Glavni osumnjičenik za napade na Bostonski maraton, Tamerlan Carnajev, skrenuo je pažnju svjetske javnosti na rodni Dagestan. Kako saznajemo iz priloga Jamesa Brookea, u toj najjužnijoj pokrajini Rusije, pretežno islamskom području, provode se nova nastojanja za smanjenje nasilja.
Podmetanje auto-bombi i pucnjava čine od Dagestana vodeće područje političkog nasilja u ruskoj regiji Sjevernog Kavkaza. Ali kad je postao poznat i kao rodni kraj dvojice osumnjičenih za bombaške napade u Bostonu, Moskva je u Dagestanu krenula u akciju.
Prošli tjedan, u iznenadnom potezu, vojnim je helikopterom u zatvor priveden čovjek za kojega se smatralo da je nedodirljivi lokalni vojni diktator – gradonačelnik Mahačkale, glavnog grada Dagestana.
Moskva želi stišati i umiriti Kavkaz pred održavanje Zimske Olimpijade u veljači, u Sočiju, također u području Kavkaza.
Kremlj vjeruje da je, u dugoročnom smislu, turizam način da se područje izbavi iz siromaštva.
Turistički potencijal je očigledan u Derbentu, najstarijem i najjužnijem ruskom gradu. Više od 1500 godina, iz Derbentske utvrde nadzirao se uski pojas zemlje između istočnog ruba Kavkaza i Kaspijskog mora.
Shakmarda Mardonov prodaje voće na tržnici ispod utvrde. “Ljudi koji žive u Derbentu ponosni su na svoju utvrdu. Čekamo na turiste. Pozivamo ih, neka dođu, neka dođu.”
Mardonov i drugi sjećaju se sovjetskih dana kad je u Derbent svake godine dolazilo i po četvrt milijuna turista. Kasnije, utvrda je stavljena na UNESCO-ov popis Svjetske baštine.
Unatoč tome, turista je danas malo. Taksist Abasu Shakalar Sanya kaže: “Pozivao sam svoje prijatelje u Moksvi da dođu i vide more i utvrdu. Odgovarali su: Ne, pucat će na nas, ubiti nas. Jeste li čuli ili vidjeli išta takvog ovdje? Niste. To se ne dešava ovdje. Mi smo dobri, mirni ljudi. Volimo goste i turiste.”
Nedaleko utvrde nalazi se Džuma džamija; izgrađena 734. godine, to je najstarija džamija u Rusiji. Džamija i obrambena utvrda u centru su projekta koji bi Derbentu, do kraja desetljeća, trebao dovoditi milijun turista. Njegov gradonačelnik Imam Jaralijev kaže: “Želimo stvarati prijatelje i živjeti u miru. Želimo razvijati naš grad. Želimo u Dagestanu imati bratstvo naroda.”
U današnjem Dagestanu, nasilju, čini se, nema kraja. U usporedbi sa zidinama Derbentske utvrde, ovo je tek jedan trenutak u vremenu. Tijekom stoljeća, ona je prelazila iz perzijskih u arapske, armenske, mongolske, turske ruke dok, prije 200 godina, točnije – 1813. godine, nije pala u ruske.
