Linkovi

Klimatske promjene: Koje zemlje će platiti račun?


Klimatske promjene, ilustracija
Klimatske promjene, ilustracija

Rekordne vrućine u Kini. Šumski požari prisiljavaju švicarska sela na evakuaciju. Suša koja pustoši španske usjeve. Kako troškovi klimatskih promjena rastu, među vladama se otvara debata: ko bi trebao platiti?

Pitanje je bilo u centru pažnje usred ovonedeljnih pregovora o klimi između SAD i Kine, gdje su dvije najveće svetske ekonomije pokušale da pronađu načine da rade zajedno na pitanjima u rasponu od primjene obnovljivih izvora energije do finansiranja uoči ovogodišnjeg klimatskog samita UN-a, COP28, u Dubaiju.

S obzirom na brz ekonomski rast Kine i sve veće emisije, porastao je pritisak na Peking da se pridruži grupi zemalja koje obezbjeđuju ova sredstva.

Tokom razgovora u Pekingu, američki izaslanik za klimu John Kerry rekao je da će dvije strane nastaviti razgovarati o klimatskim finansijama u naredna četiri mjeseca, prije konferencije COP28 koja počinje 30. novembra.

"Teško je tvrditi da bi zemlje poput Kine, Brazila ili Saudijske Arabije i dalje trebale biti stavljene na isti nivo kao najmanje razvijene zemlje i male ostrvske države u razvoju", rekao je za Reuters diplomata jedne zemlje Evropske unije.

EU, danas najveći doprinosilac u finansiranju klimatskih promjena, lobirala je za proširenje fonda zemalja donatora koje ga obezbjeđuju.

Klimatsko finansiranje odnosi se na novac koji bogate zemlje plaćaju za pomoć siromašnijim zemljama da smanje emisije CO2 i prilagode se toplijem i surovom svijetu.

Do sada, nekoliko desetina bogatih zemalja koje su bile obavezne da izvrše ova plaćanja, nisu isporučile gotovinu u obećanim iznosima. Taj spisak zemalja koje finansiraju donesen je tokom klimatskih pregovora UN-a 1992. godine, kada je kineska ekonomija još bila manja od italijanske.

Sada neke zemlje pozivaju Kinu da doprinese. Američki zvaničnici, uključujući ministarku finansija Janet Yellen, napomenuli su da će kineski doprinosi povećati efikasnost klimatskog fonda UN-a.

Druge zemlje pod sličnim pritiskom su Katar, Singapur i Ujedinjeni Arapski Emirati, tri najbogatije zemlje svijeta u smislu BDP-a po glavi stanovnika.

Kina se do sada opirala pozivima koji bi je mogli grupirati uz bogate nacije.

Na sastanku s Kerryjem u utorak, kineski premijer Li Qiang naglasio je da razvijene zemlje treba da ispune svoje neispunjene obveze finansiranja klimatskih promjena i preuzmu vodstvo u smanjenju emisija, prema Lijevom uredu. Predložio je da zemlje u razvoju mogu dati doprinos "u okviru svojih mogućnosti".

Taj otpor ukazuje na to da se napor suočava sa ozbiljnim izazovima. Promjena zvanične liste donatora UN-a zahtijevala bi međunarodni konsenzus.

"Postoji previše otpora među zemljama poput Kine i Saudijske Arabije da bi se dotakli službene definicije", rekao je jedan zvaničnik EU pod uvjetom da ostane anoniman.

Zagovornici promjene tvrde da se proširenje mora dogoditi prije nego što novi - i vjerovatno daleko veći - cilj UN-a za finansiranje klimatskih promjena počne nakon 2025. Zemlje još uvijek moraju pregovarati o veličini tog cilja i ko će mu doprinijeti.

"Sve zemlje koje su u mogućnosti, moraju doprinijeti globalnom finansiranju klimatskih promjena", rekao je ambasador Pa'olelei Luteru, koji predsjedava Alijansom malih ostrvskih država.

Veće pitanje, rekao je Luteru, je koja će od siromašnih i najugroženijih zemalja biti u redu da primi pomoć.

KO JE ODGOVORAN?

Aranžman UN-a za finansiranje klimatskih promjena zasniva se na principu da bogate zemlje imaju veću odgovornost u borbi protiv klimatskih promjena, jer su doprinijele najvećem broju emisija CO2 koje zagrijavaju planetu od industrijske revolucije.

Istorijska emisija CO2 u Sjedinjenim Državama veća je od one u bilo kojoj drugoj zemlji, ali Kina je danas najveći svjetski emiter CO2 u smislu zagađenja proizvedenog svake godine.

Zemlje će se suočiti s pitanjem istorijske odgovornosti na COP28, jer imaju za cilj pokretanje novog fonda za kompenzaciju ranjivih država za troškove koji već nastaju u prirodnim katastrofama izazvanim klimatskim promjenama.

EU je prošle godine odustala od višegodišnjeg otpora tom fondu, ali pod uslovom da u njega uplaćuje veća grupa zemalja. Zemlje još nisu odlučile ko će dati doprinos.

Sjedinjene Države su bile oprezne u plaćanju koje bi se moglo smatrati reparacijom za klimatske promjene.

Neke zemlje koje nisu u obavezi da doprinose klimatskim fondovima UN-a su to ipak učinile, uključujući Južnu Koreju i Katar. Drugi su počeli da kanališu pomoć drugim kanalima.

Kina je 2015. godine pokrenula fond za klimatsku saradnju kako bi pomogla najmanje razvijenim zemljama u rješavanju klimatskih problema, a do sada je isporučila oko 10% od obećanih 3,1 milijardu dolara, prema think tanku E3G.

To je djelić stotina milijardi koje Peking troši na svoju inicijativu Pojas i put, podržavajući projekte uključujući naftovode i luke.

Takvi aranžmani omogućavaju zemljama da doprinose bez obaveza, iako ako se rade izvan fondova UN-a, mogu se suočiti sa manje strogim kriterijima za javno izvještavanje - što otežava praćenje kuda novac ide i koliko se plaća.

Byford Tsang, viši savjetnik za politiku u E3G-u, rekao je da bi kineska ponuda većeg finansiranja klimatskih promjena bila "dobitna" za Peking. "To bi zaradilo diplomatsku moć Kine i izvršilo pritisak na zapadne donatore da povećaju svoje uloge u finansiranju klimatskih promjena", rekao je.

Neke ranjive zemlje, frustrirane zbog slabih finansija do danas, traže nove izvore gotovine. Inicijativa Bridgetown predvođena Barbadosom zalaže se za renoviranje multilateralnih razvojnih banaka kako bi one mogle ponuditi veću podršku za klimatske projekte. Druge nacije su se okupile iza globalnog nameta CO2 na brodarstvo kako bi prikupile sredstva.

XS
SM
MD
LG