovog advokata Rudyja Giulianija zbog prljave kampanje koju je vodio protiv ambasadorice Mari Jovanovič.

"Pitala sam da li možemo nešto da učinimo, a Bolton je govorom tijela pokazao da ne možemo mnogo...I onda je, tokom razgovora, rekao da je Rudyi Giuliani ‘granata’ koja će eksplodirati i raznijeti sve oko sebe."

"Ne promovisati lažni narativ da se Rusija nije miješala u izbore"

Hill je u uvodnoj riječi upozorila predstavnike u Kongresu da ne šire lažne priče i umanjuju miješanje Rusije u američke izbore 2016.

“Ta priča da se Rusija nije miješala je izmišljena i propagiraju je ruske bezbjednosne sužbe…Molila bih vas da ne promovišete političke lažne narative koji unaprjeđuju ruske interese”, rekla je Hill.

Neki republikanci u Odboru za obavještajne poslove su, kaže Hill, su u svojim pitanjima i primjedbama diskreditovali priču o miješanju Rusije i umjesto toga govorili o miješanju Ukrajine u izbore.

Podignuta optužnica protiv Netanjahua

Premijer Izraela Benjamin Netanjahu na sastanku kabineta 13. novembra 2019. (Foto: AP/Ronen Zvulun-Pool)

Državni tužilac Izraela podigao je optužnicu zbog korupcije protiv premijera Benjamina Netanjahua i dodatno podstakao neizvesnost u vezi sa tim ko će predvoditi zemlju, koja je trenutno u političkom haosu, poslije neuspješnih izbora u dva navrata ove godine.

Državni tužilac Avikai Mandelblit saopštio je odluku - prvu takve vrste protiv premijera koji je još na položaju - rekavši da optužnica obuhvata primanje mita, zloupotrebu povjerenja i prevaru.

Netanjahu, koji poriče krivicu u sva tri slučaja korupcije, nema zakonsku obavezu da podnese ostavku poslije podizanja optužnice.

Policija je u februaru ove godine preporučila da Mandelblit podigne krivičnu optužnicu protiv premijera u vezi sa dugogodišnjim istragama, nazvanim Slučajevi 1.000, 2.000 i 4.000.

Netanjahu se sumnjiči da je neprimjereno prihvatio poklone u vrijednosti od 264 hiljade dolara, koji - prema tvrdnjama tužilaštva - obuhvataju cigare i šampanjac, od tajkuna, ali i da je činio usluge najtiražnijem izraelskom dnevniku Jediot Ahronot (Yedioth Ahronoth/Najnovije vesti) i vebsajtu Vala u zamjenu za boljeg izvejštavanje o sebi.

Premijer sa najdužim stažom u istoriji Izraela mogao bi da se suoči sa kaznom do 10 godina zatvora ukoliko bude osuđen za primanje mita i maksimalno tri godine za zloupotrebu povjerenja i prevaru.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG