Imigranti su stoljecima dolazili u Ameriku, i jos uvijek dolaze, u potrazi za boljim zivotom. Tim je putem krenuo i William Levine krajem 1800-ih, nadajuci se boljim šansama za uspjeh u životu od onih koje je imao kao siromasni Zidov u istocnoj Europi. Uspjeh je pronasao u jednom gradicu u saveznoj drzavi Maine.
William Levine svoj je ‘novi zivot’ u Americi poceo u mjestu Waterville kao prodavač materijala za šivanje. Uz put, prodavao je i gotovu odjeću. Kasnije je otvorio vlastitu trgovinu, i specijalizirao se u odjeci za muskarce i djecake, te je privukao mnoge kupce – studente s obliznjeg Koledža Colby, farmere koji su putovali do njegove trgovine kako bi kupili dobro izdradjene jakne.
Howard Miller, unuk Williama Levinea, zatvorio je obiteljsku trgovinu 1997 godine, buduci da se nisu mogli odrzati na zivotu, nakon sto su im veliki shopping centri oduzeli mnoge potrosace. No, nasljedje ove trgovine nastavlja se, i naci ce se u sredistu jednog novog projekta, kojim se dokumentira povijest Zidova u malim americkim mjestima.
Profesor religije na koledzu Colby, David Freidenreich, zapoceo je 'Projekt zidovske povijesti u saveznoj drzavi Maine' prije dvije godine: "Mnoge knjige koje su do sada napisane o zidovskom zivotu u Sjedinjenim Drzavama koncentriraju se na New York i okolicu, buduci da je najveci boj Zidova u Sjedinjenim Drzavmaa zivio u urbanim sredinama. Ja želim da moji student nešto nauče o povijesti Zidova u drzavi Maine. Kada sam ih o tome pitao, nitko nije znao ništa o tome."
Sara Arnon, najstarija kcer Howarda Millera pomaze na projektu – najviše sjecajući se priča o pradjedu: "Kada je dosao ovdje, pomogao je i svojim sestrama i braci da dodju, kao i mnogim rodjacima iz Rusije i Poljske."
Arnon, koja zivi izvan New Yorka, sjeca se da je čula da je u Watervilleu tada bilo barem 50 zidovskih obitelji. Levineova trgovina, koju je njen otac, zajedno sa braćom godinama vodio, bila je neka vrst drustvenog okupljalista. "Jedan moj ujak bio je vrlo drustven, te su ljudi doslovno dolazili da ga pozdrave i vide. Trgovina je uvijek bila puna, u njoj je bilo zabavno, narocito za mene, jednu od tri kceri. Bilo je to i odlicno mjesto za upoznavanje mladica," kaže Arnon.
Poput drugih imigrantskih skupina, rastrkana zidovska zajednica uspijevala se okupiti. Wendy Miller, srednja sestra, koja zivi u Washingtonu, kaze da se vrlo dobro sjeća pisama koja je pisao jedan mladic na pocetku 20 stoljeća.
Najmladja sestra, Julie Miller-Soros, koja zivi u sjevernoj Californiji, prisjeca se vrlo dobrih odnosa izmedju starosjedioca drzave Maine, i pridošlica: "Imala sam dosta prijatelja Zidova, preko vjeronauka i skole hebrejskog, no imala sam prijatelja protestanata, krscana, prijatelja koji su dosli iz Libanona. I nisam ni znala da je postojala razlika medju nama."
Situacija je bila drugacija duz obale Mainea, gdje su se polovicom prošlog stoljeća još uvijek nalazila skupa odmaralista koja su branila ulaz Zidovima i crncima. Gospodja Miller-Soros kaze da cak i 70-ih godina proslog stoljeca, nije mogla naci posao kao konobarica u jednom od takvih odmaralista. Majka joj je objasnila da je to – realnost.
"U ono sam vrijeme mislila da je luda, no kad sam dosla traziti posao zajedno sa mojim prijateljicama, one su dobile posao a ja nisam. Sve su moje prijateljice imale plave oci i plavu kosa, a ja nisam," sjeća se Miller-Soros.
Sestre Miller nadaju se da ce njihova pomoc na ovom projektu pomoci u informiranju javnosti o zivotu Zidova u ruralnoj Americi. No, Sara Arnon kaze da je životopis Levine obitelji u stvari univerzalna, americka prica o svim imigrantima: "Svi su dosli iz razlicitih krajeva svijeta, i svi su imali svoje razloge za dolazak. Za mnoge od nas razlog je bio bijeg od progona."
"‘U Ameriku smo dosli u potrazi za slobodom. Mislim da to danas vise ne cijenimo dovoljno’ – dodala je Sara Arnon.